Svjedok na suđenju: Marina Lovrić Merzel je netransparentno vodila privatizaciju

(ilustracija)

Svjedočenjem Mije Rimca, koji je ustvrdio da je Marina Lovrić Merzel poništavala privatizacijske postupke i netransparentno ih vodila, na Županijskom sudu je u ponedjeljak zbog proteka vremena formalno iznova počelo suđenje bivšoj SDP-ovoj županici Sisačko-moslavačke županije.

USKOK je tereti za primanje mita i pranje novca, neosnovano plaćanje savjetnika, preplaćivanje zgrade za Hitnu pomoć i trošenje javnog novca na privatne zabave.

Mijo Rimac je svjedočio o okolnosti javljanja njegove tvrtke na javni natječaj za prodaju udjela Sisačko-moslavačke županije u tvrtki Ceste Sisak rekavši kako je njegova ponuda odbijena s pojašnjenjem da ne ispunjava tražene uvjete.

Lovrić Merzel poništavala privatizacije koje je raspisivao Brodarac

“Za prodaju udjela u Cestama Sisak doznao sam iz medija te se kasnije ispostavilo da udjele kupuje upravo Sisačko-moslavačka županija, zbog čega sam upozorio na neadekvatno upravljanjem poduzećem kojim je upravljala bivša županica, koja je poništavala privatizacije koje je putem javnih natječaja raspisivao bivši župan Đuro Brodarac. Uz to, i same natječaje je vodila netransparentno”‘, kazao je Rimac.

Pored Rimca svjedočio je Mario Mijoković, bivši predsjednik Uprave Cesta Sisak, koji je izjavio da se zbog proteka vremena ne može sjetiti detalja vezanih za kupovinu udjela u Cestama Sisak.

Bivšoj županici stavlja se na teret da je od poduzetnika Željka Žužića krajem kolovoza 2011. uzela 100.000 eura mita kako bi mu, bez obzira na druge zainteresirane kupce, osigurala stjecanje poslovnih udjela u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati.

Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića, koji je znao da je novac stečen korupcijom.

Lovrić Merzel također je, prema sumnjama USKOK-a, suprotno odluci županije da se Zavod za hitnu medicinu gradi na drugoj lokaciji, poduzela sve kako bi osigurala da po znatno višoj cijeni kupi nekretninu od suoptuženog Bernarda Popeca.

Preplaćena neadekvatna nekretnina za Zavod za hitnu medicinu

Prostor na kojem je bio auto salon, po tvrdnjama tužiteljstva, osim što je bio preplaćen, nije bio adekvatan za potrebe zavoda pa je županija, nakon zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine za 9,8 milijuna kuna, za dodatne radove na prenamjeni platila oko 1,4 milijuna kuna.

Pritom je na ime razlike između plaćene i stvarne vrijednosti nekretnine Popecevoj tvrtki pribavljena korist od oko 4,1 milijun kuna, dok je županija oštećena za 5,6 milijuna kuna.

Bivšu županicu USKOK tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika, odnosno da je od lipnja 2009. do travnja 2014. donijela više odluka o imenovanju članova Savjeta županice, za što im je isplaćivana mjesečna naknada od 5000 kuna neto, iako su oni za te poslove primali plaću, čime je županijski proračun oštećen za više od šest milijuna kuna.

Osim toga, Lovrić Merzel je s vijećnicima, prijateljima i rodbinski povezanim osobama zaključivala ugovore o djelu, iako je znala da se ugovoreni poslovi i usluge neće izvršavati jer Županija za njihovo obavljanje nije imala nikakve potrebe.

Tim osobama je pribavljena korist od ukupno oko 360.000 kuna, dok je županija oštećena za oko 673.000 kuna.

Uskok sumnja i da je županija po nalogu bivše županice od 2005. do kraja 2013. u više navrata plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima i proslavama rođendana te troškove nabave prehrambenih artikala za privatne potrebe, čime joj je pribavljena korist od oko 60.000 kuna, dok je županija oštećena za 326.000 kuna.

Terete je i da je od 2005. do 2013. službenim karticama plaćala privatne troškove hrane, pića i goriva, čime je županiju oštetila za 165.000 kuna.

Turudić odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka sa Žužićem

Optužnica protiv Lovrić Merzel potvrđena je krajem 2015., no početak suđenja odgađan je nekoliko puta jer je sudac Ivan Turudić odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka sa suokrivljenim poduzetnikom Željkom Žužićem, koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao 100.000 eura mita.

Žužić je nakon priznanja s Uskokom sklopio sporazum koji mu je predviđao uvjetnu kaznu od godine dana uz rok kušnje od četiri godine, no Turudić je nije prihvaćao uz objašnjenje da je uvjetna kazna nesrazmjerna nedjelu za koje ga terete.

Uskok je zbog toga u dva navrata podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koje je Vrhovni sud usvojio ustvrdivši da sudovi ne bi smjeli intervenirati u sadržaj nagodbi optuženika i tužiteljstva i okolnosti slučaja, već samo kontrolirati njihovu zakonitost.

Nakon što je Ivan Turudić, usprkos takvom zaključku Vrhovnog suda u ožujku ponovno odbio nagodbu između Žužića i Uskoka, Vrhovni sud je krajem svibnja ponovno zaključio da Turudić nije smio odbiti nagodbu, ali je tada potvrdio presudu na temelju ranijeg sporazuma.

Na pripremnom ročištu održanom neposredno prije početka prvog suđenja krivnju je priznao i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji je osuđen uvjetno na osam mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine.

Na optuženičkoj klupi su uz Lovrić Merzel i njenog nećaka Dalibora Rožankovića i predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak te Bernard Popec, koji je županiji prodao zgradu za Hitnu pomoć.