Emocionalna je inteligencija moćan alat, koji nam pomaže nositi se ne samo s našim kompliciranim emocijama, nego i onima naših prijatelja, obitelji, kolega na poslu ili potpunih stranaca.
Od vitalne je važnosti u širokom dijapazonu profesija, posebice u onima gdje je česta društvena interakcija, poput obrazovanja, zdravstva ili uslužne industrije.
A što ako vaš posao podrazumijeva samo interakciju s bezosjećajnim strojem?
Ako ste, primjerice, pilot, treba vam, između ostaloga, odlična koncentracija, pamćenje i svijest o situaciji. Međutim, koliko je emocionalne inteligencije potrebno da bi se upravljalo avionom?
PROČITAJTE JOŠ
Unatoč velikom broju istraživanja o emocionalnoj inteligenciji u cjelini, malo se studija bavilo njezinom ulogom u zrakoplovstvu, tvrdi tim istraživača predvođen bojnikom Zacharyjem Duggerom, instruktorom na Odjelu za matematičke znanosti na američkoj Vojnoj akademiji West Point.
U nadi da će rasvijetliti ovo pitanje, Dugger i njegovi kolege kontaktirali su pilote iz “brojnih zrakoplovnih organizacija” diljem SAD-a, naposljetku regrutiravši 44 dobrovoljca da popune upitnik osmišljen za procjenu emocionalne inteligencije.
Emocionalna inteligencija odnosi se na sposobnost prepoznavanja i reguliranja vlastitih emocija, kao i na sposobnost prepoznavanja emocija kod drugih ljudi i suosjećanja s njima. Pojam je populariziran istoimenom knjigom 1990-ih, a od tada izaziva sve veći interes istraživača.
Postoje dva glavna modela za mjerenje emocionalne inteligencije (EI): EI osobina i EI sposobnosti. Nova studija fokusirana je na osobinu EI, koju autori definiraju kao “konstelaciju emocionalnih percepcija procijenjenih putem upitnika i ljestvica ocjene”.
Mnoge su studije već ispitivale EI osobina u različitim kontekstima, primijetili su autori, i bila je “snažno povezana s ponašanjima koja čine ključne komponente pilotskog skupa vještina, uključujući vodstvo, mentalnu čvrstoću i upravljanje stresom”.
Ipak, vrlo je malo istraživanja izravno ispitalo osobinu EI među pilotima, dodali su.
Istraživači citiraju dvije studije koje su se bavile ovom temom, ali dok su ti radovi otkrili da je EI osobina pozitivno povezana s učinkom obuke pilota i “sigurnosnim građanskim ponašanjem”, obje su bile ograničene na vojne pilote i niti jedna nije uspoređivala EI pilota s onom ostatka ljudi.
A budući da istraživanje sugerira da druge osobine ličnosti utječu na uspjeh pilota, poput, primjerice, ekstraverzije i neuroticizma, Dugger i njegovi kolege sumnjaju da emocionalna inteligencija igra podcijenjenu ulogu vrijednu istraživanja.
44 pilota koja su se dobrovoljno prijavila za istraživanje bila su različite dobi, od 24 do 67 godina, s iskustvom leta od 150 do preko 5000 sati i svi su morali imati trenutno važeću dozvolu za letenje.
Za kontrolnu je skupinu studija koristila 88 ne-pilota iz američkog skupa podataka ljudi koji su ispunili upitnik TEIQue.
Istraživači su usporedili ispitanike prema dobi, spolu, etničkoj pripadnosti i obrazovanju, dopuštajući im da kontroliraju čimbenike za koje se pokazalo da utječu na osobinu EI.
Piloti su također bili potvrgnuti testu TEIQue, koji mjeri EI osobina tražeći od ispitanika da pročitaju 153 izjave i ocijene svoje slaganje sa svakom od njih. Pokriva četiri glavna čimbenika u svojstvu EI – blagostanje, emocionalnost, društvenost i samokontrolu, plus još 15 specifičnijih aspekata.
Piloti su imali “konzistentno niže rezultate od svojih kolega” u ukupnoj osobini EI, pišu istraživači, kao i u dobrobiti, emocionalnosti i društvenosti. Studija nije otkrila značajne razlike u rezultatima samokontrole između pilota i nepilota.
Razlozi za ove razlike ostaju nejasni, ali autori studije imaju neke ideje.
Čimbenici blagostanja, emocionalnosti i društvenosti povezani su s “pozitivnom procjenom nečijih emocionalnih sposobnosti”, pišu oni, a kada se ode predaleko, ta početno korisna samoprocjena ponekad “skreće u narcizam i oholost”.
PROČITAJTE JOŠ
Piloti moraju biti “oprezni, jasni i neupečatljivi u svom poslu”, primjećuju istraživači, što bi moglo dovesti do drugačijeg načina razmišljanja u usporedbi s poslovima koji potiču više samopromocije. To bi moglo objasniti relativno niske rezultate među vojnim menadžerima, dodaju.
U isto vrijeme, piloti pripadaju i organizacijskoj kulturi koja često nagrađuje dojam neranjivosti i “otpora prema ljudskim slabostima”, dodaju.
“Piloti su se dugo povezivali s muškom kulturom koja naglašava agresivnost, natjecanje i usmjerenost na performanse”, pišu istraživači.
“U praksi, odabir pilota i proces obuke mogu proizvesti pilote, prvenstveno muškarce, ali i žene, koji se uklapaju u ovu kulturu”, dodaju.
Nova studija ima neka značajna ograničenja. Primjerice, veličina uzorka od 44 pilota mala je i nedostaje joj raznolikosti: većina pilota koji su sudjelovali bili su muškarci (93 posto), bijelci (91 posto) i završili su barem neki fakultet (98 posto).
Također, većina pilota trenutno služi ili je ranije služila u vojsci kao članovi vojne posade, što smanjuje sposobnost ove studije da nadiđe vojni fokus prethodnih studija.
Ipak, ovo istraživanje označava važan korak u popunjavanju praznina informacija o emocionalnoj inteligenciji kod pilota, tvrde istraživači.
“Iako istraživački, ovi nalazi naglašavaju obećavajuće puteve za buduća istraživanja emocionalne inteligencije unutar šireg sektora međunarodnog zrakoplovstva”, pišu.
Više ovakvih istraživanja moglo bi pomoći u poboljšanju obuke pilota i organizacijske kulture, dodaju, stvarajući pilote koji su bolje pripremljeni za dužnost u zrakoplovstvu i “u konačnici dovode do poboljšane sigurnosti, performansi i sveukupnog zadovoljstva”.
Istraživanje je objavljeno u Scientific Reportsu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!