Žrtva pedofila, bivšeg svećenika, obratila se redakciji N1 i u komunikaciji otkrila kako je više puta tražila odgovore i reakciju Hrvatske biskupske konferencije. Pitali smo o tome nadbiskupa Matu Uzinića, koji je na čelu Crkvenog povjerenstva za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Potvrdio je da se naš sugovornik nedavno javio i njemu, da ga je uputio na adrese u Vatikanu i Hrvatskoj na koje se treba obratiti te mu dao upute kako tražiti i dobiti naknadu za ono što je pretrpjela. Uzinić kaže kako ga je nedavno kontaktirala još jedna žrtva istog svećenika iz Splita.
Nadbiskup Uzinić mailom nam je odgovorio na čitav niz pitanja o tome kako se Crkva u Hrvatskoj danas odnosi prema pedofiliji među svećenicima i prema žrtvama pedofila. Dao nam je intervju mailom koji u cjelosti objavljujemo.
N1: Poštovani, jeste li upoznati s ovim slučajem, s osobom čiji sam Vam dopis proslijedila?
Uzinić: Dopis koji ste poslali u privitku prvi put vidim. Ako je poslan na HBK, onda je zaprimljen u Tajništvu HBK-a. Meni nije proslijeđen. Upoznat sam, međutim, s tim slučajem. Najprije sam za njega čuo preko medija kad je taj slučaj izašao u javnost. Kasnije mi se javila jedna od žrtava. Pretpostavljam da je riječ o osobi koju spominjete. Budući da nisam nadležan u ovom slučaju, uputio sam je na adrese u Hrvatskoj i Vatikanu na koje se obratiti, kako je ta osoba od mene i zatražila, a dao sam i neke upute kako tražiti i dobiti naknadu za ono što je pretrpjela. Naknadno me sa sličnim pitanjima kontaktirala i jedna druga žrtva u ovom slučaju. S tom sam se osobom i susreo i dao joj slične upute. Uvijek su to teške životne priče. Nažalost, traume koje su proživjeli jako utječu i na njihove bližnje te razorno djeluju na cijelu obitelj. Prije nekoliko mjeseci sam, također iz medija, saznao i za nepravomoćnu presudu u korist jedne od žrtava.
N1: Kako je HBK odgovorila/reagirala na njegov dopis i očito prethodne apele za pomoć?
Uzinić: Nažalost ne mogu odgovoriti na pitanje kako je reagirao HBK jer s time nisam upoznat. A kao što sam spomenuo, onima koji su se meni osobno javili, nastojao sam odgovoriti na postavljena pitanja te ih uputio je na adrese gdje se mogu obratiti, kao i dao upute za koje sam smatrao da joj mogu biti od pomoći.
N1: Koja je procedura predviđena u Crkvi za vjernike koji su doživjeli ili imaju saznanja ili sumnju na pedofiliju od strane svećenika i žele ju prijaviti? Kome se trebaju obratiti?
Uzinić: Sve žrtve i osobito oni koji su došli do saznanja o počinjenju tog kaznenog djela mogu se obratiti biskupijskim povjerenicima za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba koje ima svaka biskupija, a nužno je i zlostavljanje prijaviti policiji. Svaka biskupija mora imati na mrežnim stranicama lako dostupne kontakte gdje se oni koji žele prijaviti takve slučajeve mogu javiti. Uloga biskupijskih povjerenika je u ovom od iznimne važnosti. Oni slušaju dojavitelje i, ako je moguće, žrtve te obrađuju zaprimljene dojave o mogućim slučajevima zlostavljanja u skladu s kanonskim zakonodavstvom i mjerodavnim Smjernicama HBK, pazeći pritom osobito na zaštitu žrtve. Prijave nakon toga prosljeđuju nadležnom biskupu ili, ako se radi o redovniku, redovničkom poglavaru. Ovaj pokreće kanonsku prethodnu istragu da bi se utvrdilo opravdanost sumnji u postojanje kaznenog dijela. U cilju zaštite maloljetnika i ranjivih odraslih osoba nadležni biskup, odnosno redovnički poglavar, poduzima i određene mjere predostrožnosti u odnosu prema osobi koja je optužena za počinjenje kaznenog djela, a dužnost mu je, ako se to nije već dogodilo, pokrenuti i zakonitu suradnju s nadležnim civilnim vlastima, u skladu sa civilnim propisima, kanonskim zakonodavstvom i Smjernicama HBK-a.
N1: Kako HBK i Crkva u Hrvatskoj djeluju preventivno među svećenstvom i vjernicima na suzbijanju ovog teškog kaznenog djela? Gdje su objavljene upute, odnosno koliko su vjernicima poznate procedure za postupanje u situacijama sumnje na pedofiliju?
