Gost Pressinga Dubravka Merlića bio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
Vi ste prva biskupija koja je objavila financijsko izviješće. Kako su vaši kolege biskupi reagirali na to?
Nisam imao nekog kontakta po tom pitanju. Pretpostavljam da je to nešto što su komentirali međusobno s razumijevanjem za moju situaciju. Najavio sam da ćemo ove godine pokušat donijeti financijsko izviješće, a ovo je posljedica tog obećanja. To je pitanje pojedine biskupije i ne tiče se drugih biskupija. Sve biskupije imaju dužnost objavljivati svoje financijsko stanje nadležnima, a ovo je različito samo jer je dano na uvid široj javnosti.
Spomenuli ste specifične uvjete u Dubrovačkoj bisupiji. Postojao je gubitak, kako je on nastao?
U jednom trenutku financijske stvari su bile drugačije nego danas i tada je biskupija podigla kredit za neke projekte koje sada imamo. Recimo svećenički dom, ali i pastoralni centar koji se mislio raditi te jedan pastoralni centar na razini župne zajednice. Kada se dobio novac nije se moglo dobiti građevinsku dozvolu. Imao se novac, plaćala se kamata i tada kada se novac nije mogao iskoristiti za ono što je namijenjen. Pokušalo ga se uložiti negdje drugdje da se može na normalan način vraćati ali je to ulaganje bilo krivo.
Je li posao Crkve da ulazi u komercijalne poslove?
Crkva to ponekad radi kako bi mogla izvršavati ono poslanje koje ima, a to je navještanje Evanđelja. Ne smije biti svrha zarada. U takve poslove najčešće ulazimo tako što iznajmljujemo neke prostore. Taj novac treba biti upotrijebljen za uzdržavanje svećenika, karitativnu aktivost i pastoralno poslanje.
Ne bi li trebala biti obveza Hrvatske biskupske konferencije da sve biskupije na transparentan način objavljuju izviješća?
Ona ne može obvezati biskupije na to. Crkveni zakonik određuje način na koji mi moramo biti transparentni. Za izlazak prema javnosti je naša procjena. I druge biskupije su predale svoja izviješća barem kada se radi o novcu koji smo dobili iz proračuna. Mi smo prikazali sva svoja primanja i sve svoje rashode i to je ta specifičnost. Prije svega situacija u kojoj smo bili bila je drugačija nego u drugim biskupijama.
Smatram, a i čini mi se da je to nešto što pomaže dubrovačkoj biskupiji, da sama vidi kako troši novac i da ne napravimo poteze zbog kojih bi se kasnije mogli kajati. Tu se vidi da nama nije svrha zarada i to može biti poticajno za one koji nam novac daju da nam ga i dalje daju.
Je li ovakav način financiranja Crkve najbolji mogući ili je bolje da se uvede crkveni porez?
Bez ovog novca bi biskupija teško mogla funkcionirati, a to znači da bi bilo dobro pronaći neki drugi način… U svakom slučaju najbolji je način onaj u kojem vjernici participiraju u životu svoje Crkve i ovdje se to događa posredno. Kao što se pomaže Crkva pomažu se i druge crkvene zajednice.
Trebalo bi znati i što je s drugim udrugama koliko one dobivaju iz proračuna jer one najviše dižu glas je li u redu da Crkva prima novac iz proračuna. To svakako nije sveta krava i to se može mijenjati i mislim da ako se slože oni koji su sklopili ugovor da se treba počet razgovarat na koji način treba donijeti riješenja.
Papa Franjo obrušio se na naplatu crkvenih usluga poput vjenčanja i krštenja. Radi li se to u vašoj biskupiji i na koji način se to regulira?
Mislim da je Papa tu krivo interpretiran. On je spomenuo takse koje postoje, ali mu nije nakana bila govoriti protiv taksi kao takvih nego protiv sustava u kojem se nekome nešto ne želi dati bez naplate. On govori o zloupotrebama. Takse ne smiju postati cilj.
U svakom taksovniku postoji odredba da ako je siromašna da je se može osloboditi naplate ili polovice naplate iznosa.
Postoji istraživanje da su Papine reforme podržane od 20 posto biskupa, 70 posto ih čeka da mu istekne mandat, a 10 posto se protivi. Je li tako i u Hrvatskoj?
Ne znam je li to tako. Mi smo mu obećali posvećenost i poslušnost i molimo za njega svaki dan. A sad kako netko to osjeća i kakav ima stav…. U smislu onih poticaja koji dolaze iz Svete Stolice možda ih nekad ne razumijemo,ali smo ih dužni prihvatiti. Papa Franjo iznenađuje svojom spontanošću i otvorenošću i ponekad može izazvati zbunjenost. Interpretacije Pape se prilagođavaju pojedinim interesima pojedinih grupa.
Trebaju li na Dubrovačkim ljetnim igrama igrati Houellebecove ‘Elementarne čestice’ unatoč sigurnosnim rizicima?
Ne.
Očekujete li da će u pontifikatu ovog Pape međugorska ukazanja biti priznata?
Ne.
Slažete li se socjenom da je rezultat referenduma u Irskoj propast čovječanstva?
Ne bih mogao odgovoriti.
Treba li Papa u sklopu posjeta Srbiji posjetiti i Jasenovac?
Jasenovac nije u Srbiji.
Je li u redu blagoslivljati svu djecu na službenoj proslavi mature bez obzira na vjersku pripadnost?
Ne.
Jesu li hrvatski svećenici skromni?
Mislim da generalno jesu, a da postoje pojave koje ostave drugačiju sliku o svećenicima. Mislim da su to pojedinačni slučajevi. Većina mojih svećenika živi ispod prosjeka stanovnika u Dubrovačkoj županiji.
Nedavno se kardinal Bozanić obrušio na banke. Je li u redu da svi koji su digli kredite u švicarcima budu na isti način tretirani?
Načelno mislim da bi trebalo voditi računa je li netko ulagao taj novac u nešto neophodno za život ili je na taj način pokušao proširiti svoju poslovnost. Takvi bi trebali platiti cijenu zbog rizičnog poslovanja.
Hrvatska je ideologijski podjeljena. Zašto je to tako?
Podijeljeni su ljudi, a to je tako jer nismo uspjeli razriješiti stranice naše povijesti poput Drugog svjetskog rata. Ostali smo u tim vremenima. To se koristi za stjecanje političkih bodova u predizborno vrijeme. Mislim da je neophodno da prošlost prepustimo povjesničarima i sucima jer ovako živimo u mitovima. Kako stvaramo mit o Jasenovcu tako stvaramo mit i o Bleiburgu. Mene su napali kada sam izjednačio Jasenovac i Bleiburgu.
Biste li vi služili misu na Jasenovcu?
Ako bih imao priliku, da. Trebala bi mi dozvola mjesnog biskupa. Potreban je i poziv od onih koji su u Jasenovcu i nema razloga da se to ne dogodi. Treba pokušati bez ideoloških predznaka raspraviti o Jasenovcu kao mjestu zločina i utvrditi stvarno stanje koje se tamo dogodilo jer su se za to mjesto vezale mitološke brojke.
Vezano uz Bleiburg činjenica je da je to bio zločin o kojem se nije smjelo govoriti i da je kao nešto zabranjeno on danas zanimljiva tema, ali isto smatram da je potrebno utvrditi stvarne razmjere onoga što se dogodilo.
Je li točna da je Crkva u Hrvatskoj bliža desnoj političkoj opciji?
Da među nama ima ljudi koji imaju različit pogled na politiku to je točno. Svatko od nas je slobodan opredijeliti se ovu ili onu političku opciju. Možda se nekada stječe dojam da smo manje kritični kada je na vlasti desna opcija nego kada je lijeva. Razlog je i to što trenutna politička garnitura na vlasti nije imala dovoljnoo otvorenosti za dijalog. Nismo uspijevali uopće razgovarati, a s desnom se opcijom lakše razgovara iako su plodovi na kraju isti.
