U večerašnoj emisiji Global Fokus naša Ivana Dragičević razgovarala je s Michaelom Blossom, zastupnikom Zelenih u Europskom parlamentu.

Nakon cjelonoćne oštre rasprave prošlog četvrtka u Europskom je vijeću napokon postignut dogovor o povećanju europskih klimatskih ciljeva za 2030. godinu. No kada govorimo o tih najmanje 55 % do 2030., u našem javnom diskursu pitanje klime i njegova povezanost s reformama naših gospodarstava do 2050. godine nažalost više nisu toliko plastični za hrvatske građane. Možete li nam to staviti u perspektivu? Što znači ovakva ambicija i što znači za općenitu promjenu naše paradigme te našeg gospodarstva, osobito nakon pandemije?

To je vrlo dobro pitanje koje otvara različite perspektive. Dopustite mi da to ukratko stavim u kontekst toga gdje se nalazimo po pitanju klimatske krize. Znanstvenici kažu da se zapadni arktički ledeni štit već raspao. To znači da će taj ledeni štit nestati, što će dovesti do porasta razine mora od 3,5 metra i to je u principu već gotova stvar. To se neće dogoditi u idućih 10 godina, ali tijekom dugog perioda razina mora će rasti, do kraja ovog stoljeća mogla bi porasti za dva metra. Mislim da je to važno za Hrvatsku jer ima golemu obalu. Spomenuta 3,5 metra dolaze od zapadnog arktičkog ledenog štita. Ako se temperatura poveća za 2 °C, to će značiti dodatnih 1,5 m. Znači, ukupno pet metara. Mislim da je to važno za Hrvatsku. Svjetska je zajednica Pariškim sporazumom o klimi odlučila zadržati porast temperature znatno ispod dva stupnja Celzija i želimo da se taj porast ograniči na 1,5 °C. Dakle, nešto se brzo mora poduzeti. Nastavimo li ovako, u idućih 10 godina nećemo moći dostići taj cilj. Dakle, treba odmah djelovati. Šefovi vlada i država sada su se usuglasili da je cilj smanjenje od najmanje 55 %, radi se o neto cilju, što mogu poslije objasniti. I to je dobar korak naprijed, ne kažem da je to beznačajno, trenutačno smo na 40 %. No da dođemo do onog 1,5 stupnja, trebali bismo 65 %, što je 10 % više nego što je usuglašeno. Ne mogu reći da sam zadovoljan jer matematika u cijeloj priči ne drži vodu. Ali, dakako, smanjenje emisija stakleničkih plinova zahtijeva velike napore naših društava. Mislim da će to i za hrvatske građane značiti neke promjene, ali vjerujem da su to dobre promjene.

Kad govorimo o dobrim promjenama, da bi se netko promijenio… Mislim da je dobro da ovaj intervju ima i obrazovni karakter, doista mislim da je to važno jer će ljudi morati živjeti s time. Vi imate 34 godine… Moj će naraštaj možda napustiti ovaj svijet u donekle boljem stanju od onoga koje vas očekuje, ali kada govorimo o pripremama i tome da znamo što je strateški cilj Europske unije u tom smislu… Uz plan za oporavak, novi VFO, Zeleni plan i sve druge instrumente koji su se pojavili prije i tijekom ove krize… Što bi bile vaše ne samo preporuke nego i najvažnije stvari koje će zemlja poput Hrvatske sa svojim parametrima i strukturom gospodarstva morati učiniti i uvrstiti u svoj nacionalni plan da se reformira i krene prema ostvarivanju ovoga cilja?

