Predstavnice stanara iz bloka u Donjem gradu upozoravaju na neljudske uvjete u kojima će živjeti stanari nakon izgradnje i standarde koji se direktno kose s onim što je građanima obećavala nova gradska vlast koja je izdala lokacijsku dozvolu investitoru.
“Ovdje, nekoliko metara od mog prozora, bio bi zid…”, opisuje kako bi izgledao pogled s njezina prozora iz stana na četvrtom katu zgrade u jednom od donjogradskih blokova usred Zagreba, pogled prema dvorištu, Evelina Turković, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, jedna od stanarki koja se sa susjedima upustila u borbu za očuvanje dostojanstvenog života u kompleksu zgrada, službeno bloka 124, koji omeđuju ulice Martićeva – Vojnovićeva – Brešćenskog – Bauerova. Unutar bloka je dvorište s mnogo zelenila, dijelom i zapušteno, te dvije dvorišne zgrade, piše Net.hr.
“Nitko, naravno, nema ništa protiv uređenja, pa i gradnje primjerenih objekata, primjerice, vrtića ili staračkog doma, ali izgradnja dviju zgrada s četiri nadzemne etaže i velikom podzemnom garažom za 50 vozila, donosi zagušenje cijelog ovog prostora, smanjuje pristup sunca i svjetla, nama koji živimo u okolnim zgradama potpuno srozava kvalitetu života, ali ne vjerujem da bi i ljudima koji bi kupili te nove stanove ovdje bilo ugodno.
Ne samo da bismo gledali jedni drugima u zidove i prozore, nego bi dolje kružili automobili, cijela ova ideja s dvorištima unutar blokova koja donose mir i prozračivanje i zelenilo bila bi uništena”, govori u razgovoru za Net.hr Evelina Turković, predstavnica neformalne grupe stanara znakovitog naslova “Blok je naš!”. Radi se o pokretu koji okuplja doista brojne Zagrepčanke i Zagrepčane – u prstenu zgrada s 15 ulaza živi oko tisuću stanara.
Arhitekt Žerjavić je planirao – park
Turković kaže da većina stanara nije ni u najcrnjim snovima mislila da bi dvorište između njihovih zgrada moglo biti poprište nove goleme izgradnje. Blok je projektirao pedesetih godina Milan Žerjavić, a prema izvornom Žerjavićevu planu iz 1957. godine u dvorištu je planiran – park, zelenilo, “pluća” za stanare koji s jedne strane gledaju na gradske ulice, a s druge strane, iz dvorišta, dobivaju mir i zelenilo. Parcela je do devedesetih bila u gradskom vlasništvu, no onda je promijenila nekoliko privatnih vlasnika, a danas je u vlasništvu tvrtke “Kamgrad”. Predstavnici stanara kažu da su u ljeto 2021. prvi put načuli da se sprema nekakva gradnja, a onda su u studenome 2021. saznali da je investitor zatražio i lokacijsku dozvolu od Gradskog ureda za prostorno uređenje i graditeljstvo, a to je bio trenutak u kojem su i predstavnici stanara dobili pravo uvida u dokumentaciju.
Tada su se i prvi put suočili s idejnim projektom koji je potpisao arhitektonski studio 3LHD. Planirane su dvije zgrade u četiri nadzemne etaže – prizemlje, dva kata plus potkrovlje izvedeno s bačvastim svodom – koje je zapravo četvrta etaža, te garaža koja se proteže ispod cijele površine parcele. Prolaz za sva vozila, oko 50 automobila koji bi ulazili i izlazili iz garaže, za kamion gradske čistoće, hitne pomoći itd. – bio bi kroz kolni prolaz ispod zgrada u Martićevoj 22 i 24. Stanari su se tada suočili i s činjenicom da investitor planira svu komunalnu infrastrukturu za novogradnju, sve “cijevi”, provesti kroz njihove podrume.
“A prema Žerjavićevu projektu naši podrumi su izgrađeni kao skloništa. Dakle, zamislite te zidove, i samo zamislite te radove koji bi se odvijali u podzemlju i nadzemlju ako će ovaj projekt doista proći. Naravno da je dio stanara, posebno starije dobi, iznimno uznemiren, i radovima i ishodom – ovo će biti pčelinjak, a ne mirni donjogradski blok”, komentira Turković. Dodaje da je projekt vrlo vješto “nacrtan”: na prvi pogled, ako se ne zadubite malo pomnije, ima tu i zelenila i drveća, planirani su i unutarnju vrtovi za pojedine stanove, no kada pogledate pomnije jasno vam je da bi to “drveće” zapravo raslo na gornjoj plohi garaže i da je nemoguće da u tim uvjetima doista izraste ozbiljno drveće.
