U Točki na tjedan donosimo razgovor s odvjetnikom Alekseja Navaljnog, utamničenog ruskog oporbenjaka i aktivista, koji je dobio nagradu Europskog parlamenta Sakharov.

Pozdrav, g. Volkov. Prvo i najčešće pitanje: kako se osjećate vi i g. Navaljni u pogledu nagrade Saharov? I, dakako, kakvo je zdravstveno stanje g. Navaljnog?

Hvala vam najljepša! Doista, to jest najčešće, ali i veoma važno pitanje. Što se tiče njegova zdravlja, recimo to ovako – nedostatak loših vijesti jedina je dobra vijest koju imamo. Nalazi se u zatvoru, u jedinici za prisilni rad poznatoj po okrutnim uvjetima, a ruski je zatvorski sustav općenito gledano pokvaren. Ljude muče, ubijaju, drže ih u strašnim uvjetima. Za Alekseja Navaljnog stvorili su posebne uvjete. Ne tuku ga fizički, ali izolirali su ga. Izgradili su sustav samice, a da ga zapravo nisu strpali u samicu. Primjerice, drugim zatvorenicima nije dopušteno razgovarati s njime, čak ni gledati u njegovu smjeru. Dakle, sasvim je izoliran i izložen velikom psihološkom pritisku. Unatoč tomu, moral i duhovno stanje i dalje su mu na visokoj razini. Možemo održavati komunikaciju preko odvjetnika pa znamo da naporno radi. Naš pokret nije obezglavljen, naš je vođa. S njim raspravljamo o svim političkim pitanjima i projektima. Prati sve što se događa u političkom životu Rusije i tako dalje. Tako je od svojih odvjetnika doznao i za nagradu Saharov. Reagirao je na Instagramu, svojim odvjetnicima diktira odgovore, a oni ih objavljuju na njegovu Instagram profilu. Rekao je, citiram: “Ovo nije samo velika čast nego i velika odgovornost.” Mi, njegovi prijatelji i njegov pokret, dijelimo taj stav. Ovo je priznanje da je naša 10-godišnja borba protiv korupcije zapravo bila i borba za ljudska prava. To je i priznanje da je naš pokret važan, da je zapravo utjecao na ruski politički pejzaž, itekako to osjećamo. Za nas je ovo izazov, no usprkos okolnostima moramo nastaviti. Naš se pokret smatra ekstremističkom organizacijom, baš poput Al-Kaide. U Rusiji smo morali zatvoriti svoje urede, smanjiti fizičku prisutnost. Morali smo naučiti funkcionirati isključivo “online” i iz inozemstva. Doduše, COVID je malo pomogao da ova tranzicija glatko prođe. Ali naše je geslo – želimo da Putin požali što je zatvorio Alekseja i što nas je prisilio da napustimo zemlju. Želimo povećati razinu aktivnosti, snimati više videa, pokrenuti više antikorupcijskih istraga, doprijeti do više ruskih glasača svojim antipropagandnim kampanjama i tako dalje. To je naš izazov, a nagrada Saharov stavlja veći naglasak na ovo i na to koliko nam je važno nastaviti sve što je Aleksej Navaljni započeo prije deset godina.

Još jedno pitanje koje si svi postavljaju… Budući da znate kakvi su uvjeti u ruskim zatvorima, a i očito ste znali da postoji mogućnost da završi iza rešetaka… Već je prije toga bio otrovan, napadnut i zamalo da nije ostao bez oka. Svi se pitaju zašto se vratio u Rusiju znajući za tu mogućnost. Zašto se nije bavio oporbenim radom iz egzila?

