Povodom glasanja o stajalištu Europskog parlamenta o zajedničkoj europskoj poljoprivrednoj politici, Ivana Dragičević za Global Fokus razgovarala je s Herbertom Dorfmannom, članom odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta.

Uz pandemiju, klimatske promjene i brexit zajednička poljoprivredna politika postala je jedna od važnih tema EU-a, kao što je to oduvijek i bila. Sada imamo period produljenja za prilagodbu novim okolnostima i prilagodbu sveukupne poljoprivredne politike. Možete li nam objasniti kako stvari trenutačno stoje između Europskog parlamenta i Vijeća te što možemo očekivati?

Zajednička poljoprivredna politika u posljednjih je 50 godina jedna od najvažnijih politika u Europi. Jasno je povezana s troškovima, odnosno razdobljem višegodišnjeg financijskog okvira. Aktualno programsko razdoblje završava na kraju ove godine i početkom sljedeće trebali bismo imati novu zajedničku poljoprivrednu politiku. Ovih dana glasamo o tome, a države članice zatim moraju donijeti strateške planove i planove za ruralni razvoj. Imat ćemo prijelazno razdoblje od dvije godine. U Europskom parlamentu glasat ćemo ovaj tjedan, krećemo večeras i završit ćemo u petak navečer. Zatim počinjemo dijalog s Vijećem, koje se danas sastaje u Luksemburgu kako bi se usuglasilo o svom stajalištu. Zatim ćemo biti spremni za završne pregovore između Parlamenta i Vijeća, nadam se da ćemo ih završiti u narednim mjesecima.

Ova nam je pandemija pokazala koliko je važna sigurnost opskrbe hranom i koliko je važno imati sigurne opskrbne lance u Europi, na našem zajedničkom tržištu. No pokazala je i našu ovisnost o primjerice antibioticima koji su važni za stoku, a koje dobavljamo iz Kine. I, s druge strane, ovo nam je pokazalo, a to je i strategija ove Komisije, da moramo napraviti zaokret prema novoj zelenoj i digitalnoj Europi. Znamo da je ZPP bio skup zbog poticaja te važnosti i razmjera poljoprivredne politike. Kako kombinirati novi ZPP, novi pregovarački okvir, sa Zelenim planom, strategijom “Od polja do stola” i bioraznolikosti, što su sve prioriteti ove Komisije?

Slažem se s vama, sigurnost opskrbe hranom, odnosno dostupnost hrane posljednjih smo desetljeća u Europi smatrali nečim normalnim. Nitko nije razmišljao o tome, svima je bilo normalno da su supermarketi dobro opskrbljeni. Koronakriza ljudima je malo otvorila oči i oni sad shvaćaju da je dostupnost hrane, odnosno sigurnost opskrbe važan alat za politiku. Tijekom koronakrize vidjeli smo koliko situacija postaje komplicirana kad Europa nije samodostatna, primjerice u pogledu medicinske opreme ili maski koje smo kupovali od dobavljača širom svijeta i imali smo puno problema. Dakle, ovo nam je malo otvorilo oči, no postoji tendencija u europskoj politici, a Zeleni je plan najvažniji izraz toga, da budemo održiv kontinent, koji ispunjava svoje obveze u pogledu klimatskih promjena, Pariškog klimatskog sporazuma, i da to treba ugraditi u zajedničku poljoprivrednu politiku. Ali i sami poljoprivrednici mogu uložiti dodatne napore kako bi bili održivi, kao što su to već i činili posljednjih godina. Uvijek smo imali, posebice posljednjih desetljeća, programe za održivost u okviru naše politike. Primjerice, imamo agrookolišne planove u okviru drugoga stupa, planove ruralnog razvoja ili programe za ekologiju i ekologizaciju posljednjih godina. Mislim da trebamo nastaviti ovim putem, ali trebamo ravnotežu između održive proizvodnje i sigurnosti opskrbe hranom.

Govoreći o tome, znamo da se i prije pandemije u Europi vodila velika rasprava o nejednakosti između istoka i zapada, sjevera i juga. Dakako, i na području poljoprivrede. Da bi se sve ove nove strategije i politike uskladile u nešto održivo za budućnost Europe, kako bi se zemlje poput Hrvatske trebale pozicionirati u ovim raspravama glede stanja poljoprivrede? Ne smijemo zaboraviti ni ribarstvo, koje je za Hrvatsku izuzetno važno.

Kao prvo, mislim da moramo proizvoditi sigurnu hranu za sve europske građane. Neki ljudi u Europi, osobito na zelenoj strani spektra, žele transformirati proizvodnju hrane u ovom sektoru i samo proizvoditi posebne vrste hrane, hranu iz ekološkog uzgoja… Mislim da to nije pravi put. Ako postoji povećana potražnja za lokalnom hranom iz ekološkog uzgoja, to je dobro i poljoprivrednici bi trebali proizvoditi takvu hranu. Ali mislim da je podjednako važno proizvoditi sigurnu hranu i za one koji vode računa o stanju u svom novčaniku kad odu u supermarket, ti ljudi također postoje u Europi. I oni s višim i nižim prihodima imaju pravo na pristup povoljnoj i sigurnoj europskoj hrani. A zatim, kao što ste rekli, u okviru same politike postoji rasprava o usklađenosti plaćanja između različitih država članica. U takozvanim novim državama članicama… Zapravo više nisu nove jer većina ih je već 10-15 godina u EU-u. No kada su ušle u EU, plaćanja su u tim državama bila manja. To ćemo uskladiti. Što više zajedničke politike imamo u Europi, to će biti bolje.

