Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova, sa sjedištem u Washingtonu, donio je jučer presudu prema kojoj Republika Slovenija mora isplatiti HEP-u preko 40 milijuna eura za neisporučenu električnu energiju iz Nuklearne elektrane Krško u razdoblju od siječnja 2002. do travnja 2003. godine. Ova odluka je konačna.
Slovenski ELES je krajem srpnja 1998. iskopčao dalekovode od Krškog prema Zagrebu, nakon što je Vlada Republike Slovenije Uredbom izvlastila HEP, oduzevši mu njegova 50-postotni osnivački udio. Uslijedili su višegodišnji pregovori koji su rezultirali potpisivanjem Međudržavnog ugovora o NE Krško krajem 2001., brisanjem svih međusobnih potraživanja do 30. lipnja 2002. uz dogovor da će ponovna isporuka započeti najkasnije do 1. srpnja 2002.
Arbitražni postupak HEP je pokrenuo prije 10 godina tvrdeći da je pretrpio štetu jer je umjesto jeftinije električne energije iz Krškoga morao angažirati skuplje vlastite elektrane i koristiti skuplji uvoz.
Slovenska vlada potvrdila da je obaviještena o presudi
Slovenski ministar za infrastrukturu Peter Gašperšič potvrdio je u petak da je vlada obaviještena o presudi Mednarodnog centra za rješevanje investicijskih sporova (ICSID) koji je presudio da Slovenija mora Hrvatsku elekstroprivredu (HEP) obeštetiti s 40 milijuna eura s pripadajućom kamatom za neisporučenu struju.
HEP je ranije u petak objavio da Republika Slovenija mora Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) isplatiti više od 40 milijuna eura za neisporučenu električnu energiju iz Nuklearne elektrane Krško (NEK) u razdoblju od 1. srpnja 2002. pa do 19. travnja 2003., prema presudi ICSID-a, centra sa sjedištem u Washingtonu.
“S tim smo predmetom bili upoznati u četvrtak, proučavamo ga zajedno s našim odvjetnicima te radimo točne izračune koliko će trebati platiti”, kazao je Gašperšič ne želeći komentirati pravomoćnu presudu.
Komentar slovenskog ELES-a, sistemskog operatera za distribuciju električne energije koji je u državnom vlasništvu nije se mogao dobiti, a slovenski su mediji sadržaj presude objavili pozivajući se više-manje na hrvatske medije.
Zbog narušeniih međuvlasničkih odnosa ELES je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća u više navrata isključivanjem dalekovoda prema Hrvatskoj uskraćivao isporuke struje HEP-u. Tadašnji direktor te ustanove Ivo Banič objašnjavao je kako se to čini zato što je Hrvatska odbijala investirati u modernizaciju nuklearke i tako smanjila svoj vlasnički udio u tom objektu te da HEP nema osnove prema kojoj bi mu se trebalo dobavljati energiju jer ne naručuje niti s ELES-om ima ugovor.
Međudržavnim ugovorom Slovenije i Hrvatske o rješenju vlasničkih odnosa i obveza prema nuklearki Krško ti su problemi riješeni, pa je u skladu s ugovorom Slovenija Hrvatskoj trebala struju ponovno početi isporučivati 1. srpnja 2002., ali je to učinila tek gotovo deset mjeseci poslije, zbog čega je HEP pokrenuo tužbu s odštetnim zahtjevom pred ICSD-om.
Arbitri tog suda su u lipnju 2009. presudili da HEP-u pripada odšteta od 38 milijuna eura, ali su odvjetnici koje je angažirala Slovenija uložili prigovor, pa je konačno pravomoćno rješenje doneseno tek sada.
Slovenija je u svom prigovoru tvrdila da je hrvatski suvlasnik nuklearke pravo na odštetu izgubio jer joj je struja iz Krškoga navodno nuđena i u spornom razdoblju, ali se za preuzimanje nije odlučila iz komercijalnih razloga budući da je u to vrijeme HEP kupovao struju iz Slovačke koja je tada bila jeftinija.
Spomenuto vrijeme u kojem su vodovi iz Krškoga prema Hrvatskoj bili isključeni u Sloveniiji su bili obilježeni i žestokim polemikama između tadašnje vlade i opozicije oko toga čiji će kadrovi biti postavljeni u nadzorne odbore ELES-a i u njegovu upravu, a oporba je tvrdila da je na struji koja se nije isporučivala Hrvatskoj ostvarivan potencijalni gubitak od 50 milijuna eura godišnje jer se električna anergija iz nuklearke mogla izvoziti po povoljnijim cijenama da dalekovodi prema Italijii nisu bili ugovorno iznajmljeni jednom austrijskom poduzeću.