Kako vidite problem prosvjeda na Markovom trgu? Je li riječ o organiziranoj akciji da se pospješi brži pad ove vlade?
Čini mi se da je Vlada kriva jer joj je pružena šansa da razgovara. Trebala bi Vlada pokrenuti jednu inicijativu i pokušati krenuti u dijalog i riješiti ovaj problem. Ovdje ne smije biti bahatost ili oholost razlog da se branitaljima ne priđe.
Postoji li neka podrška Vatikana za ovakav stav Crkve u Hrvatskoj kada su pitanju ideološke podjele?
Ne može se govoriti o tom da Crkva ima bilo kakve ideološke postavke prema bilo kome.
Irski slučaj je presedan u Europi. Legalizirani su istospolni brakovi. Slažete li se s mišljenjem tamošnjeg biskupa da se radi o društvenoj revoluciji?
To jest možda društvena revolucija, ali to nije cjelovita stvarnost onoga što se događa u Irskoj. Ja mislim da je to revolucija u stilu one s prvih stranica Biblije u smislu da je napravljeno nešto što ima svoje posljedice. Mislim da će one biti loše s jedne strane jer ne vidim da je to neki napredak čovječanstva, ali su dobre što poštuju pravo čovjeka na njegov izbor.
Mislim da je to znak vremena s kojim se mi kršćani moramo suočiti. Trebamo krenuti tragom pape Franje i biti ponizna skromna Crkva koja će na nov način prionuti življenju Evanđelja. Kršćani moraju postati kvasac u svijetu. Ne znači da mi vjernici moramo slijediti ono što nije u skladu s našim naučavanjem. Moramo na nov način živjeti Evanđelje.
Može li Hrvatska Crkva nešto naučiti iz Irskog slučaja?
Svi iz toga moramo naučiti.
Predsjednica Grabar Kitarović susrela se s Papom. Prva je poruka da Papa neće doći, a druga, iz Beograda, da će biti osnovana mješovita komisija za slučaj Stepinac i to komisja pravoslavne i Katoličke crkve.
Žao mi je što Papa neće doći ni sljedeće godine, ali nadam se da će se to promijeniti. A za komisiju se moglo naslutiti iz jedne izjave kardinala Bozanića. Osobno smatram da to nije potrebno. Dobro je raspravljati o našoj prošlosti, ali nije bilo potrebno uključivati u taj proces i kardinala Stepinca. Čini mi se da se vraćamo na ono što smo već riješili.
Hoće li to Stepinčev proces razvući u nedogled?
Ako se bude radilo na pravi način mislim da ne bi trebalo. Papa je rekao predsjednici da on osobno misli da bi Alojzije Stepinac trebao biti proglašen svetim.
Papa dolazi u BiH, neće ove i sljedeće godine u Hrvatsku. Kakve su šanse da dođe u Srbiju?
Ako nije uspio Papa Ivan Pavao II. koji je to jako htio teško može i sadašnji Papa. Iako bi zbog simpatičnosti sadašnjeg Pape to možda se moglo promijeniti.
BiH je druga zemlja koju Papa Franjo posjećuje u Europi. Kakva je to poruka? Ima li to veze s ugroženošću katolika u BiH?
Posjećuje zemlje s problemima, tako mi se čini. One koji su siromašni i u kriznim situacijama. Svojim dolaskom u jednu takvu zemlju želi nastaviti svoj trend toga da bude blizu onima koji su na periferijama.
Kakav je stav Pape o Međugorju? Kazao je Papa da ‘Gospa nije poštarica da bi prenosila poruke’.
Pitanje je odnosi li se to na Međugorje. Nisam siguran na što je mislio.
Kolike su šanse da se u ovom pontifikatu prizna Međugorje?
Teško jer dok god postoje ukazanja Crkva će se teško opredjeliti na rješenje da priznaje ukazanja. Ali možda promjeni odnos prema hodočašćima.
