Franko Vidović, koji je također u Kninu, komentirao je obilježavanja stradanja srpskih civila u Prijedoru na kojem su sudjelovali Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.

"Prijedor ne pridonosi suživotu ovdje. Oluja nije bila zločinačka, nego oslobodilačka akcija, to je svijet prihvatio. Gubitnici se imaju pravo ljutiti. Loše je što ne rade da dobrim odnosima s Hrvatskom", rekao je i dodao:

"Oluja je isključivo akcija Hrvatske vojske. Volio bih da je Srbija bliže EU-u i da se Republika Srpska nađe u BiH."

Dotaknuo se i sastanka Dodika i Zorana Milanovića: "Ratovali smo i sastajali se, pregovarali. U politici se isto tako ne morate slagati s nekim, ali minimum je da morate razgovarati. Taštine i ego treba staviti u drugi plan."

"Tu smo da se sjetimo suboraca i građana koji su dali obol. Mislim da nikakvom osobnom egu ovdje nije mjesto", zaključio je.

Ljubo Ćesić Rojs u Kninu je rekao da ga nitko nije izbacio iz Hrvatskog generalskog zbora.

"Može me izbaciti samo Skupština koja me izabrala. I dalje sam zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora. U uniformi nisam došao zbog nevremena, da je ne prljam, imam jednu koju sam dobio prije 20 godina", rekao je Ćesić Rojs i dodao:

"Bio sam žestoko protiv što su se moji kolege generali sastali s generalom tzv. Alijine BiH i bio sam protiv. Za mene je to čin veleizdaje. Osudio sam to."

Spomenuo je i političku karijeru: "Ja sam član HDZ-a dr. Tuđmana, a ne ovog briselskog, bože sačuvaj. Andrej Plenković koalira s Pupovcem. Da sam išta u vlasti, Pupovac nikad ne bi koalirao. Imamo mi dosta stranaka. Srbima jamčimo prava kao u ostalim demokratskim zemljama."

General-bojnik Marinko Krešić našoj Jeleni Bokun opisao je kako se osjećao prvih dana Oluje:

"Najteže mi je bilo kad je prvi dan poginulo 124 vojnika, bili smo uplašeni. Svi smo bili ponosni kad je oslobođena Hrvatska, ali Domovinski rat smo dobili samo jedinstvom. Kad je krenula akcija, svi su bili puni naboja. Slavimo pobjedu, ne poraz srpske strane."

Govoreći o pogledu na Oluju iz Srbije, istaknuo je: "Svaka majke plače za djecom, ali Srbi slave poraz od Hrvatske vojske. Trebaju jednom povući crtu da se ne ljute na hrvatski narod, a oni koji su planirali napasti Hrvatsku, za to moraju odgovarati. Teško da Vučić može nešto napraviti. Ni Srbija nije zadovoljna njegovim vodstvom. Moraju znati da je Srbija najavila rat Hrvatskoj, Hrvatska nikome nije smetala."

Predsjednik je održao prigodni govor.

"Nakon 28 godina ovo je tradicija. Jedan veliki europski skladatelj rekao je da tradicija jest i da se sastoji u prenošenju plamena, a ne štovanju pepela. Zvuči dobro, ali na drugi pogled i nije baš tako. Pepeo treba štovati", rekao je na početku Zoran Milanović.

"Da se sutra probudimo bez znanja i spoznaja prethodnika, ne bismo znali kruh ispeći. Tako i znanja i spoznaje o Domovinskom ratu. Stalno smo svjedoci pokušaja remakeova. Stvari su bile jednostavne, ali ne banalne, Hrvatsku je izvuklo ovih 200 tisuća ljudi, ali svi znamo da je to bio mali broj malo dobrih ljudi koji su bili udarna pesnica, koji su probili neprijateljske položaje... Nije bilo puno vremena, streljiva, opreme i naši saveznici prema kojima često nismo kritični, nisu nam bili od velike pomoći. Treba li o tome šutjeti?