Uzinić: Hrvatska biskupska konferencija preventivno na ovom planu djeluje tako što je usvojila Smjernice – napominjem da su u izradi nove Smjernice u kojima će se još više prostora dati prevenciji – i osnovala Povjerenstvo HBK-a za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Osim toga podržala je i osnivanje Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu koji nudi i izvodi različite programe zaštite. Tako su, na primjer, u suradnji s Metropolitanskim pastoralnim institutom u Rijeci, tijekom ožujka održali više cjelodnevnih edukacija pod nazivom ‘Promicanje dobrobiti maloljetnih i ranjivih osoba u Katoličkoj crkvi’ – ‘Uvod u zaštitu i dobrobit djece i ranjivih osoba’. Ovu edukaciju prošli su svi stariji svećenici Riječke nadbiskupije te djelatnici Ordinarijata, pastoralnih ureda, povjerenstava, karitativnih ustanova i vrtića, a uskoro će istu edukaciju proći i svi nastavnici i djelatnici Katoličke osnovne škole i vjeroučitelji. Mlađi će svećenici imati posebno organizirane višednevne edukacije, a predviđa se održavanje još dva tematska modula edukacije za svećenike, djelatnike i nastavnike po sličnom rasporedu. Tijekom edukacije govorilo se o dostojanstvu čovjeka, granicama u odnosima, nasilju i prevenciji nasilja nad ranjivim osobama, razumijevanju moći u crkvenim institucijama, koracima prevencije bilo kojeg oblika nasilja i zlostavljanja, koracima koji se moraju učiniti ukoliko se dogodi zlostavljanje, kao i o prepoznavanju rizičnih i zaštitnih čimbenika. S ovim programom želi se prvenstveno ojačati zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba te senzibilizirati javnost o nužnosti edukacije koja omogućava prevenciju nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja maloljetnih i ranjivih osoba. Povjerenstvo HBK-a također je objavilo na mrežnim stranicama HBK-a prijevode svih važnijih dokumenata koji se odnose na zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba, a uskoro će se objaviti i još dva dokumenta o prevenciji i dobroj praksi u župama. Teško mi je odgovoriti na pitanje koliko su vjernicima poznate procedure za postupanje u situacijama sumnje na pedofiliju, ali ih pozivam da pogledaju spomenute dokumente na stranici Povjerenstva HBK-a, gdje planiramo, po uzoru na neke druge biskupske konferencije, također pripremiti odgovore na često postavljena pitanja. Nadam se da će i to pomoći vjernicima uočiti ako se događa zlostavljanje i na pravi način reagirati.
N1: Što mora učiniti osoba u Crkvi koja je obaviještena o sumnji na pedofiliju?
Uzinić: Prema odredbama Svete Stolice svaki svećenik, redovnica ili redovnik koji je obaviješten ili ima opravdane razloge vjerovati da je počinjeno zlostavljanje maloljetnih ili ranjivih odraslih osoba, dužni su to smjesta prijaviti ordinariju. Također i svaka osoba, a posebno vjernici laici koji rade ili obnašaju službu u Crkvi, može na isti način podnijeti prijavu.
N1: Koliko je “internih” a koliko službenih kanonskih istraga o sumnji na pedofiliju provedeno u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina? Koliko ih je rezultiralo prijavom DORH-u i policiji? Koliko je istraga po kanonskom pravu vođeno zbog sumnji na zataškavanje/prikrivanje zločina pedofilije u Crkvi u Republici Hrvatskoj? Koliko je svećenika u Hrvatskoj “razriješeno” službe zbog pedofilije?
Uzinić: Budući da su takvi slučajevi u ovlasti pojedinih biskupija i redovničkih zajednica, Povjerenstvo HBK-a nema takve podatke i ne postoje takve evidencije na razini HBK-a. Ipak, neke biskupske konferencije u Europi su u cilju što odlučnije borbe protiv zlostavljanja i zaštite maloljetnih i ranjivih odraslih osoba provele istrage o tome. Smatram da bi i u našem kontekstu to bilo dobro i potrebno.
N1: Kakvu pomoć pruža Katolička crkva u Hrvatskoj žrtvama svećenika pedofila? Postoje li neki protokoli/propisi unutar crkvenih dokumenata i kanonskog prava koji obvezuju Crkvu na obeštećenje žrtava?
Uzinić: Ne postoje po tom pitanju nikakvi protokoli, no žrtve mogu tražiti naknadu štete tužbama i parnicama na civilnim i crkvenim sudovima. Čini mi se da nije dovoljno napravljeno ni na planu brige o žrtvama tijekom i po završetku tih procesa. Prema dokumentu pape Franje ‘Vos estis lux mundi’ crkvene vlasti se trebaju zalagati da se prema onima koji tvrde da su povrijeđeni, zajedno s njihovim obiteljima, postupa s dostojanstvom i poštivanjem, da ih se primi, sasluša i pruži podrška, da im se pruži duhovna pomoć, da im se pruži liječnička pomoć, uključujući i terapijsku i psihološku pomoć, u skladu s konkretnim slučajem.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare