U Dvoboju Točke na tjedan sudjelovali su direktor fonda za razgradnju NE Krško Hrvoje Prpić i konzultantica Grada Petrinje Snježana Drvodelić koji su raspravljali o zbrinjavanju radioaktivnog otpada na Trgovskoj Gori pored rijeke Une.

Gospodine Prpić, je li donesena službena odluka da se nuklearni otpad skladišti u Čerkezovcu, bivšoj vojarni JNA?

Prpić: Konačne odluke još nema, kao što je ministar Čorić naglasio. Odlučeno je da se još jednom preispita mmogućnost zajedničkog rješenja, osnovane su dvije ekspertne skupine, jedna treba sagledati tehničke i sigurnosne aspekte, druga je pravna skupina, skupina koja treba provjeriti regulatorne aspekte sa strane Hrvatske i Slovenije. Iako je otpad nastao na području Slovenije, on se tretira kao hrvatski otpad. Hrvatska je vlasnik pedeset posto elektrane, a onda je to i pedeset posto otpada. Očekuje se završetak rada skupine do ljeta. U rujnu će se održati sjednica povjerenstva na kojem će se artikulirati stavovi, da li to prihvaćamo ili ne. Htio bih napomenuti da su tehnički, sigurnosni i pravni aspekti važni, ali naša Vlada treba sagledati i financijske aspekte. To rješenje mora biti na razini prihvatljive cijene, mora biti jeftinije nago da sami idemo skladištiti taj otpad.

O kojoj cijeni govorimo?

Prpić: Dio koji se odnosi na Čerkezovac je oko 203,6 milijuna eura, dok je zajednički, prema trenutnim proračunima oko 250 milijuna eura, naš udio u zajedničkom rješenju koji bi trebao na području Slovenije.

Onda ste sve rekli, ako je Čerkezovac jeftiniji…

Prpić: To je proces pregovaranja, ako se sagleda ta mogućnost zajedničkog rješenja, onda će se isto sagledati ta financijska strana u pregovorima. U interesu Slovenije je da nas prihvati kao partnere jer njihovo rješenje gleda da bi bilo bolje da mi idemo zajedno s njima.

Gospođo Drvodelić kakve informacije imate na terenu, zašto sumnjate da je već riješena situacija s Čerkezovcom.

Drvodelić: Sumnjamo zato što je cijeli proces netransparentan. Nije iskomuniciran s lokalnom zajednicom onako kako je to predloženo u Direktivi EU. Oni su prepustili nacionalnim zakonodavstvima da reguliraju zbrinjavanje nuklearnog i opasnog otpada. U Direktivi je preporuka da proces bude transparentan i da bude u skladu s pravnom stečevinom EU. Neke svari koje sami ne možemo napraviti ili su nam preskupe nije problem prepisati. Postupak koji su Slovenci napravili je vrlo transparentan, objavljen je na internetu… Za razliku od našeg postupka koji je u potpunosti netransparentan, pojavljuje se sumnja da je bilo kriminalnih postupaka u općini Dvor. To su stvari iz kuloara, ali ljudi su s pravom sumnjičavi.

Ako se država odluči za Čerkezovac, znate li koji će se tamo otpad skladištiti?

Drvodelić: U tome i je problem, mi nismo protiv projekta, mi smo protiv postupka kojim nam se projekt najavljuje. nema studije o utjecaju na okoliš…

Ima li u tome istine gospodine Prpić?

Prpić: Ja moram puno toga ispraviti, mislim da je naš postupak potpuno transparentan i jasan.

Nije jasno je li Čerkezovac prepušten ministarstvu energetike ili nije. Postoje papiri gdje je jasno da je održan sastanak o prijenosu s jednog na drugo ministarstvo. Ministar Čorić to negira.

Prpić: Postupak je transparentan, mi smo možda samo u različitim fazama realizacija od onoga što se događa u Sloveniji. Oni sad provode studije utjecaja na okoliš. Ono što je kod nas u fazi koja se treba odvijati je temeljen Nacionalnog programa iz studenog prošle godine, koji ima podlog u strategiji zbrinjavanja otpada. U njemu je jasno navedeno kako treba dokazati zašto je neka lokacija podobna za zbrinjavanje otpada, treba provesti studiju utjecaja na okoliš u komunikaciji s lokalnom zajednicom. Mi smo u fazi pregovaranja, tražimo zajedničko rješenje, zato ti koraci koji se tek trebaju provesti ne provode.