Mislim da je za svaku zemlju, pa tako i za Hrvatsku, najvažnije promijeniti način na koji proizvodimo energiju. Trenutačno velik dio energije dolazi od ugljena, a ugljen ima najštetniji učinak na klimu. Mnogo je načina za proizvodnju energije na siguran i ekološki način, primjerice – solarna energija. Mislim da se i Hrvatska vrlo dobro uklapa u ovo jer se tu ne radi samo o velikim solarnim elektranama, svi mogu postaviti solare na krov i tako postati energetski poduzetnici. Nisam baš najbolje upoznat sa situacijom u Hrvatskoj, ali znam da se ljudi trebaju oslanjati na sebe, bore se za sebe. Mnogo je malih i srednjih poduzeća, mnogo je ljudi koji nastoje osigurati egzistenciju. Koliko čujem, morali su proći vrlo teška razdoblja i mogu se oslanjati na sebe. Dakle, ugradnjom solarnih panela na krov možete sami proizvoditi energiju, a država se mora pobrinuti da ljudima olakša tu ugradnju, da tu energiju mogu isporučiti u električnu mrežu te im za to pruži odgovarajuću novčanu naknadu. Držim da je to dobar način da se ljude motivira da budu dio ove energetske tranzicije od koje koristi mogu imati mnogi ljudi, klima i društvo u cjelini. No, dakako, sve to znači da će morati doći do promjena. Velike tvrtke koje upravljaju elektranama na ugljen od toga možda neće imati koristi, ali puno veći broj ljudi imat će koristi, a to je važno.

Kad govorimo o energetici, resursima i energetskoj tranziciji, u Hrvatskoj smo upravo stavili u pogon LNG terminal na sjevernom Jadranu i mnogo se govori o “položaju” plina u ovoj raspravi. Znamo koji je stav Zelenih, ali kada govorimo o ovakvim infrastrukturnim projektima u Europi, što mislite, kako će se ova tranzicija odvijati i što je vaš stav o budućnosti plina u cijeloj priči?

Problem je u sljedećem… Plin je svakako bolji od ugljena, nitko to ne poriče, ali infrastruktura koju sad gradimo ostat će u uporabi sljedećih 30-50 godina. No sada je 2020. godina, a 2050. već želimo biti klimatski neutralni. To znači da 2050. godine više neće biti mjesta za plin. Dakle, ulaganje u plin 2020. godine neće donijeti velik profit jer znamo da se potražnja za plinom i njegova uporaba također moraju smanjiti. O tome smo se složili mi i svi europski lideri kada su rekli da ćemo najkasnije do 2050. postati klimatski neutralni. Stoga sada moramo pametno ulagati i sve što danas gradimo, mora se graditi za svijet koji već jest klimatski neutralan. Stoga ulaganja u goleme LNG terminale nisu dobra za okoliš i emisije stakleničkih plinova, ali i s ekonomskog stajališta pametno ulaganje koje će vam donijeti profit u sljedećih 50 godina odnosi se na ono što se ne temelji na emisijama CO2. Stoga vjerujemo… Trenutačno je na raspolaganju mnogo novca, primjerice, u okviru Fonda za pravednu tranziciju EU-a… Upravo smo odobrili najveći paket investicija u povijesti EU-a, posrijedi su milijarde eura, i pitanje je kako potrošiti taj novac. Hoćemo li ga sada uložiti u ovaj novi klimatski neutralan svijet ili ćemo nastaviti trošiti na stari svijet temeljen na fosilnim gorivima? Od izuzetne je važnosti i za Vladu RH da iskoristi ova sredstva kako bi Hrvatsku pripremila da bude spremna za ovaj novi svijet. Trenutačno na međunarodnoj razini doista svjedočimo promjeni sveukupnoga ozračja. Kina kaže da do 2060. želi postati klimatski neutralna. Bidenova administracija ovo je stavila na vrh liste prioriteta. Dakle, sada je pitanje tko će biti prvi u ovom novom klimatski neutralnom svijetu. Tko će razvijati tehnologiju i takvu proizvodnju? A ja želim da Europa bude prva! Europa je zapravo prespavala digitalnu revoluciju, ne postoji europski Google, Facebook ili išta takvo. No mogli bismo biti prvi u klimatski neutralnom svijetu, ali to znači da sada moramo biti brzi i ulagati u prave sektore i na pravi način jer je utakmica započela.

Kad govorimo o ulaganjima, već ste spomenuli ovaj golemi i povijesni financijski paket u jednom smislu… Ali, kao što znamo, kako bismo ostvarili ovaj cilj, morat ćemo transformirati gospodarstva kakva smo poznavali. Dakako, i unutar same Europe postoje mnoge razlike, ne možemo uspoređivati Njemačku i Hrvatsku ili pak Švedsku i neku drugu zemlju. Ali kako bismo ovo shvatili, u smislu stvaranja novih radnih mjesta, nove zelene i digitalne industrije i općenito novog načina razmišljanja… Hrvatska uvelike ovisi o turizmu, na koji otpada golem postotak BDP-a, a taj je sektor, dakako, teško pogođen pandemijom. Dakako, pandemija je otvorila i pitanje dobavnih lanaca, posebice hrane. Vidjeli smo veliku raspravu o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici i novim instrumentima Komisije, od strategije “Od polja do stola” do nove strategije za bioraznolikost i tako dalje. Kako malena zemlja koja se oslanja na turizam i pokušava izgraditi vlastitu infrastrukturu proizvodnje hrane, koja je postojala, ali, nažalost, imamo svoje prepreke u tom smislu, može biti dovoljno pametna da preživi?

