Njemačka i Nijemci su zbog svoje mračne povijesne epizode iz Drugog svjetskog rata danas izuzetno osjetljivi na svaki oblik antisemitizma. U tom smislu, kaže vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić, Njemačka je u dvostruko specifičnoj situaciji.
Odluka Njemačke da zabrani sve aktivnosti povezane s palestinskim Hamasom, kao i djelovanje organizacija poput Samidoun, čiji su pripadnici u njemačkim gradovima javno slavili terorističke napade i zločine hamasovaca u Izraelu – bila je očekivana. Ponajprije zbog rastućeg antisemitizma, koji se proteklih tjedana očitovao u nizu incidenata, uključujući napad Molotovljevim koktelima na sinagogu u Berlinu.
Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser kazala je za Samidoun da se pod krinkom solidarnosti s palestinskim zatvorenicima “bavi protuizraelskom i protužidovskom propagandom” podržavajući i slaveći “različite strane terorističke organizacije, uključujući Hamas”.
Osjetljivi na svaki oblik antisemitizma
Europska unija od 2003. smatra Hamas terorističkom organizacijom pa u Njemačkoj Hamas nema svoj službeni ogranak, ali ima pristaša i simpaztizera. Prema procjeni Ureda za zaštitu ustava, u Njemačkoj je s Hamasom povezano oko 450 ljudi, od kojih su mnogi njemački državljani. No tamošnji je stručnjak za Bliski istok, Guido Steinberg, za Deutsche Welle kazao da je broj pristaša Hamasa u Njemačkoj – četveroznamenkast.
Ne treba posebno isticati koliko su Njemačka i Nijemci zbog svoje mračne povijesne epizode iz Drugog svjetskog rata, nacizma i holokausta, danas osjetljivi na svaki oblik antisemitizma. Vlada u Berlinu očito je spremna upotrijebiti sve zakonski raspoložive mehanizme da antisemitske pojave spriječi u začetku. U tom smislu, kaže vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić, Njemačka je u dvostruko specifičnoj situaciji.
“Najprije zbog mementa na Drugi svjetski rat, a zatim i činjenice da ima iznimno veliku migrantsku populaciju koja je u velikom valu došla bez mogućnosti prave integracije. Integracija se inače događa sama po sebi, ali kad dolaze čitavi razredi i ulice, oni u tom kontekstu ne osjećaju potrebu da se integriraju. S obzirom na te specifičnosti, Njemačka mora biti oprezna u svojim međunarodnim potezima, ali i paziti na unutarnjopolitičku situaciju koja lako može postati nestabilna i problematična”, ističe Avdagić.
Od Scholza se nije puno očekivalo, ali…
Njemačkom kancelaru Olafu Scholzu, koji je naslijedio snažnu političku ličnost Angele Merkel i za kojeg se isprva činilo da će ostati debelo u njezinoj sjeni, mandat obilježavaju golemi izazovi – rat u Ukrajini, raskid ‘plinskih veza’ s Rusijom i sada sukob na Bliskom istoku. Zbog svega toga Njemačka je prinuđena praktički ‘u hodu’ mijenjati svoju energetsku, obrambenu i sigurnosnu politiku. Merkel je u jednom trenutku širom otvorila vrata migrantima s Bliskog istoka i iz Afrike, što su joj podjednako i odobravali i osporavali. Avdagić napominje da je bio kritičar njezinog mandata.
“Ona je bila bitna figura, ali uspoređujući je s njezinim prethodnikom Helmutom Kohlom, nije uspjela biti značajna za Njemačku i za Europu onako kako je to bio on. Njezina je politika imala puno propusta i o tome će se, kako vrijeme bude odmicalo, sve više pričati. Što se tiče Scholza, od njega se u državničkom smislu nije puno očekivalo, a način na koji se zasad nosi s geopolitičkim krizama ne izgleda loše. No, činjenica je da se Njemačka u više navrata nalazila na ozbiljnom udaru saveznika, pogotovo u Europi i pogotovo u kontekstu Ukrajine. A ako ste stalno na meti kritika svojih saveznika, znači da ipak nešto ne štima”, ističe Avdagić.
“Dobro se nose s neonacistima i antisemitizmom”
Na pitanje koliko atmosfera rastućeg antisemitizma u Njemačkoj i zabrana djelovanja organizacija povezanih s Hamasom idu u prilog tamošnjoj krajnjoj desnici i neonacistima, Avdagić ističe da je to ondje “stalno otvoreno pitanje”.
“Prvenstveno se gleda AfD, koji neki dovode u vezu s najradikalnijim elementima, iako to u stvarnosti nije baš tako. AfD je desni element, vrlo populistički, ali teško se može dovesti u vezu s neonacističkim organizacijama. Neki sitni elementi povezanosti postoje, no nedovoljni da bi ih se (AfD) takvima etiketiralo. Vidimo da u Francuskoj Marine LePen počinje gledati na židovsko pitanje kao nešto što bi bilo dobro inkorporirati u desničarsku politiku. Ništa nije posve jednostavno, svari mogu ići u neočekivanim smjerovima. Vidimo i u Italiji (gdje su na vlast došli krajnje desni populisti Giorgije Meloni, nap.a.), da je predizborna retorika jedno, a vođenje politike i upravljanje državom nešto sasvim drugo”, kaže Avdagić.
Za Njemačku je ustvrdio da se, s obzirom na specifičnu povijesnu priču iz Drugog svjetskog rata, ondje jako dobro nose s neonacističkim elementima i antisemitizmom.
“Tako je bilo do sada, a kako će biti ubuduće – posve je drugo pitanje”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!