Gost Novog dana jutros je bio Jasen Mesić, bivši ministar kulture i saborski zastupnik HDZ-a.
Teško je ovih dana ne primijetiti kako je jedan od rijetkih bez komentara o nogometnom skandalu u Splitu ministar obrazovanja i sporta Vedran Mornar. Želite li vi prokomentirati stanje u kojem se zatekla Hrvatska u ovih nekoliko dana?
PROČITAJTE JOŠ
Mediji su dosta zabavljeni tom temom. Mi smo osudili ovakve rasističke ispade vezane uz nacional-socijalizam i pozvali smo relevantne službe da što prije nađu krivce te da se to sankcionira kako bi se izbjegli takvi događaji u budućnosti. To je nešto što sramoti ovu državu.
Dva su potpuno oprečna mišljenja vezana za nogometni skandal u Splitu. Jedno je da politika vlada sportom, a drugo da država ne čini ništa za sređivanje nereda? Što je po vama točnije?
Naravno, kod sporta je uvijek pitanje financiranja i na koji bi način država više mogla napraviti za sport jer država i cijelo društvo puno duguje našim sportašima. Problem države je kako dugoročno financirati sport. Jasno je da se država ne smije miješati u sportski segmet.
Koliko politika upravlja kulturnim institucijama i na koji način to čini?
Imate pojam kulturna politika, što samo po sebi govori da se kultura sama razvija, ali politika stvara okvir za funkcioniranje kulturnih institucija. Neki ljudi kulturom smatraju sve od jela, običaja, arhitekture, novih medija i audiovizualnih djelatnosti.
Dobili smo prvo veliko izvješće o reviziji u financijskom poslovanju 64 javne kullturne institucije. Samo manje od polovice dobilo je bezuvjetno pozitivno mišljenje?
Ono što moramo reći je da je dobro da je državna revizija započela praksu istraživanja poslovanja kulturmnih institucija. Radi se o muzejima, kazalištima, arhivima koji imaju razne osnivače. Ono što je isto tako dobro je da su uočene značajne nepravilnosti.
Cilj revizije je da se ukaže na te nepravilnosti i neke su ozbiljne i zahtjevaju sankcije. Postoji odgovornost na nekoliko varijanti. To su ostavke ravnatelja. Postoji odgovornost upravnih vijeća, to je mehanizam koji usmjeruje rad pojed kulturne institucije.
Velika je rezerva za unapređivanje rada i čini mi se da se u upravnim vijećima olako pristupa toj dužnosti. Odgovornost ministarstva bih definirao u širem smislu.
U nalazima revizije se prigova na nepravilno planiranje i trošenje sredstava. Tu bi ministarstvo trebalo donijeti dugoročni plan djelovanja. Zadaci bi intendantima tada bili puno jasniji.
Koliko Hrvatska izdvaja za kulturu?
Znate da je proračn za kulturu u zadnjih godinu-dvije iznosi 0,49 posto BDP-a. Imali smo nekada gotovo 1 posto. Trebalo bi tome težiti zbog toga što kultura predstavlja nacionalno strateško pitanje.
Ušli smo u EU s relativno malim brojem stanovnika i pitanje kulturnog identiteta je strahovito bitno. To je i šansa radi naše kulturne raznolikosti koja je vrlo osebujna, koja na neki način može biti vrijedan reprezentat države, ali može biti i ekonomski resurs. Niz kulturnih projekata mogu biti akceleratori ekonomskog benefita.
Je li cilj u kulturi profitabilnost?
Naravno da postoji niz projekata koji mogu aplicirati na EU fondove. Državni arhiv u Kerestincu npr. Na taj način onaj dio proračunskih sredstava koji je za to bio predviđen se oslobađa za druge segmente kulture koji sami ne mogu zarađivait. Pravilni način menadžementa omogućuje financiranje svih segmenata.
Je li dobra porezna politika u kulturi?
Neki kažu da bi donacije prema kulturi trebale imati porezne olakšice. S vremenom o tome treba ozbiljno razmišljati. Dugoročno treba revidirati poreznu politikiu.
Je li kultura opterećena ideološkim podjelama?
Mislim da veći dio ne. Ja ih ne vidim. U zadnje vrijeme mislim da je bilo poteza koji su mogli potaknuti takva razmišljanja. Recimo podsjetit ću na Zakon o HRT-u koji je dokinuo politički konsenzus koji je bio u starom zakonu. Mislim da je to napravilo veliki kontraefekt.