Doista, to je pitanje koje se vrlo često postavlja, no sebi ga nikada nismo postavili. Nikada nismo raspravljali o tome. Nikad nismo sjedili za stolom i razmatrali prednosti i nedostatke toga da se vrati ili ne… Ne, nikad nismo vodili takvu raspravu. Dok je još bio u komi, znali smo da će se vratiti čim se oporavi. Nikad nije imao nikakve dvojbe i ta tema nikad nije bila na stolu. Ruski političar koji želi biti vođa, koji je uložio toliko svoje političke karijere u to da postane Putinov najistaknutiji protivnik, koji je već toliko toga žrtvovao… Godine 2014. proveo je godinu dana u kućnom pritvoru. Više od 300 dana proveo je u zatvoru nakon manjih uhićenja zbog neodobrenih prosvjeda i tako dalje… Godine 2017. napadnut je kiselinom i zamalo da nije ostao bez oka, nakon toga je otrovan… Već je toliko toga žrtvovao! Ostati u inozemstvu, što za širu javnost znači da je odustao, značilo bi da su sve njegove žrtve bile uzaludne, ništavne. Nije htio ni razmišljati o tome i svi smo znali da će se vratiti. Bilo je važno očuvati organizaciju kako bi ostao vođa, a i da postane simbol. Dakako, bio je svjestan mogućnosti da će biti nezakonito zatvoren, ali u vrijeme kad se vratio, nije bilo nikakve presude, bio je slobodan čovjek koji ništa nije skrivio. Dakle, vratio se i prisilio Putina da poduzme nezakonite aktivnosti protiv njega, što je vrlo važno. Recimo da je ostao u inozemstvu i u odsustvu bio osuđen na zatvorsku kaznu, njegov povratak vjerojatno ne bi doveo do previše suosjećanja. Ljudi imaju suosjećanja prema hrabrim djelima, ali ne i prema sebičnim, glupim djelima. Bilo mu je važno vratiti se kao slobodan čovjek i prisiliti Putina da prekrši zakon. Istina, znao je da će cijena koju će morati platiti možda biti visoka, ali bio je spreman platiti tu cijenu i preuzeti taj rizik.

Pitala bih vas o ovoj nagradi koju ste u Strasbourg došli primiti… Europska unija bila je vrlo glasna u trenutku kad je Navaljni otrovan i u prošlosti kad je bio aktivist i bloger te osudila ruske aktivnosti protiv njega. Uvedene su sankcije, bilo je mnogo izjava… No kako ocjenjujete stvaran učinak koji su sankcije i izjave imale na odnose između EU-a i Rusije? Mislite li da je to bilo dovoljno, treba li EU učiniti više?

Nije bilo dovoljno! Zapravo, upravo je na to upozorio i sam Aleksej Navaljni. Na godišnjicu pokušaja njegova ubojstva 20. kolovoza 2020. objavio je članak u glavnim europskim novinama, The Guardianu, Le Mondeu i Frankfurter Allgemeine Zeitungu, u kojem je izrazio svoje mišljenje o međunarodnoj borbi protiv korupcije. Upozorio je da ne moraju biti kažnjeni policijski službenici koji su obavili trovanje, nego oni koji bi zapravo osjetili bol. Ironično, na tu obljetnicu pokušaja ubojstva, SAD i UK stavili su nekog policijskog službenika na svoj popis sankcija. To je dobro, bolje nego ništa, ali, dakako, nije dovoljno. Najvažnije nasljeđe desetogodišnjeg djelovanja Antikorupcijske zaklade u Rusiji zacijelo je to što smo na ruskom primjeru uspjeli dokazati poveznicu između korupcije i kršenja ljudskih prava. Korumpirana vlast nema izbora doli lažirati izbore jer ne može dopustiti da bude preglasana. Nema izbora doli ušutkati slobodne medije jer si ne može dopustiti da je se istražuje. I nema izbora doli uništiti neovisno pravosuđe jer si ne može dopustiti da je se osporava na sudu. Dakle, želja Putina i njegovih prijatelja da ukradu što više novca navodi ih da uništavaju demokratske i institucije ljudskih prava koje su u Rusiji postojale prije 20 godina kad je Putin došao na vlast. Dakle, korupcija je u principu temelj tih teških kršenja ljudskih prava u Rusiji. Ljude muče, ubijaju ih, ilegalno ih zatvaraju, ljudi nestaju, šalju ih u zatvor samo zbog različitog mišljenja i tako dalje. Stoga, kako bismo zaštitili ljudska prava, moramo ciljati razlog – korupciju! Dakle, tvrdimo da bi sankcije protiv oligarha, dužnosnika u Putinovoj vladi i njegovih prijatelja, nominalnih vlasnika njegove imovine, mogle biti učinkovite kako bi se izvršio pritisak, doista se kaznilo Putina zbog njegovih nezakonitih aktivnosti i kako bi došlo do promjena. Kad to kažemo, neki europski vladini dužnosnici odgovaraju: “Moramo dokazati povezanost. Magnitskijev zakon globalne primjene u Europi nam dopušta da uvedemo sankcije zbog kršenja ljudskih prava. Ali kako dokazati da neki Putinov prijatelj oligarh stoji iza kršenja ljudskih prava? On nije taj koji mlati prosvjednike na ulici. ” Pa, to je poprilično djetinjast pristup! Netko mlati prosvjednike na ulici kako bi se Putinovu prijatelju moglo omogućiti da se obogati. I to je jedini razlog!

