Psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba Gordana Buljan Flander komentirala je stravičan slučaj nasilja nad djecom s Paga, ali i brojne druge slučajeve koji su u posljednje vrijeme potresli javnost.
Psihologinja Gordana Buljan Flander kaže kako je takve priče više ne čude jer već godinama upozorava da smo svi postali previše tolerantni na nasilje. Ravnodušnost se, kaže, razvija čak i među stručnjacima.
“Ako na vrijeme ne reagiramo, ako na vrijeme ne primijetimo, ako ne provodimo određene preventivne programe i ako nastavimo štedjeti na djeci, kao sad, mislim da će situacija biti još i gora”, kazala je psihologinja u Intervjuu tjedna Media servisa.
VEZANA VIJEST
Institucije sada traže krivca za slučaj s Paga, no Buljan Flander kaže kako se, unatoč dugogodišnjem iskustvu, ne usuđuje tvrditi tko je najslabija karika u sustavu zaštite djece. Smatra ipak da bi najprije trebali reagirati oni koji su na “prvoj liniji fronte”.
“To su pedijatri, to je obiteljska medicina, to su tete u vrtiću, to su nastavnici u školi. Centar za socijalnu skrb može reagirati tek ako ima dojavu, ako ima informaciju”, kaže Buljan Flander.
Dodaje i da je premalo prijava u odnosu na količinu nasilja prema djeci, čak i od stručnih osoba.
“Prema našim istraživanjima, u Hrvatskoj je svako peto dijete seksualno zlostavljano, 30 posto djece je fizički zlostavljano i 20 do 30 posto djece je emocionalno zlostavljano. Još smo nekako i počeli reagirati na vidljive rane, ali na emocionalne rane ne reagiramo. Ako naša poliklinika i stručnjaci reagiraju, kasnije se kroz sustav to vrlo teško procesuira, jer se ne vidi i najlakše od toga okrenemo glavu.”
#related-news_0
Međutim, smatra da je svatko pojedinačno treba doprinijeti poboljšanju sustava.
“Susjedi često kažu ‘mi smo čuli plač u susjedstvu, ali nismo se htjeli miješati, ne želimo se petljati u obitelj’. I stručnjaci često kažu ‘nisam htjela obavještavati Centar, policiju, da ja ne bih bila odgovorna ako se dijete izuzme iz obitelji.”
U slučaju s Paga trebalo je, kaže Buljan Flander, ipak razmotriti izuzimanje djece iz obitelji u trenutku kad je bila izuzeta i najstarija kći.
“Nažalost, često sam kao vještak bila da vještačim izuzimanje jednog djeteta iz obitelji, a ne drugih dvoje ili troje. Kao da smo ostavili tu drugu djecu da roditelji na njima malo vježbaju imaju li roditeljske kompetencije ili da mi pratimo mogu li roditelji na tom drugom djetetu steći roditeljske kompetencije.”
Roditeljima se ne bi trebala predugo davati šansa za poboljšanje, a mogu li se uopće poboljšati, trebala bi prepoznati struka, kaže psihologinja. Često se, kada i dođe do izuzimanja djece, u te situacije umiješaju pojedinici i mediji te se vrši pritisak na sustav.
“Sudac tad ima i nalaze Centara za socijalnu skrb i nalaze zdravstvenih stručnjaka, psihologa, psihijatra, izvješća iz škola, izvješća iz vrtića… Dakle, na osnovi mnogih dokaza dolazi do te odluke, pa ako je cijeli sustav zaštite djece donio takvu odluku, tko su onda ovi koji smatraju da je bolja ikakva nego nikakva obitelj, jesu li onda oni na strani djeteta?” pita se Buljan Flander.
Važno je, napominje, pustiti djecu s Paga ‘na miru’, kako bi mogao početi njihov fizički i psihički oporavak, no dodaje da je ovaj slučaj potaknuo dobra pitanja, a to je odgovornost svih nas.
“Ako primijetimo bilo što što nas muči i to prijavimo, to nije odmah kaznena prijava. Što nas košta poslati jednu obavijest nadležnom Centru za socijalnu skrb, koji može provjeriti događa li se nešto? Daj, Bože, da se ne događa, ali ajmo mi na svaki slučaj kad nas nešto brine reagirati, a ne okrenuti glavu”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