Predizborna obećanja Možemo
No, stanari su nakon suočavanja s planiranim radovima bili uvjereni da tada još nova vlast predvođena Tomislavom Tomaševićem neće dopustiti nešto tako što bi sigurno glatko prošlo u vrijeme Milana Bandića. Vjerovali su u Možemo koji je izrastao na buntu protiv Horvatinčićeve gradnje u Varšavskoj, a i podsjećaju na poruke iz predizbornog programa. Naime, u programu, pod Urbanizam i prostorno planiranje, doslovno je upisano da se planira voditi “pregovore s potencijalnim investitorima iz pozicija interesa grada, a ne isključivo investitora”, da se planira “očuvanje i razvoj novih zelenih površina s ciljem stvaranja zelenih koridora i veće otpornosti grada na klimatske promjene”, te “stroga kontrola pri izdavanju građevinskih dozvola, uz usklađen odnos između nove izgradnje i javnih servisa te prometne, vodovodne i kanalizacijske infrastrukture”. Konačno, pratili su i borbu Možemo protiv izgradnje hotela u napuštenom kamenolomu u Puli, pa su bili uvjereni da će dobiti podršku u borbi protiv zagušenja gradnjom jednog donjogradskog bloka.
No, Gradski ured za obnovu, izgradnju i prostorno uređenje – koji još uvijek vodi Dinko Bilić, pročelnik još iz vremena Milana Bandića, glatko je izdao lokacijsku dozvolu 31. prosinca 2021. godine. “Gradski ured nije uvažio niti jednu našu primjedbu. Bio je to i šok i otrežnjenje. Shvatili smo da još uvijek vrijede stari standardi, da smo prepušteni sami sebi. Uključili smo odvjetnički ured i podnijeli žalbu”, prisjeća se Evelina Turković čestitke koja im je stigla za Novu godinu 2022.
Žalba je pomno pripremana, upućena je Gradskom uredu, no automatizmom se žalbe razmatraju na višoj instanci, na razini Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva. Dana 28. lipnja je stigla odbijenica žalbe, s potpisom novog ministra Ivana Paladine. “Nakon lokacijske dozvole otvoren je put građevinskoj dozvoli, a nama preostaje još samo žalba na Upravnom sudu radi proceduralnih grešaka. No, to je sve skupa jedna velika tragedija i razočaranje za nas stanare. Nadali smo se da će nas gradska vlast ‘zastupati pred investitorom’, kako je lijepo napisano u predizbornom programu, ali do sada nismo dobili nikakvu podršku”, kaže Evelina Turković.
Grad: Ovo je diskutabilna situacija
Iz Gradske uprave smo na konkretna pitanja o izdavanju lokacijske dozvole za Blok Martićeva dobili odgovor da “upravno tijelo prostorne planove provodi izdavanjem akata za provedbu prostornih planova i građevinskih dozvola, a akti kojima se provode prostorni planovi izdaju se u upravnim postupcima koje javnopravno tijelo ne rješava po slobodnoj ocjeni, već na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih ovlasti.” Ili, pojednostavljeno, da je sve po zakonu.
No, priznaju da je situacija “diskutabilna”. “Generalni urbanistički plan i prateće procedure koje su dovele do ove diskutabilne situacije (kao i na brojnim drugim mjestima u gradu) ponukale su gradsku upravu da pokrene proces njegovih izmjena i dopuna. Kroz taj proces revidirat će se njegova urbana pravila, namjena i sve ostale odredbe za provođenje (koje uključuju i odredbu moguće obveze izrade urbanističkih planova uređenja za blokove poput ovog koji su garancija cjelovitih, a ne partikularnih prostornih rješenja)”, navedeno je u odgovoru iz Gradske uprave, no nije nam odgovoreno na pitanje o nerazmjeru političke strasti između borbe da se spriječi izgradnja hotela u Puli i daljnja devastacija Zagreba po Bandićevu modelu, piše Net.hr.
“Oni sada tek najavljuju da će promijeniti GUP. To je procedura od nekoliko godina, a do tada je moguće da će i naše dvorište biti uništeno, ali i mnoga druga. Ovo nije borba samo za naš blok, nego i upozorenje svim građanima u Donjem Zagrebu da pogledaju što se sve može dogoditi i njima. Nadamo se da će gradska vlast sagledati širu sliku: s jedne strane najavljuju smanjenje prometa u Martićevoj, a u naše dvorište puštaju 50 novih automobila. Meni je to neshvatljivo. Čisti urbicid”, kaže Evelina Turković.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare