Divjak o dodjeli pomoćnika u nastavi: Na samom smo kraju procesa

Nakon gotovo trosatnog sastanka na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu s involviranima u priču oko pomoćnika u nastavi minstrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izjavila je kako je ostalo još 200-njak zahtjeva za pomoćnicima koje treba obraditi. Na sastanku su i uočeni glavni problemi oko provedbe novog pravilnika koji definira način dodjele pomoćnika.

Minstrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izjavila je nakon sastanka da su stručnjaci ti koji moraju rješavati problem kome su pomoćnici potrebni. Kada je riječ o organizacijskom dijelu kaže da tu ima dva problema. Jedan je podnošenje zahtjeva i puno aktera u procesu gdje svatko treba na vrijeme odraditi svoj dio posla.

“Nažalost tu svi imamo puno još za odraditi uključujući i ministarstvo za koje ja preuzimam svu odgovornost, ali sigurno je da je ove godine odobren rekordni broj 4100 pomoćnika u odnosu na prošlu godinu kada je bilo 3000, u u odnosu na prije pet godina kada je bilo 1000 i u odnosu na deset godina kada je bilo 200. Moramo stvarno to dobro vidjeti.

Kompliciran je i sustav nadležnosti pa ga treba pojasniti i dat ćemo odgovore na često postavljena pitanja kao rezultat ovog sastanka. Dobra je vijest da najveći dio potreba možemo namiriti iz Europskog socijalnog fonda.

Ne poštuje se pravilnik, pomoćnici traže sastanak

Što se ovogodišnje procedure tiče tu smo na samom kraju procesa, za ubuduće do kraja ove godine bi trebalo staviti izmjene i dopune pravilnika u proceduru”, istaknula je.

Kaže da još moraju vidjeti što je s dvostrukim zahtjevima i financiranjima i onima gdje osnivači nisu osigurali prethodne suglasnosti. Riječ je o 200 takvih zahtjeva.

“4100 pomoćnika je već odobreno, imamo različite izvore financiranja, jedno su europski fondovi, drugo su sredstva osnivača, a treće su udruge koje se javljaju na natječaj za sredstava državnog proračuna, to je treća kategorija i to nam je ostalo za riješiti, međutim u tom dijelu imamo problem oko dvostrukog financiranja, to je tehničko čišćenje i činjenica da nisu dobili prethodne suglasnosti, a to je trebao osnivač ishoditi i to ćemo sve provjeriti da se ne bi dogodilo da neko dijete ostane zakinuto.

Dosta imamo problema na terenu jer se pravilnik ne poštuje”, istaknula je ministrica Divjak.

Kada je riječ o radnim pravima i problemima s kojima se susreću pomoćnici u nastavi obećala je organizirati i sastanak na tu temu, ali i podsjetila da ministarstvo nem nadležnosti u nekim slučajevima gdje su škole, osnivači ili inspekcije te koje trebaju odraditi posao.

Problem oko odobravanja pomoćnika je i manjkava dokumentacija

Predsjednica Povjerenstva za ponovnu procjenu zahtjeva i dekanica Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta Snježana Sekušak Galešev istaknula je da su razmatrali preko 700 zahtjeva, a prihvatili su 400 zahtjeva iako nisu bili popunjeni kako je to bilo propisano pravilnikom.

Pojašnjava da su iz dokumentacije pokušali utvrditi treba li učeniku pomoćnik ili je zahtjev neopravdan.

“To je bio iskorak jer nijedan zahtjev nije bio popunjen na način da se iz njega moglo jednostavno odobriti. S obzirom da smo stručnjaci u tom području učinili smo sve što smo mogli da bi dijete za koje smo vidjeli da ima imalo potrebu za pomoćnikom tog pomoćnika dobilo.”

Vidjeli su da su neujednačeni kriteriji, potrebe, modeli potpore, da učenici koji dobiju pomoćnika ne dobiju druge oblike potpore koje škola može pružiti, da su edukacije pomoćnika neujednačene, da su programi rada neadekvatni, da se od pomoćnika očekuje da rade poslove koje nikako ne mogu biti u njihovoj kompetenciji.

“Vidjeli smo jako puno problema za koje je dobro da smo ih vidjeli jer oni otvaraju put za njihovo rješavanje. Pomoćnik je jedan od oblika potpore. Većina djece s teškoćama ne treba pomoćnika nego radimo na njihovoj samostalnosti, ali je cilj uvođenja pomoćnika gdje god je to moguće da se učenik osamostali. Sada se moramo još pozabavti s 200-tinjak zahtjeva udruga, radit ćemo i za vikend kao i što smo do sada radili”, rekla je i dodala da taj proces nije jednostavan. Navodi tako primjer da čekaju još 38 nadopuna dokumentacije koju su tražili još u srpnju.

Kako je došlo do “eksplozije” zahtjeva za pomoćnicima?

“Ako se pokaže da nismo odobrili pomoćnika jer nismo imali na temelju čega odobriti jer dokumenti ot new pokazuju uvijek postoji mogućnost da se u tijeku godine zahtjev ponovi i prilože novi nalazi. Ako je zahtjev opravdan bit će odobren.”

Za povećanje zahtjeva kaže da je po prvi put trebalo predoodobrenje ministarstva što nije bio slučaj prije pa je moguće da je velik broj zahtjeva i zbog toga što nisu bili obvezni tražiti predodobrenje. Pojašnjava i da kako su se otvorile veće mogućnosti financiranja tako se povećavao broj zahtjeva, a i veća je svjesnost o mogućnosti dobivanja pomoćnika.

Važna i dobra činjenica je da se učenici s većim teškoćama uključuju u redovne razrede i njima treba pomoćnik. Dodaje i da posebne ustanove prije nisu tražile pomoćnike, a sada traže. Ne misli da ima veći broj učenika s teškoćama nego da su mogućnosti povećane.

Pomoćnici imaju puno problema, a zadnja su rupa na svirali

Jeronim Čeko iz udruge Pomoćnika u nastavi rekao je kako se nada da će djeca dobiti pomoćnike, ali i upozorio da kada je riječ o pomoćnicima da oni danas trebaju potpisati ugovor da bi radili devet mjeseci jer će u protivnome biti zakinuti na ljeto kada dobiju otkaz.

“Sastanak je donio zaključke da nema zaključka i da Povjerenstvo radi punom parom, nadali smo se da ćemo rješavati konkretna pitanja, zato sam i zamolio ministricu za sastanak jer su pomoćnici zadnja rupa na svirali.”

Navodi tako da imaju problema poput kršenja radnih prava, uvjeta rada, maltretiranja od strane ministarstva, osnivača i roditelja. Kaže da su u ministarstvu donijeli pravilnik o pomoćnicima bez pomoćnika koji najbolje znaju što tišti njih i djecu s kojima rade.

Predstavnici roditelja djece s invaliditetom zadovoljni sastankom

Siniša Bosanac iz inicijative Pomozimo djeci s invaliditetom kaže da su još od siječnja upozoravali ministarstvo da će biti problema u implementaciji pravilnika. I dalje inzistiraju na ostavkama odgovornih u procesu od osnivača do ministarstva.

Ali i dodaje: “Jako smo zadovoljni s onim što smo danas čuli, prije svega da inkluzivno obrazovanje nije samo pitanje pomoćnika u nastavi nego da je ono puno šire.”

Tražili su povećanje broja stručnjaka, da se ukine zabrana za zapošljavanje u školama za stručne suradnike u nastavi obzirom da na 1000 djece danas ne može biti tri stručna suradnika jer se onda traži izlaz povećanjem pomoćnika u nastavi umjesto da se povećava broj logopeda i edukacijskih rehabilitatora, a isti je problem u Centrima za obrazovanje i rehabilitaciju gdje se isto kompenzira s pomoćnicima u nastavi.

Njihov je zahtjev i da se formira Savjet za inkluzivno obrazovanje koji bi donosio obvezujuće preporuke i usmjeravao inkluzivno obrazovanje.

“Mislim da je sramota da neki od osnivača usmjeravaju financiranje pomoćnika u nastavi prema udrugama i lutrijskim sredstvima jer smatramo da u svakom proračunu ima dovoljno prostora da se financiraju pomoćnici u nastavi koje ministarstvo odobri, a svaki osnivač koji kaže da nema novaca ja ću mu u roku od pola sata pronaći u proračunu gdje se sredstva mogu naći.

Smatramo da se pomoćnici u nastavi trebaju maknuti od udruga i lutrijskih sredstava i da konačno osnivači preuzmu odgovornost za pomoćnike u nastavi”, zaključuje Bosanac.