'Nažalost, hrvatsko obrazovnje danas je toliko fokusirano na ocjenu, da bismo to mogli usporediti s epidemijom', smatra Boris Jokić
‘Posljednjih 20-ak godina ocjene postaju sve važnije i postaju središte škole’, rekao je za HTVBorisJokić iz Instituta za društvena istraživanja.
Smatra da to nije dobro jer škola nije tu samo radi ocjenjivanja i procjenjivanja, prije svega je tu da se razviju neke osobine, da se usvoje neka znanja, vještine i stavovi. ‘Nažalost, hrvatsko obrazovnje danas je toliko fokusirano na ocjenu, da bismo to mogli usporediti sa epidemijom. Kao roditelji, učenici, djeca i nastavnici su toliko fokusirani na samu ocjenu da se postavlja pitanje što je hrvatsko obrazovanje i da li je ono tu zbog ocjene ili da netko nešto nauči’, dodaje Jokić.
Učenici zbog ocjena imaju zdravstvenih problema, roditelji ih kažnjavaju, pucaju prijateljstva. Sanja Glibo, pedagoginja u Srednjoj školi u Sisku kaže kako možemo reći da su tome doprinjele sve politike obrazovanja do sada, ali nije problem samo u politikama, u politici se krije pitanje kako i za što koristimo ocjene.
Pritisak na profeosore je veći na kraju školske godine, Glibo kaže da tada svi pomalo kucaju na vrata. Ako postoji prostora da se učeniku pomogne, treba voditi računa da svi oni imaju neku svoju životnu priču i različite obiteljske situacije, i treba voditi računa da se pomogne djetetu da što uspješnije završi razred. ‘Uvijek je dobro da suradnja između roditelja, nastavnika i škole bude pravovremena, da se odvija tijekom cijele godine kako bi se eventualni problemi uočili na vrijeme’, rekla je.
Jokić je rekao kako je hrvatski sustav obrazovanja sve samo ne uređen, naročito nije uređen u području vrednovanja i ocjenjivanja.
‘Ako hrvatska škola zaostaje u nekim aspektima onoga što nazivamo kurikulumom, u vrednovanju zaostaje sigurno 50 godina za suvremenim svijetom. Sve ovo ne ukazuje samo na problem nezaključivanja ili zaključivanja ocjena na polugodištu, već toga što ocjenjivanje, vrednovanje i praćenje znači u hrvatskoj školi. Naime, ukoliko se vrednuje samo ono što je naučeno i ako je to brojčana ocjena u jednom trenutku, onda od toga nemate previše koristi u današnjem svijetu. Zapravo bi vrednovanje trebalo biti takvo da se vrednuje kao učenje i da se vrednuje za učenje, da ta povratna informacija bude česta, takva da je usmjerena na ono što učenici dobro rade, a što ne. Hrvatski sustav odgoja i obrazovanja to nema, a ako nemate kontrolne točke u kojima dajete povratnu informaciju roditeljima i učenicima u čemu su dobri, a u čemu nisu, što ispraviti, a što ne, onda ne činite dobro. Sve odluke u hrvatskom sustavu obrazovanja donose se bez ikakve znanstvene osnove’, rekao je Jokić.
