Sarajevo je jedan od onih gradova koji su u memoriju čovječanstva ušli više puta, a Miljenko Jergović je upravo njemu posvetio novu knjigu "Sarajevo, plan grada". Kako sam kaže, knjiga je dijelom fikcija, dijelom je dokumentarna, a bavi se gradom, trgovima i građevinama preko ljudi kojih su ih naseljavali.
Jergović priznaje da drugačije doživljava Sarajevo od kada u njemu ne živi, jer ga sada gleda s distance i mnogo više razmišlja o njemu nego kada je tamo živio. Prema njegovom mišljenju, kada su gradovi u pitanju ne vrijedi izreka “daleko od očiju, daleko od srca”.
“Sarajevo se drastično, iz temelja i totalno promijenilo. Međutim, to ne treba smatrati dramatičnim, jer se za 25 do 30 godina promijeni sve, čak i kada se izostave rat i opsada grada”, rekao je Jergović.
VEZANE VIJESTI
“Za razliku od Zagreba koji je blizu Beču i Zapadu, i za razliku od Beograda koji sebe doživljava kao južnoslovensku prijestolnicu i prijestolnicu Balkana, Sarajevo je bio i ostao grad za sebe, zatvoren unutar Bosne, Jugoslavije, Austro-ugarske, Otomanskog imperija. Grad na kraju svijeta ili ušuškan unutar planina u nekom svijetu. Odakle god krenuli do Sarajeva treba mnogo putovati. Sarajevo je imalo zatvorenost koja je proizvodila neobičnu mješavinu ljudi i kultura. Pošto je bilo na kraju svijeta, tu se dolazilo ili po kazni ili u avanturu, što je stvorilo ono što se danas zove duh grada”, objašnjava pisac koji i dalje sebe smatra Sarajlijom iako u tom gradu odavno ne živi.
O današnjim vlastima koje vode grad kaže da je teško govoriti, “kao što je teško govoriti o našim političkim sudbinama”.
“Mi danas nismo bliži civilizaciji nego prije 30 godina, to je naša nevolja, prije svega Sarajeva, ali i Hrvatske i Srbije”, rekao je Jergović.
Izbjeglice veći Europljani od Europljana
Miljenko Jergović smatra da će seoba naroda koja se trenutno događa izmijeniti lice Europe, a da se se izbjeglice s Bliskog istoka pokazale “kao veći Europljani od nas”. Kaže da negativnim stavom prema izbeglicama Europa žrtvuje samu sebe.
“Europa žrtvuje samu sebe i ono na čemu je utemeljena, a utemeljena je na šarenolikosti kultura i jezika i na izbjeglištvu. Svi Europljani su u nekom trenutku bili izbjeglice. Ljudi koji dolaze imaju lijepu iluziju o Europi i bilo bi lijepo da im tu iluziju ne razbijemo”, kaže Jergović.
Mržnju prema izbjeglicama vidi kao karakteristiku slabih društava i zajednica, ali i kao pogrešno shvaćanje kršćanskog porijekla.
“Naš odnos prema izbjeglicama je odnos prema slabijem i nemoćnijem. Zajednički problem je što se i Hrvati i Srbi vole pozivati na svoje kršćansko porijeklo, a u osnovi kršćanstva je solidarnost sa slabijim. Ne znam kako se negativan odnos prema izbjeglicama slaže s tim kršćanskim duhom Europe?”, upitao je za kraj Jergović.