Smatram da postoji pregršt prilika. Mislim da sam prije dvije godine noćnim vlakom putovao u Hrvatsku na jednu radionicu, bilo je to divno putovanje. U vrijeme pandemije ljudi više ne putuju daleko na godišnji odmor, barem ga u Njemačkoj nastoje provesti u svojoj zemlji. Isto tako, putovanje na udaljene destinacije možda nije najprikladnije ako želimo spasiti klimu. Hrvatska je prekrasna zemlja i mislim da je doista važno omogućiti ljudima da otputuju onamo, možda vlakom. Mnoštvo je predivnih krajolika, držim da je ekoturizam nešto čega ljudi žele više. Ne uživaju samo u ležanju na plaži nego i u divnoj prirodi, planinarenju… Mislim da to ide ruku pod ruku s industrijom zdrave hrane. Ljudi na odmoru žele jesti dobru hranu, hranu iz ekološkog uzgoja, hranu koja zapravo ima okus po hrani, a ne rajčice vodenasta okusa. Mislim da je i to nešto što Hrvatska može ponuditi, a u cijeloj je Europi povećana potražnja za takvom kvalitetnom hranom. Dakle, radi se o vrlo dobroj kombinaciji. Kad odem na godišnji odmor, želim lijepu plažu, ali želim i planinariti i uživati u dobroj hrani. U Hrvatsku mogu otići noćnim vlakom pa je meni, kao nekom komu je stalo do okoliša, to divna destinacija.

Kad govorimo o drugim… Hrvatska nije velik problem u smislu zagađenja i emisija, kažu da smo dobri u tom pogledu. No kad govorimo o ciljevima glede emisija stakleničkih plinova, trgovanjem emisijama i određivanju cijene ugljika, kako vidite trenutačnu raspravu u Europi? Dakako, ne smijemo zaboraviti ni porez na ugljik.

Sada smo donijeli odluku o klimatskom cilju. Zapravo, priča nije finalizirana. Svi misle da je to sada gotova stvar, ali to nije istina. U Europi zakone donose Parlament i države članice, a Parlament ima različit stav od država članica, pa ipak moramo pregovarati. No imamo klimatski cilj koji je ugrađen u zakon, što znači da ga treba prenijeti u druge zakone. Kao što ste naveli, imamo sustav za trgovanje emisijama (ETS). Dakako, to znači da ćemo ga promijeniti tako da emisije CO2 postanu skuplje. To također znači da će biti više prihoda jer će tvrtke morati plaćati za emisije CO2, ali taj će se novac slijevati u fond za modernizaciju, a novac iz njega bit će utrošen na nove tehnologije, obnovljive izvore energije i osuvremenjivanje energetskoga sustava te mislim da Hrvatska od toga uvelike može profitirati. A kad govorimo o određivanju cijene ugljika poput svojevrsnoga poreza, Europska unija nije nadležna za ubiranje poreza, to mogu činiti samo države članice. Dakle, nećemo uvesti “porez” na ugljik, no postoji mogućnost uvođenja mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika. To znači sljedeće: ako želite uvesti neku robu u EU, cijena uvoza određivat će se na temelju njezina ugljičnog otiska. To bi moglo biti zanimljivo za Hrvatsku jer na Balkanu je mnogo velikih elektrana na ugljen iz kojih Hrvatska i dalje uvozi dio svoje energije. Ta bi energija mogla biti oporezivana u okviru spomenutog mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika. To nam također omogućava da pomognemo ne samo Hrvatskoj nego i državama Balkana koje nisu u EU-u da promijene svoju kombinaciju energetskih izvora. Jer neće biti koristi za klimu ako cijela EU bude čista, a da pritom imamo mnogo prljavih elektrana na ugljen u nečlanicama.

