Od početka iduće godine sve stambene zgrade morat će se graditi po standardima gotovo nulte energije. Za investitore to znači skuplju gradnju, ali takve zgrade korisnicima će dugoročno donijeti velike uštede u troškovima energije.

Prema direktivi Europske unije, koju je Hrvatska pretočila u svoje propise o građenju, od 2018. sve javne zgrade moraju biti gotovo nulte energetske učinkovitosti, a od 2020. to se odnosi i ne sve ostale zgrade.

Što se podrazumijeva pod zgradom gotovo nulte energije? To je zgrada koja ima vrlo visoka energetska svojstva, odnosno troši nisku količinu energije za grijanje, toplu vodu, rasvjetu, električne uređaje i druge potrebe kućanstva. Uz to, barem 30 posto utrošene energije u takvoj zgradi pokriva se iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi na zgradi ili u njezinoj blizini.

Nameće se pitanje kako će se uvođenje viših standarda gradnje odraziti na troškove građenje i cijene nekretnina. Stručnjaci ističu da bi koristi u svakom slučaju trebale biti veće od troškova.

U odnosu na većinu postojećih stambenih zgrada, viši energetski standardi u onim novim trebali bi donijeti ogromne uštede u potrošnji energije. Najveći dio stambenih zgrada i obiteljskih kuća ocjenjuje se kao energetski razred E ili F, no mnogo njih je i s razredom G (koji predstavlja najlošiju mogućnost).

“Zgrada gotovo nulte energije u odnosu prema prosječnoj staroj zgradi u RH ima 60 do 90 posto manju potrošnju primarne energije, ovisno o namjeni”, ističe Željka Hrs Borković, dopredsjednica Hrvatske udruge energetskih certifikatora.

S druge strane, novi standardi projektiranja i gradnje ne bi trebali značajnije povećati ukupne troškove gradnje. “Važno je naglasiti da tu dolazi do izražaja vještina projektanata u razradi energetskog koncepta, koji, ako je dobro osmišljen, ne bi trebao podići cijenu gradnje ili možda pet do 10 posto”, pojašnjava nam Hrs Borković.

Po novim standardima, u novim obiteljskim kućama gotovo nulte energije potrošnja energije ne bi smjela premašiti 45 kW po kvadratnom metru godišnje na kontinentu, odnosno 35 kW po kvadratnom metru u primorju. Energetski projektanti mogu to postići na različite načine. U nekim slučajevima više će se štedjeti na toplinskoj energiji, u drugima na primarnoj, a u kombinaciju je moguće uključiti i vlastitu proizvodnju energije (solarni paneli i sl).

“Primjerice, zgrada može biti razred B po toplinskoj energiji, ali A+ po primarnoj energiji. Osim toplinske izolacije, veliku ulogu sada igra odabrani sustav grijanja, hlađenja, pripreme tople vode i rasvjete. Dakle, možete imati malo slabiju toplinsku izolaciju, a više obnovljivih izvora energije, i opet biti u odgovarajućem standardu”, pojašnjava Hrs Borković.

Po novim pravilima, svi graditelji koji podnesu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nakon 31. prosinca 2019. godine moraju imati glavni projekt izrađen u skladu s odredbama za zgrade gotovo nulte energije. “Da je zgrada gotovo nulte energije, dokazuje se proračunom u projektu za građevinsku dozvolu, a ako nije, takva zgrada neće dobiti dozvolu za gradnju”, ističe Hrs Borković.

Na temelju tako definiranog glavnog projekta izdaje se građevinska dozvola. Zgrada nakon gradnje treba proći tehnički pregled kako bi dobila uporabnu dozvolu, a jedan od uvjeta bit će i odgovarajući energetski certifikat. U energetskom certifikatu treba pisati “nZEB” ako energetsko svojstvo zgrade (Eprim) zadovoljava zahtjeve za zgrade gotovo nulte energije propisane važećim tehničkom propisom, piše tportal.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.