Znači, u ovom trenutku nema studije utjecaja na okoliš?

Prpić: To tek treba provesti i tako piše u nacionalnom programu. Prije toga je rađena strateška procjena na okoliš lokacije Čerkezovac jer je ona bila potrebna kako bi se ona uopće mogla uvesti kao preferentna lokacija koju tek kasnije treba dokazati. Svi ti postupci rađeni su u komunikaciji s lokalnom zajednicom… Tadašnji ministar Dobrović je dao rješenje na temelju provedenog postupka… Svi pokušaji koji su bili su uspjeli, osim jednog koji je bio u potpunosti opstruiran od lokalne zajednice. Kada se trebala odvijati rasprava u općini Dvor, onda je ušla grupa aktivista predvođena s gospodinom Dumbovićem koji su nasilno prekinuli prezentaciju ravnatelja Državnog zavoda za radiološku sigurnost, oduzeli mikrofon i prekinuli skup. Spriječili su i dalje sprječavaju komunikaciju s javnosti. U vremenu ispred nas, ta se komunikacija mora nastaviti. Mi tek trebamo potvrditi Čerkezovac kao pogodnu lokaciju. Čerkezovac je proglašen kao neperspektivan objekt za vojne potrebe i rečeno je da će biti predan ministarstvu državne imovine koje bi trebalo odrediti prenamjenu, a to bi u konačnici trebao biti i centar za zbrinjavanje otpada, a to su postupci koji nisu provedeni.

Drvodelić: Proučila sam i studiju. Nije Čerkezovac jedina lokacija obuhvaćena u nacionalnoj studiji. Ne znam od kud se donijela odluka da bi Čerkezovac bila najbolja lokacija. U samoj studiji su predviđene i druge lokacije koje nisu u blizini državne granice, znači nije ugrožena nacionalna sigurnost. Kod Čerkezovca postoje sumnje da je određeni dio miniran. Kad to kombinirate s radioaktivnim otpadom, onda imate katastrofu tipa Fukushime. Mislim da to ljudi koji odlučuju nisu uzeli u obzir, nisu ni bili na terenu. Tamo je i sliv rijeke Une, nije samo u opasnosti stanovništvo s naše strane granice nego i u BiH. U opasnosti smo da napravimo međudržavni spor. Postoje insinuacije da bi BiH mogla pokrenuti arbitražni spor pred Međunarodnim sudom. Ja neću plakati, ne postoje službeni podaci, ali mi imamo najveći stupanj oboljelih od karcinoma. Naši ljudi umiru s pedeset i šezdeset godina, industrija nam je razorena. Nije nikakva pažnja državna poklonjena našem području, ostavljeni smo kao slijepo crijevo. Ljudima treba objasniti i obrazložiti, učiniti postupak transparentnim.

Je li istina da je gradonačelnik Petrinje Dumbovac prekinuo prezentaciju?

Drvodelić: Ja to ne mogu znati jer sam se ja ove godine uključila u to. Pitajte njega. Dvor je na sedamdeset kilometara zračne linije od Zagreba, na dvadeset kilometara od Petrinje. Ako se to desi, mi smo svi ugroženi. Možemo se svi iseliti. Možda je Dumbović prekinuo neku raspravu, ali prema podacima koje sam dobila iz općine Dvor, s obzirom da nema dovoljnog broja stanovnika za referendum, išlo se na mjesne odbore. Sa svakim odborom, njih devet, se komuniciralo i svi su rekli ne. Išlo se na izmjenu prostornog plana da bi se označilo to mjesto kao najbolje za odlaganje takve vrste otpada.

Koja vrsta otpada bi se tamo skladištila?

Prpić: To je najveći problem s prosvjedima. Ja ću podržati njih koji su rekli ne nuklearnom otpadu. Naravno. Nuklearnog otpada nema, mi govorimo o nisko i srednje radioaktivnom otpadu. To je velika razlika. Ono što ćemo mi napraviti ne može imati utjecaja na okoliš. Ja sam na početku karijere radio kao liječnik nuklearne medicine, primjenjivao radioaktivne supstance u liječenju, a zadnjih deset godina radio na proizvodnji radioaktivnih supstanci. Bio sam odgovorna osoba za zaštitu od zračenja. Kompetentan sam govoriti o utjecaju na zdravlje. Ovo što je gospođa govorila oko Fukushime, to je neprihvatljivo. Mi smo dužni napraviti skladište u kojem će biti certificirani spremnici na način da ne može utjecati na okoliš. Na tom objektu će raditi deset do petnaest ljudi. Na koji način se govori o karcinomima i zračenju, ako morate osigurati objekat da na njemu nema zračenja, a kamo li da će biti zračenja na dva, pet kilometara, a da ne govorim do Banje luke gdje je isto u porastu broj karcinoma. Bile su vijesti da se noćima dovozi otpad.

Je li taj konkretni objekt doista mjesto na kojem se može osigurati?

Prpić: Skladište će morati biti sagrađeno po najmodernijim standardima i pravilima. On mora biti specifično građen za namjeru, imati senzore kako bi se moglo reagirati lokalno ako dođe do incidenta…

Drvodelić: Ja se ispričavam, jeste vi bili tamo?

Prpić: Ne.

Drvodelić: Područje je trusno područje. Mogu se dogoditi potresi, studije su uopćene. Zato su ljudi sumnjičavi. Mi u Sisku imamo skladište medicinskog otpada. Ne mogu vam ispričati kako se taj otpad donosi, običnim kamionima, okoliš je pun igala, otpada, to je katastrofa. Jednostavno se svi postupci skladištenja rade protivno regulama koje ste lijepo prezentirali.

Prpić: Morali bi se fokusirati na temu o kojoj govorimo. Ja ću govoriti o načinima kako mi to moramo napraviti. Govori se da ćemo otpad dovesti štedeći novce, da ćemo to napraviti ofrlje, kao fušeraj. Na nuklearki Krško je četrdesetgodišnji otpad, tamo rade ljudi koji nisu oboljeli. Nema utjecaja tog otpada. Taj otpad možete uzeti i dovesti ga u Čerkezovac. Možemo ga uzeti i prevesti ili sav taj otpad odvesti u referalni centar u Europu kako bi se preradio i u potpunosti minimizirao bilo kakav incident, upakirati u spremnike i tek ih kao takve vratiti u Čerkezovac. Taj trošak, kondicioniranja i stabilizacije, jer ne smije biti tekućeg otpada, mora biti tvrda faza, to će kotšati 300 milijuna kuna… Mi ćemo to raditi između ’23 i ’25 godine. Ako se do tada nađu nove metode, a svake godine se nalaze, hrvatska strana će prihvatiti ta se taj otpad kondicionira i tim novim tehnologijama.

Koliko je tog otpada koje moramo preuzeti 2023.?

Prpić: Oko 1500 kubičnih metara. S time da imamo drugu fazu rada nuklearne elektrane, tu će biti još 500 do 700 kubika otpada. U završnoj fazi treba dekomisionirati elektranu, maknuti je s lica zemlje. To će proizvesti još 500 ili 600 kubika, sve skupa oko 3000 kubika.
Imamo istrošeno nuklearno gorivo koje će se do 2100 skladištiti na prostoru elektrane… Tek onda se dolazi u postupak da će se tražiti duboka geološka formacija za odlaganje otpada. Takve formacije nema u Hrvatskoj. Ne znam zašto to ljudi govore, da će ovo na Čerkezovcu biti skladište europskog otpada. Takvim dezinformacijama koje se šire, pričama o bolestima i zagađenoj Uni se širi strah.

Vi kao liječnik tvrdite da nema posljedica za zdravlje?

Prpić: Ne smije biti. Reći ću nešto što je rekao gospodin Dumbović. Nema naknade za narušeno zdravlje. O čemu govorimo, da bi država davala naknadu za narušeno zdravlje. Utjecaja na zdravlje ne smije biti, niti na objektu niti dalje. Ovo nije naknada za zdravlje nego za gospodarski razvoj. To će biti 300 milijuna kuna za razvoj zajednice, ne za strah, karcinome i liječenje.

Zašto mislite da može biti posljedica?

Drvodelić: Uvažavam ovo što je gospodin rekao. To sam pročitala, Slovenci su sve objavili na stranicama. O bazenima koji moraju biti ukopani, način je vrlo transparentan. Nema problema, da je postupak kao u Sloveniji, nitko ne bi bio zabrinut. Radi se o tome da je postupak netransparentan… Moramo vidjeti o kakvom se području opće radi.

Stručnjaci s rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli tvrde kako lokacija nije podobna jer je riječ o trusnom području?

