Tri scenarija za Agrokor: Situacija je vrlo ozbiljna

U studiju Dnevnika u 18 gostovao je Hrvoje Japunčić, burzovni analitičar. Komentirao je sastanak Vladi o Agrokoru, na kojem je donesena odluka da se posrnula korporacija neće spašavati javnim novcem.

Što se događa na burzama s Agrokorom i njegovim poduzećima i dionicama, budući da su mirovinski fondovi odlučili prodati svoje?

U proteklih nekolih mjeseci, jedno od predloženih rješenja financiranja za ovu i sljedeću godinu bilo je da se jedna članica grupacije proda, pa se onda uvijek pojavljuju zainteresirani kupcij, gdje se očekuje da će potencijalni kupac platiti određenu premiju. U tom kontekstu su se kretale i cijene na burzi. Sad se ide u drugom smjeru i ekvivalentno tome dolazi i do smanjenja cijena na burzi.

Je li alarmantna činjenica da se i mirovnski fondovi povlače?

Osobno mislim da ne.

Je li Agrokor, ako gledamo udio u BDP-u, strateška tvrtka?

Ako gledamo na sve članice i ukupnu ekonomiju RH, da, može se reći da je jedna od strateških kompanija.

Država treba spašavati dobavljače?

Kako komentirate odluku da se ne ide na spašavanje Agrokora javnim novcem?

Ja sam osobnog mišljenja da RH tih sredstava, nažalost, nema. Drugo, radi se o privatnoj kompaniji izloženoj i domaćim i inozemnim izvorima financiranja. Vjerujem da će zato kreditori biti ti koji će s menadžmentom i vlasnikom dovesti do odluke kako će se postići urednost financiranja u ovoj i sljedećoj godini.

Što država može napraviti?

Možemo to možda usporediti s talijanskim Parmalatom. Kada je jedna od najvećih talijanskih kompanija došla u probleme, odnosno fakitčki bankrot i stečaj, talijanska je vlada osigurala kooperantima i dobavljačima da prežive do pojave novog vlasnika koji je investirao svježi kapital. Ako razgovaramo o tom najgorem scenariju, onda bi mogli imati slučaj da država kroz direktna ili indirektna financiranja do pojave novog većinskog ili manjinskog vlasnika matice bude dio koji bi mogao osigurati kontinuitet, a da ne dođemo do problematike malih i srednjih vjerovnika i dobavljača.

Dobili smo i podatke s burze u Berlinu. Vidite li išta u njima neobično?

Ne. Moram pojasniti da Agrokor ima tri izdanja obveznica na međunarodnim tržištima kapitala – izlistane su na irskoj, ali se njima može trgovati na lokalnim burzama, pa i u Republici Njemačkoj. Od 18. siječnja i objave da neće biti novog financiranja prisutan je pad cijene obveznice. Nije taj pad bio dramatičan, no usporedi li se s početkom godine, onda je to dosta znakovito.

Je li ova situacija zabrinjavajuća?

Vrlo je ozbiljna, po mom mišljenju.

Mogu li vjerovnici, u ovoj situaciji Rusi, preuzeti Agrokor?

Nekoliko puta sam kazao da postoje tri oblika rješenja situacije. Jedno je da se pojave nove institucije, dakle, ne postojeći vjerovnici koji su na svojim limitima i ne postoje zakonske mogućnosti da to više financiranju. Uzmemo li u obzir uvjete obveznica kod tih novih, drugih oblika financiranja, ti novi izvori su limitirani. Druga mogućnost je da se proda neka od članica grupacije, no svaka članica možda nema visoki dug, ali je prisutna kao garantor na razini grupe pa je pitanje kako nadomjestiti njenu ulogu u smislu vrste osiguranja. Treća, najčišća, naizglednija i najkvalitetnija opcija je da na razini same matice dođe do smanjenja udjela vlasnika Ivice Todorića. Koliko će mu ostati ovisi o financijskoj matematici, količini novca koji je potreban za redovno poslovanje i (re)financiranje u ovoj i idućoj godini.

To bi bila dokapitalizacija ili bi vjerovnici ušli u vlasništvo?

Ovisi o dogovoru. Ako se radi o tome da se u nekoj doglednoj budućnosti ide na inicijalnu javnu ponudu – a to se ne može preko noći – onda netko od novih ili starih vjerovnika može unaprijed dati novac, pa će poslije on postati glavni nositelj prodaje. Može se i postojeći aranžman, recimo Sberbanke, prebaciti pa da se to vidi kao oblik dokapitalizacije. Dosta toga je otvoreno.

Koliko uprava, a koliko politika odlučuje u slučaju Sberbanke?

To je kombinacija. Kad je iz Ruske Federacije krenulo širenje na tržište Europe, preuzeli su Volksbank i otvorili Sberbank International u Beču i vršili financiranje.

No vlasnički, oni su pod utjecajem Kremlja.

Što se tiče vlasničkog segmenta – da, ali naravno da se na kraju vode i ekonomskom računicom.