Strategija “Od polja do stola” odnosi se na ono što joj i sam naziv kaže: podupire manju, ekološku proizvodnju. To u konačnici može dovesti do većih cijena hrane, a upravo ste rekli da svi građani Europe trebaju i moraju imati pristup kvalitetnoj hrani, neovisno o cijeni. Što su najveće prepreke u raspravi između političkih grupacija i usuglašavanju među državama članicama u Vijeću u pogledu paketa koji ovog tjedna predstavljate u Parlamentu?

Prije svega želim reći da na strategiji “Od polja do stola” zasad radi Komisija. Europski parlament i Vijeće, odnosno države članice, nisu izrazili svoje konačno stajalište o ovoj strategiji. Strategija stupa na snagu nakon što dobijemo zakonski tekst. Bilo bi prelako kad bi dužnosnici Komisije samo mogli napisati strategiju koja bi automatski postala zakon u EU-u. Imamo zakonodavce, a to nije Europska komisija, nego izabrani parlamentarni zastupnici i Vijeće, odnosno ministri. S time na umu, u potpunosti se slažem… Držim da strategija “Od polja do stola” ima mnogo pozitivnih elemenata, ali temeljni joj je nedostatak što ne naglašava da je potrošač najvažniji čimbenik. Želimo li održiviju proizvodnju hrane i viši stupanj ekološke poljoprivredne proizvodnje, potrošač mora biti na našoj strani. Ako postoji veća potražnja za ekološkim proizvodima, bit će i više poljoprivrednika koji se bave ekološkim uzgojem. Ali naprosto zahtijevati od poljoprivrednika da proizvode više ekološke hrane bez tržišne potražnje bio bi problem i za same ekološke uzgajivače jer bi to dovelo do viška proizvoda na tržištu. Stoga mislim da moramo razmišljati iz perspektive potrošača. Kao što ste rekli, u Europi imamo različite potrošače. Postoje oni koji si mogu priuštiti hranu iz višeg cjenovnog razreda, postoje oni koji si je mogu priuštiti, ali ne žele, što moramo prihvatiti, živimo u slobodnom svijetu i svatko sa svojim novcem može činiti što želi. A imamo i potrošače koji moraju voditi računa o stanju u svom novčaniku kad odu u kupnju. Svim ovim potrošačima moramo pružiti odgovor. No sve se svodi na sljedeće: hrana u svakom slučaju mora biti sigurna, što se odnosi i na skuplju i cjenovno pristupačniju hranu. A i svi u Europi trebaju imati pristup europskoj hrani. Ne bih htio tržište na kojem u Europi proizvodimo hranu za one s vrlo visokim prihodima dok drugi jedu kloriranu piletinu iz SAD-a. To nije moja vizija europske poljoprivrede.

Dakako, do kraja ove godine još ćemo mnogo više raspravljati o tome, a kao što smo već spomenuli, kriza uvijek pokazuje što nam je najvažnije, a ovo su temeljne stvari: zdravlje, hrana, čist zrak i voda… Što bi bila vaša poruka poljoprivrednoj industriji i poljoprivrednicima u Europi u pogledu trenutačne situacije? Mnogi su ostali bez prihoda, ali i bez radnih mjesta u poljoprivrednoj industriji. Što bi bila vaša poruka o tome kako će novi ZPP i novo europsko zeleno gospodarstvo utjecati na cijelu industriju, od malih poljoprivrednika do industrijske razine?

Uvjeren sam da su nam problemi oko koronakrize, kao i u slučaju svake krize, otvorili oči. Kad je riječ o opskrbi hranom, ovo je otvorilo oči onima koji su mislili da je hrana uvijek dostupna i da uvijek mogu zahtijevati veću održivost, ekološku hranu. A mnogi koji to zahtijevaju na kraju odlaze u supermarket tražeći najnižu cijenu i najpovoljniju ponudu. To dvoje ne može ići jedno s drugim. Mislim da je koronavirus donekle vratio realnost na tržište. Naš cilj, barem moj i mojih kolega u Europskom parlamentu, provesti je reformu zajedničke poljoprivredne politike koja će se pozabaviti problemima aktualne politike, a postoje neke slabe strane. No u isti mah želimo da dovede do kontinuiteta i situaciju u kojoj poljoprivreda može postati zanimljiva mladima. Mislim da je jedna od najvažnijih stvari pridobiti mlade. Možemo imati najbolju politiku na svijetu, ali ako nemamo poljoprivrednike, a osobito mlade poljoprivrednike koji se žele ovime baviti, ova je politika uzalud i u Europi više nećemo proizvoditi. Mislim da bi nam to trebao biti najvažniji cilj. Trebamo, to je bar moja želja, europsku poljoprivrednu politiku koja se temelji na malim i većim obiteljskim gospodarstvima. Dakle, obiteljima koje žive u ruralnim područjima i mladim poljoprivrednicima koji su spremni preuzeti ta gospodarstva i unaprijediti ih.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.