Verbalnim ispadima, dobacivanjem i onemogućavanjem sudionika da govore, veći broj desničara, većina njih iz braniteljskih udruga, prekinuli su tribinu "Petrovačka cesta duga 27 godina", održanu zadnjeg svibanjskog dana u prostorijama SPD-a "Privrednik" u Zagrebu. Cilj je bio spriječiti sudionike Antu Nobila i Slađanu Čanković da govore o raketiranju izbjegličke kolone u "olujnim" danima 1995. godine, koji su željeli cijelu priču rasvijetliti s pravnog aspekta. Izvještaja s tribine donose Novosti.

“Ni nakon 27 godina žrtve nisu u fokusu javnosti. Biti žrtva u ovim društvenim okolnostima, počevši od traženja statusa, vrlo je teško, jer se njihova prava ne priznaju ni nakon 27 godina, tako da imaju osjećaj bespomoćnosti”, rekla je Slađana Čanković, pravna zastupnica porodica žrtava, koja je zajedno s njima doživljavala sudsko šikaniranje u Hrvatskoj i u BiH.

S dokumentima i iskazom jednog od brojnih svjedoka Milana Marjanovića obratila se Tužilaštvu u Sarajevu gdje joj je rečeno da po zakonima BiH stradali nemaju pravo na status žrtve. Bolje sreće nisu bili ni kad su se obratili DORH-u tražeći mirno rješenje spora, nakon čega su tražili zaštitu i Europskog suda za ljudska prava.

“I pored toga što oštećeni često daju iskaze i izjave medijima, nisu ogorčeni već samo traže pravdu”, ustvrdila je Slađana Čanković.

“Mislio sam da smo prošli stupidnosti poput one da strana koja se brani ne može počiniti ratne zločine”, započeo je Nobilo.

Govoreći o generalnoj nadležnosti Srbije za ratne zločine, Nobilo je kazao da je takva praksa generalno neprihvatljiva, osim ako se radi o državama u kojima nema vladavine prava.

“Hrvatska je članica EU i pravno uređena, što opet daje argument Srbiji da pita zašto nakon 27 godina DORH nije našao za potrebno da istraži taj događaj. Civile u koloni gađali su iz hrvatskog aviona. Zbog toga je trebala biti pokrenuta istraga da se vidi je li kolona u kojoj su stradali bila legitiman vojni cilj. Najpametnije bi bilo da Hrvatska preuzme predmet, s obzirom da tužiteljstva u Zagrebu i Beogradu dobro surađuju”, rekao je Nobilo i dodao da je bilo pokušaja opravdavanja akcije, jer su u koloni navodno bili tenkovi, pa i višecijevni raketni bacač Orkan.

Nakon što su započela dobacivanja iz publike, Nobilo je kazao da svi časni borci osuđuju individualne zločine.

“Ali ako se zločinci štite, onda se zločin socijalizira. Radimo sebi štetu štiteći zločince”, naglasio je.

To je bio i kraj smislenog, iako isprekidanog trajanja tribine, jer su počela pitanja zašto Nobilo traži pomilovanje za Perkovića i Mustača, a ne za “hrvatske heroje” i desetominutne tirade kako UDBA još uvijek vlada Hrvatskom, uz revizionističke tvrdnje kako je avion na Petrovačkoj cesti imao petokraku na repu kao i floskule zašto se ne kažnjavaju srpski vojnici koji su tenkovima gazili kolonu kraj Dvora, pišu Novosti.

U koordiniranu aktivističku akciju uključio se i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, koji je u svojim istupima ponovio sve ono što ovih dana govore mediji, kao i novinarka TV Z1 koja je zajedno s desničarima ulazila u verbalne duele sa sudionicima tribine i redovnom publikom.

Sve je to pratio pljesak, uključujući i spomenutu kolegicu koja se uspjela i posvađati s publikom. U dvorani je bio i Dražen Keleminec, vođa Hrvatske autohtone stranke prava, kao i drugi uobičajeni likovi s kojekakvih desničarskih skupova.

Sve to bilo je dovoljno da voditelj Saša Kosanović, nakon svih pokušaja da smiri nezvane goste proglasi tribinu završenom.

Prezentaciji “hrvatske uljudbe” ili bar onakve kako je neki shvaćaju, nije prisustvovao Janko Velimirović iz Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina u Banjaluci koji se trebao javiti preko video linka, ali je tehnika zakazala. Policija je zbog ocjene visoke rizičnosti skupa bila u prostorijama kat niže, ali nije imala potrebu intervenirati.