U N1 Studiju uživo gostovala je saborska zastupnica Centra, Dalija Orešković te je govorila o izboru predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda.

Za početak je rekal je li moguće da se situacija konačno riješi ovim trećim javnim pozivom:

“To ovisi o tome koliko će svi sudionici ovog postupka biti odgovorni i koliko će poslušati savjet Ustavnog suda da svi zadjeno trebamo težiti suradnji u rješavanju ovog problema kako ne bi došlo do destabilizacije situacije, a to bi moglo biti da ni treći puta ne izabereno predsjednika ili predsjednicu Vrhovnog suda”, rekla je.

“Važno je da su kandidati našli hrabrosti iako je Đurđević provučena kroz blato”

Komentirala je činjenicu i da je predsjednik Zoran Milanović ponovno javno rekao tko je njegov izbor:

“Očito neki nisu naučili ništa iz svojih prethodnih pogrešaka. Mislim da je procedura u demokratskim državama važna i sasvim sigurno je da se težilo određenim kriterijima i kako bi se čelna osoba u sudbenoj vlasti mogla pozvati na odgovornost za svoj rad. Kako bi se smanjio utjecaj politike pa time i percepcija građana da je politika ta koja upravlja pravosuđem, htjelo se omougćiti predjedniku države da obrazloži svoje razloge zašto je kanddatura bila valjana. Predsjednik države je ponovno posegnuo za nekom svojom, po meni, lošom praksom, kako bi pokazao da ima neku ustavnu ovlast.

Mislim da bi svima nama trebalo biti u interesu da imamo učinkovito, funkcionlano i neovisno pravosuđe. Pitanje je koliko su ciljevi predsjednika opravdani, a koliko su mu metode loše. Sreća je u tome što su doista neki istaknuti kandati suci koji su cijenjeni u svojoj struci pa će možda to na neki način zamagliti istrčavanje u šesnaesterac prije reda.

Želim reći i da je važno da su svi kandidati koji su, unatoč tome što je prethodna Milanovićeva kandidatkinja bila provučena kroz blato, našli hrabrosti, ali istovremeno i profesionalni izazov da se izlože jednoj neprimjerenoj političkoj paljbi. Ne bi se trebali osjećati deplasirano i degradirano u samom početku jer je ponovno prije reda dana prednost jednom kandidatu”

“Za loše zakone je kriv parlament”

Dodaje i kako je u sudstvu važna i kvaliteta i kvantiteta, a da unaprijed nije komentirala ni plan Zlate Đurđević pa neće ni sada plan suca Dobronića.

“Dobronić je uistinu jedan od sudaca koji je obilježio jedno razdoblje i stekao povjerenje građana u pobjedi protiv banaka u slučaju Franak. On je primjer suca koji uživa povjerenje građana i načelno se smatra da je dobro obavljao svoj posao. Sasvim sigurno nije jedini takav”, kaže.

Rekla je i da u svim javnim pozivima i nadmetanjima ima klipova koji se podmeću, ali da će osobe, koje su tome dorasle, tim klipovima doskočiti.

“Vjerujem da sudac Dobronić to može. Mislim da su suci Vrhovnog suda opravdano bili zgroženi izjavama u medijima koje su čuli o sebi, drugim sucima i pravosuđu u općenito i da su možda iz tog razloga branili svoj ugled i čast”, veli.

Orešković dodaje i kako je učinovitost i neovisnost pravosuđa nemoguće braniti te da je naše pravosuđe opterećno nizom problema, za koje se treba zapitati tko ej kriv.

“Za loše zakone kriv je parlament, zbog nedovoljnog čitanja izvješća. Godinama se ne događa apsolutno ništa. Što se tiče pojedinačnih presuda, za koje stvarno možemo smatrati da su s one strane zdravog razuma, mogu samo reći da to jesu oni životni slučajevi koji pokazuju da je došlo do sloma vrijednosti ne u samom pravosuđu nego i u društvu”, kaže.

“Silovana djevojka od sustava je proglašena potrošnom robom”

Govorila je i o presudi u kojoj je silovatelju zatvorska kazna zamijenjena društveno korisnim radom

“Podsjetit ću da u jednom dijelu obrazloženja stoji da dva sata društvenog rada dnevno u zamjenu za jedan dan zatvora predstavlja dovoljnu društvenu osudu. Ako je to dovoljna društvena osuda za čin silovanja, onda možemo reći da je to društvo potpuno devijantno. Ovdje je žrtva višestruko ponižena. Ovdje je djevojka od strane sustava proglašena kao potrošna roba”.

Naposljetku se vratila na temu Vrhovnog suda:

“Ako ćemo se koncentrirati na to što svaki od kandidata nudi unutar realnih mogućnosti, onda ćemo moći doći do toga da tražimo odgovornost sudbene vlasti za danu riječ. A na politici je da rješi sve ostalo”, zaključuje.