Gost Novog dana bio je politilog Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić poručio je u nedjelju da je Srbija imala iluziju da je velika i moćna, da je Slobodan Milošević bio “veliki lider, ali mu želje nisu bile realne” zbog čega su Srbi platili veliku cijenu, ali nisu postali veći. On je rekao i kako se “danas u Kninu vijori šahovnica koje tamo nikad nije bilo” i poručio da “Srbija više nema glava” koje će slati u ratove, a sunarodnjake pozvao na mir i prisebnost jer su potrebni Srbiji koja namjerava postati još razvijenija i ekonomski stabilnija.
VEZANE VIJESTI
Kako komentirate Vučićev govor u Kosovskoj Mitrovici, kakve je poruke poslao i što je tim govorom želio postići?
Mislim da je taj govor malo podbacio jer su očekivanja bila jako velika. Vučić je zadnjih nekoliko mjeseci najavljivao novu ideju koja se temeljila na korekciji granica na Kosovu i očekivali smo da kaže na što konkretno misli. Razlog zbog kojeg nismo čuli što konkretno misli o razgraničenju je taj što bi to izazvalo velike kritike. Primjerice, o tome ne misle isto u Njemačkoj, kao u EU-u, i SAD-u… došlo je do podjela.
Govor je bio morbidan ako se gledaju vrlo snažni izrazi koje je koristio poput lomača, strijeljanje, krvave glave, ambis, ‘ubio nas je 20. vek’, koji po pom sudu nisu korisni. Ali, čuli smo poruku Albancima da je potreban kompromis, da se Srbija ne okreće ratu već radu.
Što se tiče Miloševićeve politike, govor je bio ambivalentan, bilo je pohvale i kritike. Govor je prije svega bio okrenut prema postizanju kompromisa i to prema Albancima.
Kakav je poruka poslana kad su u pitanju ideologie?
On nije rekao ništa direktno o Jugoslaviji, o samoj Srbiji ili Velikoj Srbijii, ništa o tome nismo čuli. Vučić je u ovom govoru izrazito govorio protiv “nebeske Srbije”. Niti jednom nije spomenuo Pravoslavnu crkvu niti je tamo bio ijedan svećenik i to je novo u kontekstu Miloševićeva vremena koji ih je htio imati uz sebe. On to izrazito odbacuje i zalaže se za realizam, a to je i zbog njegova sukoba s Pravoslavnom crkvom.
Bilo bi jako važno čuti što Vučić konkretno misli o podjeli Kosova… Pitanje je sada kako prevladati tu podjelu Kosova. Nakon ovog govora vidi se da Srbija nema nikakva plana za reintegraciju ili neko drugo rješenje.
Što je Vučić htio reći kad je spominjao da bi se pitanje na Kosovu moglo riješiti za 10 – 20 godina?
On je rekao: ‘Ja sam pokušao, ali postoje otpori u EU, onda ništa, možda to riješi neka druga generacija’. Njihova opozicija, uključujući i Pravoslavnu crkvu, kaže zašto ne bismo čekali 40 godina, možda ćemo u budućnosti dobiti više. Vučić kaže ‘ne’, jer što budemo više čekali dobit ćemo manje. Vučić je pritisnut od strane EU-a, iako je on to jučer negirao. Ako ga EU gura prema nekom sporazumu, a ako on nije zadovoljan, on će ga pokušati izbjeći. Čini mi se da je odgađanje izglednije nego dogovor, a to znači pobjeda opozicije u Srbiji.
Čak i ako se postigne dogovor Albanaca i Srba, to još uvijek neće značiti da će Srbija i Kosovo ući u EU.
Kad bi to moglo biti?
Ja bih volio što prije, ali mi se čini da sada stvari idu u drugom smjeru. Sada imamo Brexit, a nakon EU izbora sljedeće godine imat ćemo suverenističkiji i više populistički parlamet, a sve je više vlada u EU koje ne zagovarauju proširenje Unije.
Zašto je Vučić u nedjelju u svom govoru opet imao potrebu otvarati temu rata u Hrvatskoj i govoriti kao “šahovnica nikada nije bila u Kninu.
U RH se u javnosti gleda samo na ono što se tiče RH, a on nije govorio o RH, to je spomenuo u kontekstu neuspjeha Miloševićeve politike spominjući Knin i Kosovo, a gdje je bilo uporište takve politike. On je u govoru napravio odmak od te politike iako ne na jasan način, trebao je biti precizniji.
Što znači kad Vučić kaže da će Srbija braniti svoje interese na Kosovu, a spominje i upotrebu oružja.
To je kontraverzno i nejasno, on ne koristi izraz ‘nikad nećemo upotrijebiti oružje’ već ‘gotovo nikada’. Nije potpuno jasno kako bi on zaštitio Srbe, ali kada se radi o odmaku od Miloševićeve politike, kaže ‘bez kapi krvi postigli smo više’. To je direktan odgovor na tu politiku. On kaže: ‘Mi danas radimo, a ne bijemo se s nekim’
Što mislite ima li pomaka u odnosima između Hrvatske i Srbije?
Ako nema pozitivnog pomaka, kakvog smo imali kod Josipovića i Tadića, onda je bolje da nema razgovora, da se pusti jedan period tišine. Moramo tu istaknuti da dvije zemlje jedna drugoj više nisu prioriteti. Za Srbiju je važnije pitanje Bošnjaka u BiH i Albanci, a RH više ne gleda na Balkan; predsjednica gleda prema Baltiku, a premijer prema Bruxellesu. Možda sada kad više nismo važni jedni drugima ima prostora za neki napredak.
Cijeli razgovor s politologom Jovićem pogledajte u videu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
