Hrvatska se vanjska politika ove godine morala braniti od prozivki da nezakonito vraća migrante u BiH, pripremala se za predsjedanje EU-om u idućoj, ugostila skup 16+1 i lobirala za imenovanja Hrvatica na važne međunarodne dužnosti. Uobičajene trzavice sa susjednim državama pale su u drugi plan.

Hrvatska će od 1. siječnja 2020. godine predsjedati Vijećem Europske unije. Bit će to najvažniji vanjskopolitički događaj za državu od ulaska u EU.

Zagreb će rotirajuće predsjedništvo preuzeti u samom početku rada nove Europske komisije, vođene Njemicom Ursulom von der Leyen za čije imenovanje zasluge idu i hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću koji je kao jedan od pregovarača Europske pučke stranke insistirao da mjesto predsjednice pripadne njima kao pobjednicima europskih izbora u svibnju.

Brexit i zapadni Balkan

U vrijeme hrvatskog predsjedanja napokon bi se trebao finalizirati brexit, ali će se raspravljati o višegodišnjem financijskom okviru EU-a (VFO), odnosno novom europskom proračunu.

Stoga se velik dio hrvatskih diplomatskih aktivnosti, posebice u drugom dijelu 2019., odnosio na upoznavanje s programom i usklađivanjem s drugim europskim državama za nadolazeće predsjedanje.

Važna tema u tome uvijek je bila situacija na jugoistoku Europe i proširenje EU-a na zemlje zapadnog Balkana. Službeni Zagreb će zato svoje predsjedanje iskoristiti za organiziranje novog zagrebačkog samita posvećenog proširenju na zapadnobalkanske države, dvadeset godina nakon prvog.

Skup će se održati u svibnju, otprilike sedam mjeseci nakon što je Europsko vijeće odlučilo da se neće otvoriti pregovori o članstvu Albanije i Sjeverne Makedonije, države koja je zbog članstva u euroatlantskim integracijama pristala promijeniti ime.

Hrvatski politički vrh od listopada ponavlja kako žali zbog takve odluke.

‘Pushback’

Njemačka kancelarka Angela Merkel u svibnju je u Zagrebu je branila Hrvatsku od čestih optužbi za kršenje prava migranata koji u nju pokušavajući ući iz BiH, istaknuvši kako je perspektiva zemlje koja štiti vanjsku granicu EU-a različita od one koje imaju članice u srcu šengenskog prostora.

Iako hrvatski politički vrh odbacuje da je do toga dolazilo, Hrvatska je ove godine, u vrijeme dok je morala Komisiji dokazati da je sposobna štititi vanjsku granicu, bila tema svjetskih medija zbog navodnih kršenja prava i ilegalnog vraćanja migranata.

Švicarska televizija u svibnju je objavila snimku na kojoj hrvatski policajci silom vraćaju migrante u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Udruga za ljudska prava Human Rights Watch (HRW) u srpnju je u otvorenom pismu predsjednica Grabar-Kitarović zatražila da Hrvatska prestane po kratkom postupku vraćati migrante. A ona je u razgovoru za švicarsku televiziju priznala da postoji praksa ‘pushbacka’ migranata preko zelene granice.

Kritikama se pridružio i Amnesty International, a o hrvatskom tretmanu prema njima pisali su inozemni i svjetski mediji poput Reutersa, BBC-ja, Guardiana, Euronewsa, Foreign Policyja i drugih.

Hrvatske vlasti odbacuju sve kritike i tvrde da se prema migrantima postupa zakonito.

Šengenski prostor i eurozona

Službeni Zagreb je u dijalogu s drugim državama tražio podršku na putu prema šengenskom prostoru. Europska komisija je krajem listopada ocijenila da Hrvatska ispunjava potrebne kriterije za.

Sada je na ostalim europskim državama da odluče hoće li Hrvatsku u tom prostoru, a Slovenija je već više ili manje izravno objavila kako će svoju podršku uvjetovati primjenom arbitražne odluke o razgraničenju. Bugarska i Rumunjska od 2011. Imaju pozitivnu evaluaciju EK-a, ali u šengenskom prostoru još nisu, pa je i pitanje što na tom putu čeka Hrvatsku.

U listopadu je, nakon hrvatskih razgovora s Europskom središnjom bankom, Komisijom i državama članicama, Euroskupina prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u ERM II, mehanizam koji prethodi uvođenju eura kao službene valute.

Imenovanja

Hrvatska je 2019. po prvi put dobila i čelnicu neke od najvećih multilateralnih svjetskih organizacija – ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić u lipnju je u završnom krugu pobijedila belgijskog kolegu i postala glavna tajnica Vijeća Europe, organizacije osnovane 1949. koja okuplja 47 država Europe i šire regije, ali je prije hrvatske diplomatkinje imala samo jednu ženu na svome čelu.

