90 posto bačvi za spremanje radioaktivnog otpada NE Krško je iskorišteno i u roku od 5 godina više neće biti mjesta za novi. Hrvatska ima obvezu sanirati polovicu tog otpada, no prema sadašnjim rokovima novo spremište neće izgraditi još 10 godina. Osim toga, građani Dvora u kojem bi se spremište trebalo graditi tome se oštro protive.
Glavni reaktor nuklearne elektrane Krško u petak u ponoć prestaje s radom i kreće redovni jednomjesečni remont. U tom periodu svi radnici znaju koji im je zadatak u zamjeni istrošenih dijelova i onih koje treba modernizirati. Dirati se neće radioaktivni otpad kojeg je elektrana proizvela.
2264 kubnih metara radioaktivnog otpada nalazi se u takozvanim bačvama. To je sav otpad koji je nastao u nuklearki Krško od početka njezinog rada.
Popunjeno je 90 posto slobodnog otpadnog prostora, a Hrvatska, koja je uz Sloveniju suvlasnik elektrane, odgovorna je za polovicu otpada. Uskoro će mu trebati pronaći novo skladište.
”Novo skladište bi mu trebalo pronaći oko 2020. godine, kad bi se otvorila opcija gdje bi se taj nisko i srednje radioaktivni otpad mogao odlagati”, kazao je Hrvoje Perharić, član Uprave NE Krško.
No, prema strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, koju je usvojio sabor, Hrvatska će svoje skladište izgraditi u roku od 10 godina. Već ove godine treba odrediti gdje će ono biti. Potencijalna lokacija već postoji, Trgovska Gora kraj Dvora.
”To je potencijalna lokacija zbog toga jer se moraju provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da zadovoljava sve uvjete EU i dobru praksu za gradnju centra za radioaktivni otpad”, kazao je Ivan Poljičanin, direktor Fonda za financiranje razgradnje NE Krško.
Mještani Dvora dolasku radioaktivnog otpada oštro se protive, no stručnjaci kažu da nema razloga za zabrinutost.
”Nivo radijacije tih bačava je jedva mjerljiv, a to se još dodatno rješava debljinom zidova koji sprječavaju zračenje”, objašnjava Hrvoje Perharić, član Uprave NE Krško.
Pitanje je i ima li smisla graditi dva skladišta, jednog u Sloveniji, drugog u Hrvatskoj, jer prema slovenskim procjenama jedan košta 500 milijuna eura.