Spomenuli ste cijeli niz tema, no kada govorimo o pripremljenosti država… Ako na Zeleni plan gledamo kao na svojevrstan strateški okvir za sve nas u tom pogledu i sve zakonodavstvo koje će biti potrebno, od spomenutog zakona o klimi do brojnih dugih zakona… Institucije i mehanizmi za koordinaciju u pojedinim državama također moraju biti pripremljeni za ovo. Trebamo institucionalne kapacitete te ideje i pamet da prvo izradimo nacionalne planove i strategije, ali države moraju znati što žele unutar ovoga okvira. U Parlamentu komunicirate s kolegama iz različitih političkih grupacija i europskih država. Koliko je danas novih ideja u Europi u sferi politike?

Uopće ne sumnjam da postoje ljudi koji posjeduju dovoljno pameti da pripreme Hrvatsku na ovu transformaciju. Možemo imati pregršt novih odličnih ideja, no stvar je i prilično jednostavna: moramo smanjiti emisije CO2, već imamo tehnologije poput onih temeljenih na obnovljivim izvorima koje su zapravo jeftinije od ugljena i plina. Stoga to naprosto moramo izgraditi. Moramo promijeniti način na koji funkcionira naša mreža. Čak i danas vidimo da Tesla ljudima nudi ugovore ako postave solare na krov i tako pune bateriju svoga vozila. Tesla će im zapravo dati novac za to! Dakle, postoje zanimljivi novi poslovni modeli koji ne dolaze samo od države, i mnogi se poduzetnici takvim modelima koriste i to pokreće promjenu. Zapravo, Tesla… Ja sam iz Njemačke, mi smo automobilska velesila…

A Nikola Tesla rođen je u Hrvatskoj.

Divno! Dakle, to dokazuje moju tvrdnju da imate dovoljno pameti kako biste doveli do promjena.

Da, bilo je to davno. I pitanje za sam kraj… Vidjeli smo što se dogodilo s mehanizmima vladavine prava. Kad govorimo o našim vrijednostima, prošli smo tjedan obilježili Međunarodni dan ljudskih prava. Govoreći o vladavini prava, od poštivanja svih manjina, preko rodne ravnopravnosti, migracija do poslovnog sektora, koji treba stabilnu vladavinu prava kako bi investicije bile transparentne i nekorumpirane. Što je vaš stav i sentiment u vezi s onim što se dogodilo na Vijeću?

Htjeli smo ići mnogo dalje od toga. Htjeli smo mehanizam zaštite vladavine prava i ljudskih prava koji bi se primjenjivao na brojne slučajeve kršenja temeljnih ljudskih prava i vladavine prava. Dobro je što sada imamo taj nov instrument, takvo što dosad nismo imali, ali odnosi se samo na novac iz proračuna EU-a. Dakle, to je loša strana cijele priče. Ali imamo 27 država članica i svi se moramo složiti, čak i “loši učenici” u učionici moraju pristati na vlastitu “kaznu”, nazovimo to tako, što je teško postići. Dakle, načinili smo malen korak naprijed, ali u ovom trenu tu ne bismo trebali biti u pogledu promicanja naših vrijednosti. Malo smo otvorili vrata, ali u budućnosti moramo dodatno razviti ovaj instrument.

I za kraj… Spomenuli ste učionicu, no što bi bila vaša poruka? Mlad ste Europljanin, ušli ste u politiku, ali mladi koji dolaze, vremena su drukčija… I demokracija je u određenim problemima. Teško je privući mlade glasače i nije im lako shvatiti značenje politike u današnjem svijetu. Koliko je važna edukacija i u pogledu Europe kao klimatski neutralnog kontinenta do 2050. godine?

Mislim da je edukacija ključna, ali moje je iskustvo zapravo drukčije. Susrećem se s mnogim mladima koji me pozivaju na red i kažu da trebamo djelovati bolje i brže jer je posrijedi njihova budućnost, oni su ti koji će živjeti u 2070. i 2080. godini. Svijet će izgledati sasvim drukčije i oni žele da sada nešto poduzmemo. Stoga imam osjećaj da se i mladi mijenjaju, postaju doista politički osviješteni i traže da djelujemo brzo i promptno jer je to za njih egzistencijalno pitanje. Oni će ispaštati, a mi smo oni koji to još mogu zaustaviti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.