Pejčinović Burić na Zrinjevcu je zamijenio Gordan Grlić Radman, do tada veleposlanik u Njemačkoj.

Hrvatska je u studenome dobila i prvu potpredsjednicu Europske komisije. Dotadašnja europarlamentarka EPP-a Dubravka Šuica postala je jednom od osmero potpredsjednika, zadužena za “demokraciju i demografiju”.

Hrvatska od ove godine ima i izvršnu direktoricu jedne od agencija EU-a. Maja Markovčić Kostelac u siječnju je preuzela vodstvo Europske agencije za sigurnost mora (EMSA) sa sjedištem u Lisabonu.

Međunarodni skupovi

Hrvatska je 2019. bila domaćin nekoliko političkih skupova. U travnju je u Dubrovniku održan sastanak na vrhu inicijative 16+1, pokrenute s ciljem jačanja gospodarske suradnje između Kine i istoka Europe. Pridruživanjem Grčke inicijativa je u Dubrovniku preimenovana u 17+1.

Na skup su stigli premijeri gotovo svih država sudionica, među njima i kineski Li Keqiang koji je doputovao s golemim političkim i poduzetničkim izaslanstvom.

U Hrvatskoj je poručio kako su dvije zemlje ušle u “dijamantno razdoblje svojih odnosa”, a s hrvatskim premijerom je obišao i gradilište 2,08 milijardi kuna vrijednog Pelješkog mosta koji gradi kineski konzorcij China Road and Bridge Corporation, a financira EU s 85 posto sredstava.

U svibnju, pred same europske izbore, u Zagreb su na skup HDZ-a i EPP-a stigli njemačka kancelarka Angela Merkel i Manfred Weber, tada još uvijek vodeći kandidat pučana za budućeg predsjednika Europske komisije.

Njemački dvojac u zagrebačkoj Dvorani Dražena Petrovića osudio je nacionalizam “kao protivnika koji želi uništiti Europu” i koji je u prošlosti dovodio do tragedija. U ‘Ciboni’ se puštala i glazba Marka Perkovića Thompsona, što je naišlo na kritike u dijelu njemačkih medija.

“Kancelarka Merkel nije bila upoznata s pjesmama koje će se puštati tijekom stranačkog skupa u Zagrebu, kao ni s njihovim sadržajem”, odgovorio je kasnije ured kancelarke na upit televizije N1, dodavši kako je Merkel tijekom posjeta Zagrebu jasno izrazila stav suprotan nacionalizmu.

Najveća europska politička obitelj u studenom je održala svoj kongres u Zagrebu. Stiglo je više od 2000 sudionika iz 40 zemalja, među njima i von der Leyen, Merkel, Manfred Weber, Sebastian Kurz i Silvio Berlusconi, dok je sada već bivši predsjednik EK Jean-Claude Juncker izostao zbog zdravstvenih problema.

Na skupu je za novog predsjednika EPP-a izabran bivši predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.

Napetosti s BiH

Situacija s migrantima smještenima u blizini Bihaća pojačala je napetost između dviju država koje su tijekom godine imale niz sporova.

Većinski hrvatske općine su početkom godine donosile odluke o proglašavanju Željka Komšića nepoželjnim jer je za hrvatskog člana predsjedništva izabran glasovima Bošnjaka.

Skandal je u siječnju izbio zbog sudjelovanja hrvatskog veleposlanika Ivana Del Vechija na obilježavanju “dana republike” 9. siječnja u organizaciji vlasti Republike Srpske. Del Vechio je zbog toga smijenjen.

Tenzije između Sarajeva i Zagreba narasle su i u ožujku nakon što su bosansko-hercegovački mediji objavili da su hrvatski obavještajci u BiH provodili akciju čiji je cilj bio dokazati postojanje naoružanih islamističkih skupina u zemlji. Hrvatski politički vrh to je odbacio kao “besmislicu i kreativnu manipulaciju”.

U srpnju je skandal izazvao tekst Jerusalem Posta koji je, pišući o posjetu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Izraelu i njezinom sastanku iza zatvorenih vrata s izraelskim predsjednikom, objavio da je ona izjavila da je BiH pod kontrolom militantnog islama te da sarajevskom politikom dominiraju ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama.

Novinarka Greer Fay Cashman kasnije je priznala kako je tekst bio tek njezina interpretacija predsjedničinih riječi, a Jerusalem Post je povukao taj dio članka, ali prekasno za bošnjačkog člana predsjedništva Šefika Džaferovića koji je rekao da Grabar-Kitarović provodi “agresivnu i ksenofobnu politiku službenog Zagreba prema BiH i Bošnjacima koja ima sve elemente fašizma”.

Ministar Grlić Radman takav ton nazvao je “zabrinjavajućim”.

Odnosi Zagreb – Beograd

Trzavica nije nedostajalo ni u odnosima sa Srbijom.

