Bivša ministrica pravosuđa, Vesna Škare Ožbolt, gostovala je u Novom danu i komentirala aktualne događaje.
Kad govorimo o odlukama Ustavnog suda, on je naložio i rok oko novog zakona o pobačaju, a sad se pojavljuju najave da bi se on mogao prekršiti. Kakva bi tu mogla biti odluka?
VEZANE VIJESTI
To je stvar poštovanja odluke institucije koja je odlučivala o određenoj poblematici. Činjenica da ni stručno povjerenstvo nije ponudilo nikakvo rješenje pokazuje složenost te problematike, ali nema tog složenog pitanja koje ne bi trebalo biti riješeno u roku koji je Ustavni sud odredio. Nepoštovanje roka je na neki način i nepoštivanje odluke suda.
Vlada najavljuje borbu protiv lažnih vijesti. Može li Vlada zakonski ograničiti lažne vijesti?
To su neki europski trendovi, koji su u posljednje vrijeme vrlo učestali i javljaju se u drugim zemljama, razmatraju se načini kako se boriti protiv lažnih vijesti, posebno je na udaru internet i elektronske komunikacije. Što se Hrvatske tiče, imamo puno posla što se tiče medijskog prostora, a što se tiče lažnih vijesti, ukoliko se dokaže da je nešto lažna vijest, moguće je to procesuirati kroz postojeće zakone, samo problem je što su naši sudovi prespori kad donose takve odluke. Da su efiasniji, ne bismo imali taj problem ds zabranom lažnih vijesti.
Koliko je dobro hrvatsko medijsko zakonodavstvo?
Treba ga poboljšati, dugo vremena se nije ništa mijenjalo, ali treba li i ovo staviti u poseban zakon staviti ili uklopiti u postojeće zakone? Mi stalno padamo na istim stvarima, stalno donosimo nove zakone, a postojeće ne provodimo u dovoljnoj mjeri. Širenje lažnih vijesti je i kazneno djelo i u Zakonu o medijima može se procesuirati i u Zakonu o obveznim odnosima,. Je li potrebno donositi novi zakon – ne znam, meni se tako ne čini, ali da je potrebno n anajbrži način rješavati sporove ovakve vrste, apsolutno da.
Koliko je dobar i treba li mijenjati Zakon o referendumu?
Mi nikako da se odlučimo što želimo od referenduma i koliki stupanj ozbiljnosti im dajemo, je li to referendum političkih obračuna, je li to volja građana koju Vlada doista osluškuje? Kod nas je to poligon za političko podkusuravanje, svi referendumi koji su se dogodili, nijedan nije uspio, rijetko su bili u odnosu na druge zemlje, ali su bili neuspješni, dakle politika ih ne želi, bez obzira o kojoj opciji govorimo. Postavlja se pitanje i čemu referendum. Jesmo li došli na stupanj da Vlada osluškuje što građani žele? Taj nam je prostor u jednoj magli.
Ustavni sud donio je svoju odluku i odbacio obje tužbe referendumskih inicijativa. Postoji li daljnja mogućnost da se proces nastavi?
Ne postoji, mislim da je ova odluka konačna i da tu nema mogućnosti da te obje inicijative nastave bilo što vezano uz ovu temu.
Treba li mijenjati sustav kako se u Hrvatskoj raspisuju referenumi, je li on restriktivan?
Osnovna je stvar postoji li politička volja da se češće propituje mišljenje građana ili je politika ta vodilja koja vodi građane u određenoj temi u određenom smjeru. Neke zemlje su se opredijelile da što više propuituju građane, napravile puno elastičnije zakonodavstvo i ono funkcionira. Kod nas je zakonodavstvo vrlo restriktivno, prema tome, kod nas očito ta kultura osluškivanja mišljenja građana još u dovoljnoj mjeri nije zaživjela.
Ima li lijeka za procese koji traju desetak godina?
Apsolutno bi bilo lijeka, da se ti postupci maksimalno ubrzaju, zakazuju rasprave svaki dan i brzo bi bili gotovi predmeti. To je stvar organizacije suda i suđenja. Mora se mjeriti težinu djela, rasprave i kad se donosi raspored načina kako se vode rasprave, koliko je koji sudac opterećen i slično.
Je li moguće završiti suđenje u roku od godinu dana?
Naravno da je moguće završiti, zašto ne bi bilo?
Bi li ograničavanje sudskog procesa bilo moguće ili bi to bilo kršenje nekih prava?
Kad sam bila ministrica pravosuđa, uvela sam suđenje u razumnom roku, tri godine za jednostavne i pet godina za komplicirane predmete. To je izazvalo urnebes, ali pomaknuli smo planinu i sada je to ustaljeno, ali to je za današnje prilike predugo. Danas imate postupke koji stvarno mogu biti gotovi u godinu dana, a kazneni moraju maksimalno, jer pravda je efikasna samo ako je brza.
Kako komentirate stanje u Vukovaru?
#related-news_0
To gledam u kontekstu pristupa prema procesu reintegracije. Začudo, u cijelom svijetu hrvatski model mirne reintegracije doživljen je kao najbolji i najuspješniji model, a Hrvatska kao da ga se stidi na neki način, kao da to nije to što smo htjeli i tu nastaju prvi procjepi što je to reintegracija i što bi ona danas trebala biti. Svaki gradonačeknik Vukovara ima izuzetno težak zadatak, nije lako voditi grad koji je proživio takve strahote kao Vukovar, a proces mirne reintegracije nije ni danas završen,.
Je li dobar put kojim je krenuo Ivan Penava?
Svaki gradonačelnik Vukovara ima velike izazove i mora imati veliki stupanj tolerancije i odlučnosti, ali ne da to znači propuštati svaki incident, ali treba raditi na tome da incidenata nema.
Je li bilo dobro objaviti snimku na kojoj se vide učenici koji sjede na izvođenje himne?
Po meni to nije bilo potrebno, ali je bilo potrebno sazvati školsko vijeće, ravnatelja i tu djecu i razgovarati s njima. To je onda korak idemo stvari mijenjati i vidjeti što su uzroci tome i na koji način se ta djeca odgajaju i tko ih odgaja, škola, ulica ili roditelji. To je osnovno pitanje, treba tu imati vrlo proaktivan pristup, svakodnevno raditi s ljudima.
Penava upozorava da je Vukovar središte velikosrpske pobune u Hrvatskoj.
To je teška izjava, takvu izjavu treba dokazati. Čime se to dokazuje, ne znam, kad bi bilo tako, bilo bi protuzakonito, protuustavno, protudržavno i apsolutno bi to trebalo sankcionirati. Naše službe i državna tijela na to ne ukazuju, prema tome, ovo je teška izjava koju treba i dokazati.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
