Andrija Hebrang, veteran HDZ-a, bivši potpredsjednik vlade i ministar zdravstva gostovao je u Novom danu i komentirao postavljanje spomenika prvom hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu, u Zagrebu.

Je li način, vrijeme i mjesto bilo dobro za otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu?

Vrijeme je 19 godina prekasno, način je bio neobičan, a mjesto mislim da je dobro.

Kad govorite da je prekasno, u Zagrebu nismo našli način na koji imenovati trg…

Trg koji smo imenovali nije trg, nego nekakvo zaleđe. Ime predsjednika Tuđmana simbolizira cijelu hrvatsku neslogu, i Hrvata i građana Hrvatske, oko definicije njegove uloge, mandata i uloge u povijesti. Oni koji su željeli svoju državu su za Tuđmana, a oni koji nisu su protiv Tuđmana. Ja govorim svoje stajalište. Zašto sam krenuo uopće u politiku? Jer sam razmišljao – od preko 1000 naroda u svijetu samo ih 200 ima svoju državu, pa zašto Hrvati ne bi bili među njima, pa da ne mogu kriviti nikoga za svoje pogreške, nego preuzeti svoju odgovornost. To nisu u stanju svi ljudi, jer mi državu nismo imali jako dugo, pa ljudi nisu znali što zači. Tuđman je učinio taj korak, a njegove pogreške treba gledati prema okolnostima u kojima je to učinio. Ja sam bio s njim od prvoga dana i mogu reći da su okolnosti bile takve da nitko na svijetu ne bi mogao učiniti ovo što je on učinio bez pogrešaka. U takvim okolnostima čovjek radi ono što je potrebno i ne može biti bez pogrešaka, jedna od pogrešaka koje mu se spočitavaju je pretjerana privatizacija. Neki mu predbacuju da nije bio dovoljno demokrat. a ja postavljam protupitanje, dajte mi ijedan rat u kojem je demokracija bila vrhunska. U ratu ne možeš voditi savršenu demokraciju. U takvim okolnostima treba promatrati Tuđmana i njegovo djelo. Usporedite devedesete i ukupne uspjehe hrvatske politike. Tuđman je imao strogo pravilo, za suradnike je birao ljude koji imaju nešto iza sebe, nije gledao čak niti političko opredjeljenje. Kao dokaz, ja sam bio jedini ministar u Vladi, koji nije bio član Saveza komunista. Nije, dakle, gledao da izabere nekoga tko mu je sličan po uvjerenju, rekao je daj mi porijedlog, ali da kandidat ima barem tri stranice životopisa. To su bili ljudi koji su ginuli za svoj posao i tada smo mi u ratu pobijedili, zbrinuli preko 700.000 izbjeglica i prognanika, bez ikakvog deficita u proračunu. Nakon rata smo popravili 200.000 srušenih stambenih objekata, izgradili 11 granatama srušenih bolnica i kad se vidi taj uspjeh, onda se mora reći Tuđman je bio pravi vođa u pravo vrijeme. Što se dogodilo u Zagrebu da u 19 godina nema svoga spomenika? Pa dogodili su se političari, koji su bili žestoki protivnici Tuđmanu. Bandića su političke okolnosti natjerale da postavi spomenik sad, parlamentarna većina i koaliranje. Ima tu puno neiskrene podrške Tuđmanu, ali on ostaje u povijesti kao čovjek koji je napravio državu.

Zašto je na otkrivanju spomenika bilo malo ljudi?

Zato što je spomenik izazvao kontroverznu situaciju. Moram reći da sam ja u par dana promijenio svoj stav. Prvo sam bio šokiran, jer niti sliči na Tuđmana i čini mi se da je uvijen u nekakvu istočnjačku halju, ali kad vidite da je autor spomenika Kuzma Kovačić, nije on reproduktivac, nego on daje svoju emociju o Tuđmanu i kad sam gledao taj spomenik, onda sam shvatio što je autor time htio reći. Prikazao je Tuđmana kao čovjeka s rukom na srcu, uspravnog i ponositog, ali na vjetru političkih zbivanja. Na vjetru i u uzburkanoj i nenormalnoj situaciji, on stoji uspravno i drži ruku na srcu. Kuzmi Kovačiću je to treći Tuđman i to je možda krivo, jer umjetnik na neki način ispuca svoju unutarnju energiju i pitanje je može li mu treći biti kao prvi. Puno ljudi, naravno, ne razmišlja na taj način, gleda je li sličan, ima li nos ili naočale, a ja mislim da je bitna poruka i da je napokon u glavni grad Hrvatske došao s 19 godina zakašnjenja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.