G. Navaljni je glavna figura vaše organizacije, no kakva je situacija s vama ostalima, s vašim suradnicima i prijateljima koji su trenutačno u Rusiji, progovaraju i upozoravaju na ovo? Strahujete li za njihovu sigurnost?

Bit ću veoma jasan: u Rusiji je sada nemoguće biti članom naše organizacije. Samo zbog činjenice da ste u Rusiji član naše organizacije možete biti uhićeni i osuđeni na do 10 godina zatvora. Opasno je biti čak i bivši član naše organizacije. Samo prije mjesec dana, 9. studenog, uhitili su Liliju Chanyshevu, bivšu šeficu našeg regionalnog ureda u Ufi, u regiji Baškortostan. Trenutačno se nalazi u zatvoru, optužena je za ekstremističke aktivnosti zbog aktivnosti iz prošlosti. Sada retroaktivno primjenjuju zakon. Lilia je bila visokorangirana članica naše organizacije. Vodila je naš regionalni ured, jedan od 45 regionalnih ureda koje smo nekoć imali. Bila je u izbornoj utrci, organizirala je prosvjede, prikupljala je donacije za svoj lokalni ured, bila je vrlo vidljiva. Imali smo tristotinjak zaposlenika poput nje diljem zemlje.

Pretpostavljam da su svi sada morali pobjeći?

Da. Sada su je optužili za njezine prošle, sasvim zakonite aktivnosti. Okarakterizirali su to kao ekstremizam. Dakle, retroaktivno primjenjuju zakon. U ovim okolnostima morali smo evakuirati sve koji su bili povezani s našom organizacijom i koji su, dakako, željeli otići. Ne možemo prisiliti odrasle osobe da napuste zemlju, neki možda imaju starije roditelje koje ne mogu ostaviti ili su tu druge okolnosti. Iskreno, morali smo organizirati veliku akciju spašavanja i doista evakuirati ljude iz ove goleme opasnosti. Isto tako, uspjeli smo očuvati jezgru naše organizacije kako bismo mogli nastaviti sa svojim aktivnostima. Dakle, i dalje se bavimo antikorupcijskim istragama, snimamo antipropagandna videa, i dalje provodimo kampanju “pametnog glasanja”, naš izborni politički projekt koji je ove godine bio prilično uspješan. A i pokrenut ćemo neke nove projekte. Dakle, naša je organizacija živa, što je, dakako, vrlo važno…

No je li teško raditi izvan Rusije?