Napetosti su već tradicionalno najveće oko obljetnice Oluje, a u rujnu su pripadnici srbijanske vojske, koje je premijer Plenković nazvao “Vulinovih 11”, pokušalo nenajavljeno ući u Hrvatsku i stići do Jasenovca, što je sprječeno na graničnom prijelazu Bajakovo. Zagreb je potom srbijanskoj veleposlanici poslao prosvjednu notu koju je ona odbila primiti.

U svibnju je u Hrtkovcima, srijemskom selu uz koje se vežu traumatična sjećanja Hrvata protjeranih devedesetih godina prošlog stoljeća, održan kongres Srpske radikalne stranke na kojem je Vojislav Šešelj ponovno izabran za čelnika. Skup je u Hrvatskoj, ali i u srpskoj oporbi, proglašen provokacijom, no nije zabranjen.

U studenom je srbijanska vlada u Novome Sadu otkrila spomen ploču generalu bivše JNA Mladenu Bratiću koji je zapovijedao napadom na Vukovar, što je u Hrvatskoj, ali i u civilnom sektoru Srbije, ocjenjeno ruganjem žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida iz devedesetih godina.

Smirivanju tenzija nije pomogao napad na vaterpoliste Crvene Zvezde u veljači u Splitu, kao ni napad na goste kafića srpske nacionalnosti u okolici Knina, u vrijeme gledanja nogometne utakmice Crvene Zvezde.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tada je izjavio da je “razumljivo” što su se Srbi u Hrvatskoj pobunili protiv hrvatskih vlasti.

“Živjela talijanska Dalmacija i Istra”

S druge strane Jadrana, grad Trst odlučio je spomenikom odati počast Gabrieleu D’Annunziju koji je 12. rujna 1919. u Rijeci proglasio nezavisnu državu nazvanu Talijanska uprava za Kvarner.

Nekoliko desetaka pripadnika talijanske fašističke skupine koja sebe naziva “Vodoinstalateri” planiralo je 12. rujna izvesti performans ponovnog zauzimanja Rijeke, na stotu godišnjicu događaja, tako što bi u Hrvatsku stigli autobusima, motorima i malim avionima.

Hrvatske sigurnosne službe ranije su imale informacije o tim namjerama, pa im je plan osujećen, no dio ih se ipak probio do Rijeke gdje su se fotografirali s fašističkim obilježjima.

No ti rubni incidenti neusporedivi su s onim predsjednika Europskog parlamenta iz veljače. Antonio Tajani je na ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na žrtve fojbi u Basovizzi kod Trsta relativizirao posljedice fašističke vladavine na području slovenskog Primorja, Istre i Dalmacije, pa je i poručio: “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”.

To je pokrenulo val kritika iz Slovenije i Hrvatske i pozive za njegovom smjenom.

Tajani, EPP-ovac, kasnije se ispričao predsjednici i premijeru što je “upotrijebio riječi koje su mogle povrijediti osjećaje” njihovih sugrađana.

Da mu je doista ‘žao’ pokazao je mjesec dana kasnije kad je izjavio da je Mussolini “prije nego što je objavio rat cijelom svijetu napravio i neke dobre stvari”, poput izgradnje infrastrukture u državi.

Slovenija i Mađarska

Odnosi između Zagreba i Ljubljane i ove su godine većinom bili obilježeni graničnim sporom i arbitražom.

Slovenija je lani tužila Hrvatsku na sudu EU-a u Luksemburgu, no neovisni odvjetnik te institucije je u prosincu ove godine iznio mišljenje da sud nije nadležan za slučaj jer je granično pitanje dio međunarodnog javnog prava, a ne onog europskog. Konačnu odluku donijet će sudsko vijeće.

Hrvatska, koja je izašla iz procesa arbitraže prije no što je proglašena konačna odluk smatrajući ga kompromitiranim, insistira da se granični spor mora i može rješavati bilateralno. Slovenija, pak, najavljuje blokadu ulaska u šengenski prostor, eurozonu, pa i OECD, ukoliko Hrvatska ne počne primjenjivati arbitražnu odluku.

Vjerojatno najbolje odnose sa susjednom državom Hrvatska je ove godine imala s Mađarskom. Iako između dviju zemalja i dalje postoji teret pitanja INA-e, dvije strane su se kroz godinu redovito sastajale i naglašavale kako odnosi jačaju.

Budimpešta je iskazala interes za kupovinu udjela u LNG terminalu na Krku, a najavljuje ulaganje i u riječku rafineriju.

Dvije države hvale se i uzoritim tretmanom prema svojim manjinama. Mađarski premijer Viktor Orban je tijekom godine imao i nekoliko medijskih istupa koji su uključivali kartu velike Mađarske, prije Trianonskog sporazuma iz 1920., koji uključuju velik dio Hrvatske, na što vlada u Zagrebu, po mnogima, nije reagirala dovoljno oštro.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.