Samo je pet godina preostalo do trenutka kad Hrvatska, sukladno međudržavnom ugovoru, iz zajedničke nuklearke Krško mora preuzeti i polovicu svog nisko i srednjeradioaktivnog otpada, koji se od početka rada elektrane 1981. godine smiješta u privremeno skladište uz nuklearku.

Tamo se nalazi, i do kraja rada nuklearke 2043. godine će ostati i visokoradioaktivni otpad, istrošeno nuklearno gorivo za koje se Hrvatska i Slovenija nakon dekomisije nuklearke jednoga dana također moraju zajedno pobrinuti.

O hrvatskoj lokaciji za privremeno skladištenje nisko i srednjeradioaktivnog otpada te o, kako ga naziva, »braku« sa Slovencima koji u nuklearki traje gotovo 40, a ukupno će trajati i 80, i sto godina, dok trajno ne zatrpamo sav otpad, progovorio je za Novi listravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost mr. sc. Saša Medaković.

“Nacionalni program predviđa da 2023. godine Hrvatska ima kapacitete u koje može, na siguran način, uzeti svoju polovicu nisko i srednjeradioaktivnog otpada iz Krškog. Hoće li on tada i doći, još nije definitivno. Bez obzira na otpad iz Krškog, Hrvatska mora imati privremeno skladište za otpad iz drugih, domaćih opasnih izvora: KBC-ova, Instituta »Ruđer Bošković«, iz nekih proizvodnih pogona i slično”, kaže Medaković.

“Slovenija je davno krenula u samostalno razvijanje projekta, a Hrvatska je godinama odbijala baviti se tim pitanjem. To je uvijek medijski negativno pitanje i program nije bilo lako donijeti. Tek je ova Vlada završila analizu isplativosti i prošle godine Sloveniji odgovorila da u Vrbinu, onako kako nam je ponuđeno, sad ne idemo”, objašnjava Medaković.

“S njima ćemo u trajno odlaganje ići samo ako za Hrvatsku to bude povoljnije, odnosno kad budu zadovoljena četiri uvjeta koja smo uspjeli zajednički dogovoriti – prvo, još nas nisu uvjerili u potpunu sigurnost tog objekta i takvog rješenja. Drugo, dogovoreno je da, ako idemo u zajedničko trajno odlagalište, to bude odlagalište i za sav otpad iz Hrvatske i iz Slovenije.
Treće, procijenili smo da bi nas vlastito odlagalište koštalo oko 200 milijuna eura kroz razdoblje od pedesetak godina: za skladište, odlagalište, pogon i naknadu lokalnoj zajednici, i za otpad iz Krškog, i za otpad iz Hrvatske. Rekli smo da, ako uđemo u zajednički projekt sa Slovenijom, taj trošak mora biti manji. Četvrti kriterij oko kojeg smo se dogovorili jest sudjelovanje i slovenske i hrvatske struke i gospodarstvenika kao ravnopravnih partnera”, govori.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.