Hrvatska vojska je omogućila i mir u BiH. To treba ponavljati svaki tjedan. HV je spasila Bihać sudbine Srebrenice, reći će se. Možda. Mada Bihać je tako velik grad da teško da bi se onakva katastrofa, pokolj s elementima genocida, mogao ponoviti u Bihaću, ali BiH, odnosno vojsku bosanskih Srba, Mladića, Karadžića, nisu porazili saveznički bombarderi. Tjednima su ih zasipali. Ključne udarce zadala je Hrvatska vojska.

Prošlo je 28 godina i netko bi rekao - sve vas je manje, no još uvijek vas je puno i nadam se da će i iduće godine broj biti isti.

Realno svi smo mi u prosjeku, kao i naši sinovi i kćeri. I možda im ne radimo uslugu ako im govorimo da su posebni, u tome se pretjeruje i za to nema mjerila. Ali kad se govori o naciji, onda možemo govoriti o posebnosti, a Hrvatska ima tu posebnost. Naš put je bio pravedan. Nije bio lišen pogrešaka, ali iz njih se učilo."

Predsjednik Republike Zoran Milanović stigao je u Knin na svečani prijam generala.

Roman Domović s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i Instituta za istraživanje hibridnih sukoba u Zagrebu komentirao je Oluju.

Sa srpske strane se tvrdi da nije bilo jadnije vojske od one Republike Srpske Krajine, a "Hrvati se time hvale i to slave".

"To je izraz boli jer je Hrvatska vojska manevarskim operacijama nadjačala njihovu. Kad se to dogodi, to nije samo vojna nego i civilizacijska pobjeda. To ih jako boli i zato žele umanjiti značaj te pobjede. Opravdavaju sebe i svoje poraze, a mi možemo slaviti", rekao je dr. Roman Domović iz Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

Iz Beograda se može čuti i teorija da je sve toliko kratko trajalo jer su se Slobodan Milošević i Franjo Tuđman tako dogovorili.

"Besmislica. Ljudi iz krajiške vojske optužuju Beograd jer ih nije podupirao. Naime, Jugoslavija se tad bojala reakcije NATO saveza, unutarnje pobune i raznih snaga koji bi rušili režim. Zato se nisu uključili u sukob, vojno. Jesu logistički. Nisu željeli da ih se prozove agresorima", objasnio je Domović."

"To uopće nije etničko čišćenje", dodao je.

Ljudi se polako skupljaju, ali su u strahu od nevremena.

Naš Ranko Stojanac razgovarao je s generalom Rahimom Ademijem koji je otkrio da je oslobađanje Knina trajalo čak devet mjeseci, sa svim pripremnim operacijama.

"Sjećam se svega u detalje, napisao sam i knjigu o tome. To je izuzetna operacije Hrvatske vojske, najuspješnija u povijesti i s tim moramo biti ponosni", rekao je.

"To je sve originalno moja ideja. Da smo postupili po planovima Glavnog stožera, nikad Knin ne bismo oslobodili. I u bivšem sustavu i nakon ovog rata završio sam u Haagu ni kriv ni dužan. Bacili su me u vatru, ali sam oslobođen", rekao je.

4. kolovoza 1995. godine u 5 sati ujutro nakon četiri godine obrambenog Domovinskog rata na zapovjed tadašnjeg predsjednika Republike Franje Tuđmana započela je operacija oslobađanja okupiranih područja Hrvatske u Dalmaciji, Lici, na Kordunu i Baniji.

Operacija je trajala 84 sata, službeno je završila 7. kolovoza u 17 sati. Oko 139 tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga slomilo je otpor tzv. Republike Srpske krajine koja je imala oko 31.000 vojnika. Oslobođeno je gotovo 8 tisuća četvornih kilometara teritorija, što je 4 posto kopnenog teritorija Republike Hrvatske.

5. kolovoza u jutarnjim satima oslobođen je Knin, simbol srpske pobune i sjedište samoproglašene RSK. Kao i svake godine središnja svečanost održat će se u tom gradu.