Jelšanska procesija s križonošom Krunom Peronja (1981.) u četvrtak poslijepodne je bila na 'Žalovanju Gospi' u Biskupijskom svetištu Majke Božje na Račiću, a noćas je održana glasovita procesija 'Za Križen', koja već pet stoljeća u noći s Velikog četvrtka na Veliki Petak prelazi put od 25 kilometara kroz šest mjesta otoka Hvara.

U pokorničku procesiju, koja je 2009. uvrštena na Popis svjetske nematerijalne kulturne baštine, istovremeneo će, u 22 sata, iz šest župskih crkava krenuti ophodi na čelu sa križonošom koji nosi križ, težak do 18 kilograma, u znak molbe ili zahvalnosti, kao vlastiti ili obiteljski zavjet.

Procesije se, po tradiciji, kreću u pravcu kazaljke sata i nigdje se međusobno neće susresti. Tisuće “procesijunara” cijelu noć je išlo iz mjesta u mjesto pri čemu se molilo, pjevalo arhaične korizmene napjeve, te pohodilo župne crkve i neke manje kapelice. Pred jutro se svaka vratila u svoju župsku crkvu.

Procesije pripremaju i provode bratovštine, ti jest zajednice hvarskih vjernika. Okosnica procesije Za Križen je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri.

Velika je čast biti križonoša, tolika da su primjerice u Jelsi predbilježeni sve do 2043. godine.

Postoji nekoliko teorija kako je i zašto nastala ova procesija. Prva teorija govori da je ona izravno potaknuta krvarenjem malog raspela u Hvaru 1510.g. i Pučkim ustankom koji je slijedio. Druga govori da je nastala nakon što su se mjesta središnjeg dijela otoka odcijepila od hvarskog kaptola, a treća da je ova procesija nastala kao tipičan izraz pobožnosti i pokore srednjovjekovnog Hvaranina. Povijesni podaci pokazuju kako se u početku nije odvijala u sadašnjem obliku. U 17.stoljeću procesija je polazila na Veliki petak ujutro oko 4,5 h i odvijala se samo između dva susjedna mjesta. Tako su Jelšani odlazili u Pitve i Pitovjani u Jelsu, Vrisničani u Svirče i obrnuto.

Zanimljive priče i događaje u vezi procesije izazvali su ratni događaji, posebno u II.svj. ratu. Na Cvjetnicu 1941.g. njemački bombarderi napali su Beograd i tako je počeo rat u Jugoslaviji. Na Hvaru su ljudi bili pozvani u vojsku, pa je bilo upitno hoće li se ići zakrižen. Ipak, krenulo se. Crkve i kuće su bile u potpunom mraku, a i oni koji su išli u procesiju trebali su ugasiti svijeće i ferale. Tijekom noći javili su ljudima da je Jugoslavija kapitulirala i da se mogu upaliti svijeće bez ikakve opasnosti.