Diana Topčić-Rosenberg, konzultantica za socijalne politike, gostovala je u Newsroomu gdje je govorila o zbrinjavaju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i promjenama koje su potrebne u cijelom tom sustavu.
Za 30-ak djece koja ovog trenutka čekaju smještaj ili u ustanovi socijalne skrbi ili u udomiteljskoj obitelji, Rosenberg kaže da ne može znati gdje su sada jer je moguće da je dio njih već u sustavu pa se traže mjere produljenja.
Iako je djevojčica s autizmom, čija je priča pokrenula cijelu raspavu o stanju u Centru za socijalnu skrb, smještena na sigurno, Rosenberg kaže da se vjerojatno neće tamo dugo zadržati.
“Jer je za instituciju ovakvo organiziranje smještaja skrbi, preko vikenda, sad je to izvanredno stanje… Mislim da oni to kao insititucija ne mogu podržati, organizacijski s ljudstvom.”
Rosenebrg je navela kako i roditelji s biološkom djecom muku muče oko podrške i usluge koju trebaju djeca s autizmom, pa smatra kako su male šanse da će djevojčica u Slavi Raškaj dobiti podršku koja bi joj koristila kao nekome s tom dijagnozom.
“Generalno, u popriličnom broju slučajeva, mislim da je skrb, pogotovo u udomiteljskim obiteljima, usprkos trudu udomitelja, svedena na osnovne potrebe te djece”, kaže Rosenberg i dodaje kako još ne postoje istraživanja o tome, ali da se nešto počelo raditi na fakultetu za socijalni rad.
“O tome u kojoj mjeri je dobrobit djeteta zaštićena i u kojoj mjeri oni dobivaju ono što im je potrebno. I u kojoj mjeri je rezultat te udomiteljske skrbi da djeca kad imaju 18, 19 godina, završavaju škole, sposobni su zaposliti se, aktivni su članovi društva, zdravi su, ne dolaze u rizične situacije, ne postaju dio drugih sustava itd.”, objašnjava Rosenberg.
Odgovornost države za djecu
Rosenberg navodi kako se godinama zalagala da svako dijete koje uđe u sustav socijalne skrbi mora proći multidisciplinarni procjenu potreba.
“Većina djece ulaze zanemarena, odgojno, obrazovno, nekad imaju problema s mentalnim zdravljem, problema u ponašanju, ima različitih potreba koje djeca mogu imati, a koje bi sustav trebao zadovoljiti u periodu dok država za to dijete brine”, smatra Rosenberg.
“Međutim, mi to nemamo tako napravljeno. Možda djeca koja dođu u ustanove, domove, imaju veći broj stručnjaka koji ga okružuju pa se prije i definiraju neke posebne potrebe, dok djeca koja su u udomiteljskim obiteljima, često čekaju”, dodaje.
S obzirom na to da je država u jednom trenutku preuzela skrb, država postaje odgovorna za to dijete.
“Za svako dijete kojemu država ne ispuni sve ono što je potrebno prema kriterijima dobrobiti djece, država je zapravo zakazala i iznevjerila djecu i to je tragedija jer se o tome ne razmišlja. I ne organiziraju se sustavi i socijalne politike za djecu, na način da se zaista razmišlja o dobrobiti djece kao rezultatu procesa odgoja i obrazovanja i života unutar sustava.”
500 djece nije ugroženo, ali se savjetuje zbrinjavanje
Oko 30 djece je definirano kao djecu koju treba hitno zbrinuti, a oko 500 djece nije ugroženo, ali bi ih bilo dobro zbrinuti.
“Ovog trenutka toj djeci nisu ugroženi život ili zdravlje, ali im je ugroženo pravo na zdravo i sigurno odrastanje. Jesu li zapuštena, obrazovno napuštena, loše napreduju u školi, postoji li potencijal razno raznih drugih rizika koji su defniriani. I stručnjaci smatraju da nije dobro za tu djecu da ostanu tamo gdje jesu, ali ne donose odluke da djeca trebaju otići iz tih obitelji jer ne mogu sudu predložiti gdje bi išla.”
Rosenberg kaže da socijalni radnici sigurno moraju vagati na terenu koja su djeca u većem riziku i koju će poslati na smještaj.
“Moraju vagati koje od djece, od koje su oni zaduženi, trebaju prvo izdvojiti, a onda svi ostali. To nije moje mišljenje. Stručni radnici pišu o tome, neki govore o tome, neki javno, a neki imaju zabranu istupanja”, poručuju.
Rosenberg kaže kako sustav više ne može funkcionirati kao do sada i da su potrebne promjene. Za početak smatra kako treba grupirati razloge zbog kojih najviše dolazi do izdvajanja i već u startu pružiti veći sustav podrške tim obiteljima
Na primjer, ako je obitelj rizična jer roditelji nisu naučili biti roditelji (osnovne stvari poput kuhanja i održavanja higijene), onda bi im se trebale omogućiti edukacije.
Kao rastući problem Rosenberg navodi sve veći postotak ovisnika o drogi i alkoholu među mladim roditeljima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!