Teško je. Dakako, bilo nam je važno imati tu regionalnu mrežu. Bila mi je poput djeteta, uložio sam četiri godine života u izgradnju te regionalne mreže. Imali smo 45 ureda od Kalinjingrada do Vladivostoka, u 11 vremenskih zona. Svi ruski gradovi s više od 500.000 stanovnika imali su Navaljnijev ured koji je bio središnja točka lokalnih političkih aktivnosti. Obraćali su nam se aktivisti s projektima i idejama, peticijama, kampanjama i tako dalje… Žalim li zbog toga? Da! To što su nas zatvorili bio je strašan udarac. Izgubili smo priliku biti u izravnom kontaktu sa svojim pristašama. No nastojimo se ne fokusirati na izgubljene, nego na dobivene prilike.

Govorili ste o tome kako vaša organizacija djeluje izvan Rusije. Vrijedi li isto i za Putina, djeluje li izvan Rusije kako bi povećao svoj utjecaj? Političke stranke u drugim zemljama, ekstremna desnica u Francuskoj… Sumnjamo da rumunjska stranka AUR, nazivaju se nacionalistima, dobiva novac iz Moskve. Pokušava li Putin utjecati na političku scenu u drugim zemljama, recimo, potporom Viktoru Orbánu u Mađarskoj ili gospodinu Vučiću u Srbiji?

Itekako! Putinu je to veoma važno. No nemojmo zaboraviti, Putinu je najvažnija njegova domaća politika. Stvorio je najučinkovitiji propagandni stroj na svijetu koji doista ispire mozgove. Ali čak i najbolji stroj treba gorivo koje će ga pokretati, mora ga nečime puniti. Nema uspjeha na domaćem terenu kojim bi punio taj stroj, gospodarstvo je u veoma lošem stanju, i ljudi to osjećaju. Kad je ljudima prazan hladnjak, ne možete im govoriti da dobro žive. Stoga treba mora raditi korake na vanjskopolitičkom planu kao gorivo za svoj propagandni stroj. A to je vrlo važan dio njegove poruke koja glasi: “Liberalna demokracija podbacuje. Europa podbacuje, situacija u Europi vrlo je loša. Dragi moji sunarodnjaci Rusi, ne želite da Rusija postane dio Europe. Zato što imaju homoseksualne brakove, zbog ovoga i onoga… ” Svega lošega! Kako bi mogao ostvariti svoj cilj, vrlo mu je važno promicati sve što stvara turbulencije u Europi, što bi doprinijelo njegovoj ideji da europski model upravljanja ne čini nikakvo dobro građanima. Putin nije ideološki obojen, jednako je spreman financirati i krajnju desnicu i krajnju ljevicu, sve koji su euroskeptični i spremni doprinijeti turbulencijama koje sam spomenuo. Prije nekoliko godina doznali smo da je stranka Marine Le Pen dobila goleme zajmove preko rusko-češke banke. Postoje dokazi da je Putin financirao mnoge druge političke stranke i snage u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Mađarskoj i drugim zemljama. Neću navoditi imena jer ne radim u našim odjelima koji provode istrage. Antikorupcijska zaklada ima politički odjel, koji ja vodim, a imamo i odjele za istrage. Između njih postoji svojevrstan kineski zid, ti odjeli istrage provode neovisno i ne znam na čemu rade, ali znam da istražuju povezanost Putina i europskih političara.

No, koliko znate, je li Rumunjska na tom popisu?

Nažalost, ne znam. Ali ovaj izvoz korupcije i utjecaja događa se prirodno. Zamislite ruskog oligarha ili zamjenika ministra, Putinova prijatelja, koji želi kupiti vilu na Azurnoj obali. Podmitit će i lokalnog suca, gradskog dužnosnika, lokalnu policiju jer je, kao prvo, to njihov način djelovanja, tako su navikli raditi u Rusiji. I drugo, ne žele da itko postavlja pitanja o podrijetlu njihova novca. Prema službenim statistikama, Rusija izvozi 60 milijarda američkih dolara na godinu. Tokovi kapitala iz Rusije većinom u Europu iznose 60 milijarda američkih dolara na godinu. S tim novcem ide i mnogo korupcije. Tim se novcem također kupuju europski političari, mediji, kupuje se utjecaj i tako dalje. Prisjetite se skandala s takozvanim Ibiza videom u Austriji i mnogih takvih situacija. Prilično sam siguran da ćemo u budućnosti otkriti još sličnih situacija.