Prpić: Čuo jesam, ali nisam čitao analizu. Mi imamo fakultet u Zagrebu, radili su stručnjaci nekoliko studija, u kojima kad bi sužavali područje morate razmatrati desetak parametara.

Drvodelić: Nije Trgovska gora jedina lokacija koja je navedena u studiji. Tamo postoje i druge lokacije koje zbog političkih razloga nisu uzimane u obzira i gospodin doktor to zna.

Prpić: Što se tiče tektonike, četiri i pol kilometra od Čerkezovca postoji rasjed. Ali vi se ne možete okrenuti nigdje u Hrvatskoj da u krugu pet kilometara ne postoji nešto. Seizmički je registriran jedan potres u sto godina. Jest da je 45 kilometara dalje Banja luka, ali samo područje se smatra nisko rizičnim za potrese. Ako vi uvažavate studije iz Tuzle, ja uvažavam studije naših stručnjaka.

Drvodelić: Zašto studije nisu objavljene?

Prpić: Objavljene su i dostupne su. Ovo što pričate o drugim lokacijama. Počele su se tražiti u sedamdesetima. Bili su predviđeni Papuk i Psunj.

Drvodelić: Bila je predviđena i Moslavačka gora i Plomin.

Prpić: Ne, Plomin nikad nije bio.

Drvodelić: I Kaštela

Prpić: Pobrkali ste stvari. Plomin i Kaštela su mjesta na kojima ima radioaktivnog otpada koje treba pokupiti.

Drvodelić: Pa ćemo pokupiti i staviti u Čerkezovac

Prpić: Ne, to ne ide u Čerkezovac, to je opet dezinformacija.

Kratko. Što dolazi u Čerkezovac?

Prpić: Jedino što može doći u Čerkezovac, ako ne dođe do zajedničkog rješenja sa Slovenijom, je da preuzmemo pola otpada. To smo obavezni prema europskoj direktivi i radioaktivni otpad koji se nalazi u Hrvatskoj. Ovo u Kaštelima i Plominu nije taj otpad, to će država sanirati.

Drvodelić: Gdje ćete vi s tim otpadom?

Prpić: To nije moja briga. Fond je osnovan za radiokativni otpad koji se nalazi u bolnicama, institutima… Sva ta skladišta, koja više nemaju prostora, moraju biti zatvorena i mi to moramo riješiti ovakvim zahvatom.

Gospođo Snježana, po vama ovo ima političke konotacije?

Drvodelić: Nećete sigurno u Istru i Kaštela stavljati radioaktivni otpad. Što se tiče Moslavačke gore, imate političare u svim vladama, ja sam potpuno apolitična. Da su bili jaki političari koji su tamo bili u svim vladama. Gospodin Bošnjaković je iz Ivanić Grada, gospođa Petir je iz Kutine i normalno je da su se ti političari brinuli za svoja područja. Mi smo takvi kakvi jesmo. Nama se desio rat, neću plakati, ništa se nije poduzelo da bi se područje saniralo od ratnih trauma, nakon toga su bile migracije stanovništva. I na kraju krajeva, ono što kaže gradonačelnik Petrinje je da nam jedino preostaje da postanemo skladište otpada iz Hrvatske i Slovenije. Cijenim sve što je gospodin doktor rekao. Međutim mi već sad imamo zbrinjavanje medicinskog otpada u Herbosu. To je u Sisku, imamo zbrinjavanje opasnog otpada Rijeka tanka. Zašto se privatnim investitorima doputša da idu u poslove koji su toliko važni da mogu utjecati na cijelo područje.

Gospođa je rekla da postoji mogućnost da se otvori međunarodni spor. Bile su prijetnje da će BiH napraviti isto u blizini Dubrovnika. Je li protivljenje BiH otegotna okolnot.

Prpić: Postoji ESPO konvencija koja kaže da morate uvažiti susjedne zemlje i to nije samo BiH, nego bilo koja susjedna zemlja. Ono što se prijeti, ja uvažavam, mogu govoriti što hoće. Nema propisa koji bi vam rekao da to ne možete raditi blizu nečije granice. Gdje god to radili, morate to raditi na siguran način po najvišim standardima. Nije lokalitet bitan nego kako se to radi. Mi ćemo uključiti BiH. Je li Hrvatska mogla spriječiti nuklearnu elektranu u Mađarskoj. Ne možete spriječiti, ali možete sudjelovati. Na konferenciji u Sarajevu se nije čuo glas naših kolega koje su mogle dati svoje mišljenje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.