MOST je u zadnje vrijeme pokazao kako baš i ne razumije kako politika funkcionira u demokraciji, koju nipošto ne treba idealizirati, ističe profesor Dejan Jović. Kritizira mantru MOST-a oko dovođenja "struke" u političke sfere, po cijenu istiskivanja iz sfere odlučivanja jedinog sloja ljudi - političara - koji su građanima dani na izbor.
Samo se u autoritarnim i totalitarnim sistemima dovodi u pitanje autonomija drugih sfera društvenosti u odnosu na politiku – i obrnuto, podsjeća profesor s Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović.
“Autonomija politike u odnosu na pravosuđe i privredu jednako je važna kao i autonomija pravosuđa i privrede u odnosu na politiku. Čini mi se da se to načelo ne razumije kada se predlažu »vlada stručnjaka« ili neko prepuštanje politike, valjda, bankarima, profesorima i privrednicima. Posebno je problematično kad se, kao što upozoravate, iz političke sfere istiskuju ljudi koji imaju demokratski legitimitet. Politička sfera je jedina nad kojom građani mogu imati barem neki utjecaj. Jedino političare građani mogu birati – u svim drugim sferama postoji autonomija, pa čelne ljude biraju ili vlasnici, na primjer menadžere u poduzećima, ili sami pripadnici tog »ceha« – naprimjer sveučilišni profesori, liječnici i slični. Paradoksalno je da se sada predlaže da se izborom »vlade stručnjaka« smanji utjecaj legitimno izabranih političara, a time i građana koji su ih izabrali, u toj jedinoj sferi koja je još – barem donekle – pod njihovom kontrolom putem izbora”, izjavio je u intervjuu za Novi list.
Stvarni nosioci moći, podsjeća Jović, koji su antireformski orijentirani jer im odgovara stanje u kojem su postali moćni, ostaju potpuno izvan fokusa.
“Političari su postali magnet koji privlači nezadovoljstvo građana, često upravo zato da se to nezadovoljstvo ne bi usmjerilo prema stvarnim centrima moći”, navodi on.
Ministar ne treba biti stručnjak, jer ga to izlaže sukobu interesa
Prigovara i pomanjkanje razumijevanja za stvarne funkcije ministara i objašnjava zašto nije nužno da oni budu – stručnjaci.
“On ili ona mora zastupati interese naroda u nekom resoru, a ne interese ceha iz tog resora. Stoga je svaki ministar koji dolazi iz struke u kojoj je ministar uvijek u latentnoj opasnosti da uđe u sukob interesa, naročito ako ima ambicija vratiti se u svoju profesiju. Još je veća opasnost u tome da se ministar pretvori u zaštitnika cehovskih interesa, a ne narodnih. U zdravstvu je vrlo važno da ministar zastupa narod, dakle, pacijente, potencijalne korisnike, osiguranike, a ne prvenstveno i samo liječnike. Liječnike treba zastupati sindikat liječnika, a ne ministar. Reforme su često usporene upravo zato što ljudi koji su iz tog ceha ili ne vide potrebu za većim reformama ili ih ne žele”, navodi Jović zaključujući kako je opasnost od sukoba interesa veća ako imamo vladu stručnjaka nego ako imamo političku vladu.
U svakoj vladi u kojoj bi bili HDZ, SDP i njihovi koalicijski partneri, Most bi imao slabu ulogu, odnosno bio bi nepotreban. Problem takvog angažmana, smatra Jović, je i taj što ne bi bilo opozicije što je ozbiljan problem za demokraciju u kojoj je opozicija jednako važna kao i vlast.
Kad “svi” traže reforme
Na pitanje ponaša li se Božo Petrov kao političar ili kao mesija, Jović odgovara da bez obzira na to što “govori kao neka vrsta »mesije«, vidjet ćemo ponaša li se kao neki etički »mesija« ili kao političar”.
“Osobno bih preferirao ovo drugo. Imam dojam da u svojim javnim istupima pomalo precjenjuje svoj legitimitet, kao i da pogrešno tvrdi da ljudi žele reforme. Da je tako, on bi dobio 115 mandata, koliko su zajedno dobile dvije velike koalicije, a ne 19 koliko ih je dobio”, smatra Jović.