Nadovezao bi se s još jednim pitanjem.

Naravno.

30 ili 40 rumunjskih gradonačelnika prošli je tjedan pozvano u rusko veleposlanstvo, službeni razlog bili su razgovori o gospodarskoj suradnji. Ali veleposlanik je održao govor tijekom kojeg je rekao neka ne vjeruju lažima prevladavajućih medija u pogledu ruske invazije na Ukrajinu i takve stvari. Je li to bio PR trik veleposlanika ili je službena politika Kremlja pokušavati isprovocirati napetosti?

Naravno da je to službena politika! Veleposlanici se koriste za širenje dezinformacija i propagande. Svi ovi pozivi ili događaji koje organiziraju tipični su primjeri meke sile Kremlja. Zatim ih pozovu na Krim pa na neko primanje u Moskvu. Rade mnogo toga, organiziraju simpozije i događaje te pokrivaju sve troškove. Putin je naučio… Njemu, kao vjerojatno najbogatijem čovjeku na svijetu, to je sitniš kojim kupuje utjecaj u Europi. Već sam spomenuo zajam stranci Marine Le Pen. Posrijedi je bilo osam milijuna eura, što je mnogo novca za europsku političarku i europsku političku kampanju, ali za Putina to nije ništa u usporedbi s njegovim bogatstvom i troškovima na koje je spreman kako bi kupio utjecaj.

No to je zapravo kvaka 22. Jedini mirni prijenos vlasti može se ostvariti putem izbora, ali Aleksej Navaljni i vaša organizacija ne mogu sudjelovati u izbornom procesu. Što onda možete učiniti?

Ne bih se složio s time. U Čehoslovačkoj je 1988. došlo do mirnog prijenosa vlasti, Baršunaste revolucije, koja se nije dogodila putem izbora, kao ni promjene u Istočnoj Njemačkoj…

Ali imali ste prosvjede u Rusiji koji su vrlo brzo prekinuti, ne čini se da možemo povući paralelu s Čehoslovačkom.

Vladimir Putin onemogućio je otvoreno iskazivanje neslaganja. Ljude se progoni zbog prosvjednih skupova. Devetnaest tisuća ljudi uhićeno je i maltretirano u siječnju zato što su sudjelovali na skupovima potpore Alekseju Navaljnom. Istina, ljude se kažnjava zbog bilo čega. Ali to što je onemogućeno javno izražavanje neslaganja ne znači da je neslaganje nestalo. Gurnuto je pod tepih, a guranje prašine pod tepih nije dobro ako želite očistiti stan. Nezadovoljstvo ključa. Ljudi su nezadovoljni gospodarstvom, načinom na koji vlasti upravljaju koronakrizom…

Oprostite što vas prekidam, očekujete li onda revoluciju? Po mogućnosti mirnu, ali očekujete li revoluciju?

Očekujemo revoluciju i činimo sve što možemo kako bi bila mirna. Dakako, Putin čini sve kako revolucija ne bi bila mirna. Ukidanjem prilika za mirno izražavanje neslaganja otvara prostor za manje mirno izražavanje tog neslaganja. Vladimir Putin je u tom smislu glavni ekstremist u Rusiji. I dalje se nadamo da postoji način za miran prijenos vlasti. Naša organizacija vrlo je mirna organizacija, zagovaramo sve dostupne legalne oblike nenasilnog prosvjeda. U tom je pogledu i sudjelovanje na Putinovim “lažnim izborima” jedan od još dostupnih oblika mirnog prosvjeda, i to smo vidjeli u rujnu. Pokušavamo koristiti i druge načine. Ali istina, ostalo ih je vrlo malo, što cijelu situaciju čini prilično opasnom.