Nasilje u obitelji: “Ispada da sustav više štiti nasilnika nego njegove žrtve”

Vijesti 07. velj 202222:22 > 22:302 komentara
Izvor: Pixabay / Ilustracija

Pandemija je donijela porast nasilja u obitelji, a žene su u velikoj većini žrtve.

Jedna od njih koja je, pukom srećom, izbjegla potencijalnu smrt progovorila je za HRT.

“U zadnjih godinu i pol ovo je peti put da ga se pritvara. Svaki put bude pušten nakon dva-tri mjeseca, o tome nikad ne budem obaviještena. Sve ono što sam doživljavala od njega, zadnjih godinu i pol doživljavam od njega – plus sve institucije koje su uključene u ovaj proces. Zapravo se osjećam napadnuto od apsolutno svake institucije koja je bila uključena u ovaj proces. Prvenstveno se osjećam kao da mi ne vjeruju i uvijek se postavljaju ‘sama je to tražila i sad neka se vadi sama kako zna i umije'”, kaže i dodaje kako “ispada da sustav više štiti nasilnika nego njegove žrtve”. Dapače, zaključuje, “omogućava mu da radi što hoće, dok se nažalost ne dogodi neka tragedija”.

U posljednje dvije godine broj femicida odnosno ubijenih žena veći je za 50 posto u broju ukupno ubijenih žena i u broju žena ubijenih od strane partnera.

Koji su uzroci nasilja u obitelji?

2Često se postavlja pitanje je li siromaštvo, stres, ovo ili ono, onda bi to uzrokovalo povećan rast općeg nasilja. Kad se radi o tome da postoji rodno uvjetovano nasilje, to je zbog toga što je u ovom društvu jako neravnopravan odnos moći između muškaraca i žena, pogotovo ekonomske moći, vlasništva nad nekretninom i slično. Ovo je društvo koje podržava nasilje nad ženama. Nije čak ni neutralno, ono ga podržava”, kaže psihologinja Senka Sekulić.

Prva stanica pomoći često je Nacionalni pozivni centar za žrtve.

“Žrtve obiteljskog nasilja koje se nama najčešće obraćaju su žene u dobi od 36 do 50 godina i koje dolaze iz Grada Zagreba i Zagrebačke županije”, kaže za HRT Maja Štahan, koordinatorica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Područje centralne Hrvatske je područje s kojega im se najviše žene obraćaju.

Inicijativa “Spasi me” je inicirala, a Vlada krenula s osnivanjem obiteljskih odjela pri županijskim i općinskim sudovima koji bi trebali pomoći pri efikasnijem rješavanju problema.

“Mi smo još uvijek nažalost patrijarhalno društvo, još uvijek gledamo na ženu kao da se mora povinovati onome što gazda u kući kaže”, kaže dr.sc. Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda u RH i poručuje kako je edukacija ključna.

Nasilje u obitelji najčešće se tretira u sferi prekršaja, slično kao prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu.

“U prosjeku sedam godina traje otkad žrtva prvi put doživi nasilje do kad se to usudi prijaviti. I onda kakvu mi poruku šaljemo? Znači, ona napokon prijavi nasilnika, on ode na sud, bude procesuiran najčešće prekršajno, dobije najčešće uvjetnu kaznu, njoj najčešće ne budu izrečene zaštitne mjere, npr. zabrana prilaska ili udaljenje iz kućanstva. I što? On se vraća kući, a ona dobiva poruku da se nasilje ne isplati prijaviti”, kaže Ana Pecotić iz inicijative Spasi me.

Upozorava na slučaj s kojim je bila upoznata cijela Hrvatska. “Gdje je čovjek svoju ženu pokušao ubiti mačetom, taj čovjek je prije tog pokušaja ubojstva imao 11 prekršajnih uvjetnih kazni za obiteljsko nasilje”, kaže.

Psihologinja Senka Sekulić smatra da, kada bi se sankcije za počinjeno rodno uvjetovano nasilje na adekvatan način provodile te kada bi sudski procesi bili brži i efikasniji – onda bi osoba vrlo brzo naučila da je to nešto što se ne smije raditi.

U atmosferi nasilja žrtve su i djeca koja se dodatno viktimiziraju. Naime, kada se žrtva odluči na brakorazvodnu parnicu, susreće se s problemom gdje se pravo na roditeljstvo partnera zlostavljača stavlja ispred prava na sigurnost djeteta.

“Žene koje su pretrpjele stravično fizičko nasilje, sa zaista teškim posljedicama, i čija su djeca pretrpjela stravično fizičko nasilje, dobivaju uputu od centara za socijalnu skrb da djeca moraju posjećivati oca koji je pokušao ubiti majku u zatvoru. To nam se događa i to je možda najdramatičniji primjer, ali ti primjeri se događaju svakodnevno. I onda, što je najveći problem, kada djeca odbijaju susrete s nasilnikom ili odbijaju susrete u onoj mjeri u kojoj je to sustav predvidio, teret toga se stavlja na majke žrtve. Znači, one moraju djecu tjerati da se idu viđati s nasilnicima”, kaže Ana Pecotić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar