I dok je početak školske godine obilježilo je eksperimentalno uvođenje kurikularne reforme koju je ministrica preimenovala u Školu za život, kraj prvog polugodišta obilježila je tema nasilja u školama koju je potaknuo čakovečki profesor Franjo Dragičević.
Svoju ocjenu stanja u školstvu u Točki na tjedan dao će bivši voditelj cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić.
Škola za život – kao bivši voditelj cjelovite kurikularne reforme što možete reći o tom projektu? Ministrica Blaženka Divjak kaže da je to nastavak reforme.
“Ima neke veze s cjelovitom kurikularnom reformom, no taj projekt je isključivo projekt Ministarstva, nema veze sa Strategijom obrazovanja. Što ne znači da neće imati neke pozivitvne efekte.
No to nije ono što je predlagano, to nije ono za što je Sabor glasao, to nije ono za što su ljudi izašli na ulice. Škola za život je modifikacija nekih stvari, to nije sustavna, cjelovita reforma obrazovnog sustava, nije nešto što može osigurati dugoročne promjene.”
Ministrica je puno obilazila škole.
“Trebamo se čuvati onih koji se slikaju za svoj PR i kampanju. Nisu takvi samo u Ministarstvu obrazovanja, imamo ih i na vrhu, poput predsjednice. To slikanje za vlastiti PR je krinka za bezsadržajnost.
Posebno su licemjnerne stranke koje svojataju cjelovitu kurikularnu reformo. Ona nije HDZ-ova, SDP-ova, nije od niti jedne stranke pa tako niti HNS-a. Mi koji smo radili na tome, poseban je osjećaj gađenja kada vidite političare koji je svojataju, stavljaju jumbo plakate s Twitter objavama… To je pošteno neodgovorno, to nije niti ljudski. Posebno nije nešto što može izgraditi hrvatski obrazovni sustav prema nečem boljem.”
Kao građanin gledate na događaje oko mogućih zloporabe tajnih službi i slučaj smijenjenog predsjedničinog savjetnika?
“Ostavio bih špijune špijunima, a političare da se druže s tim istim špijunima pa da odna zapravo u ovoj državi rade represiju, rade besperpektivnost. Kao građani gubimo povjerenje u sve institucije, gubimo povjerenje u ljude.”
Ako ti špijuni i političari špijuniraju vas, možda i mene, ako se bore da dobiju komad kolač,a da dodatnu budu opijeni vlašću, da lažu pred kamaerema… “Netko” nam je pred dvije godine za Božić obećao da ćemo imati INA-u. Ti ljudi su bez srama došli pred kameru i rekli laž. Kupuju se avioni koji se ne kupuju, dok za nastavnike nema novaca, djeca ne mogu u vrtiće.
Vjerujte mi, u ovoj zemlji može biti bolje. 28 godina je prošla otkad smo krenuli u naš put smaostalnosti, trebali bismo se pitati jesmo li dovoljno probali, dovoljno se potrudili. Držimo li “njih” za ta muda, da im kažemo tko si ti da prodaješ i kupuješ INA-u za Božić. Jesmo li se zbilja potrudili? Moj je dojam da nismo, da se za Hrvatsku tek treba izboriti.”
Zakon o udžbenicima je digao mnogo bure.
“Kada ljudima možete pomoći, to je dobro. Ne mogu u apsolutu govoriti da je to nešto loše. Ali to je periferan problem. Sustav se malo odvija na materijalu, važno je uložiti novac i trud u ljude. Ove politike ulažu u kratkoročna rješenja koja su ljudima vidljiva. To mogu biti udžbenici, mogu biti tableti, neko računalo. To je sve periferno. Ono u što se treba ulagati, u to se neće vidjeti.
Kao osoba apsolutno zagovaram ulazak digitalnoga u škole, no ukoliko cijelo vrijeme inzistirate na digitalnom, činite grešku. Istraživanja pokazuju da digitalizacija nije rezultirala povećanom eifkasnošću i smanjenjem troškova.
Da sad krenete u subsaharsku Agriku i vidite što diktatori rade kada žele pokazati da nešto rade, kupuju tablete i računala, ne ulažu u ljude. saharksu afriku i vidite što diktartori rade kada žele pokazati da nešto rade, kupuju tablete iračunala, ne ulžu u ljude.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
