Nakon što su se u Ministarstvu turizma pohvalili rezultatima rekordne i 'povijesne' turističke sezone u kojoj su promet i prihodi rasli više od 10 posto pa je tako u Hrvatskoj lani odmaralo gotovo 18,5 milijuna turista - razgovarali smo s Renatom Tomljenović, znanstvenom savjetnicom i pomoćnicom ravnatelja Instituta za turizam.
Hrvatski turizam imao je sjajnu sezonu, a preliminarni rezultati istraživanja Instituta za turizam pokazuju kako se mijenja i profil turista u Hrvatskoj – smanjuje se broj obiteljskih turista, a sve je više parova koji više troše i ne žele pasivni, već aktivni odmor. No, veliki porasti izazvali su velike gužve pa infrastruktura, ali i lokalno stanovništvo sve teže podnose vrhunac sezone.
U Institutu su tako za N1 potvrdili kako su prvi put otkako rade istraživanja zabilježili da među turistima pada zadovoljstvo gostoljubivošću lokalnog stanovništva, a raste udio turista koji se žale na gužvu u prometu, na gužvu i buku u gradovima, na javnim prostorima i plažama te na neprimjereno odlaganje smeća.
VEZANE VIJESTI
To je samo malen dio rezultata istraživanja TOMAS koje se, uz potporu Ministarstva turizma RH i Hrvatske turističke zajednice (HTZ), provodi još od 1987. godine, a obuhvaća stavove i potrošnju turista u hrvatskim turističkim destinacijama za vrijeme ljeta. Posljednje TOMAS istraživanje je provedeno upravo u 2017. godini, rekordnoj za hrvatski turizam. Cijelo istraživanje Instituta za turizam bit će objavljeno za nekoliko tjedana, a njegove dijelove, kao i analizu protekle sezone, za N1 donosi dr. sc. Renata Tomljenović, znanstvena savjetnica i pomoćnica ravnatelja Instituta za turizam.
Kako ocjenjujete proteklu turističku sezonu?
Možemo uistinu biti zadovoljni postignutim, iako će neki reći da je to slučajna posljedica geopolitičke situacije u našem okruženju. Ipak dio tog rasta moramo pripisati sebi odnosno sustavnoj promociji s jedne strane, koja je zaslužna za veći broj dolazaka i noćenja te razvoju turističkih proizvoda koji spadaju u domenu posebnih interesa koji su zaslužni za veće zadovoljstvo, veći stupanj zadovoljstva boravkom u destinacijama i višu potrošnju nego što smo bilježili u prošlosti.
Velike gužve su obilježile proteklu sezonu, kako se Hrvatska treba nositi s tim problemom?
Uistinu, infrastruktura je ‘pucala’ na mnogim mjestima, no mnogo veći broj destinacija ipak nije imao tih problema jer su se pravovremeno pripremali. Ono što je pitanje, možemo li mi ikad dimenzionirati infrastrukturu da ona zadovolji vrhunac sezone ili moramo početi razmišljati da u vrhu turističke potražnje ograničimo, na neki način, broj turističkih dolazaka, a da probamo implementirati Strategiju, što i radimo s projektom 365, odnosno produljenjem turističke sezone kako bi se smanjio pritisak u vršnoj sezoni. Ali i ono što je možda još i važnije je da proširimo tu potražnju i aktivnost u turistički manje razvijena područja. Govorim o zaleđu obale i ostatku Hrvatske.
PADA UDIO OBITELJSKIH DOLAZAKA, DOLAZI SVE VIŠE PAROVA
Što kažu turisti, mijenja li se struktura gostiju koji dolaze u i kakav je njihov doživljaj Hrvatske?
Prema preliminarnim rezultatima naših istraživanja, možemo reći da smo u zadnjih nekoliko godina uspjeli privući jedan potpuno novi tržišni segment. Dolazi sve veći broj parova, oni su sve aktivniji u destinaciji, kažu da su najčešće motivirani gastronomijom i raznim aktivnostima u prirodi. Pada udio obiteljskih dolazaka, a smanjuje se i važnost pasivnog odmora. Turisti više troše, sve je više onih koji su prvi put u Hrvatskoj češće dolaze zrakoplovom i to su oni gosti koje smo prije 10 – 15 godina uistinu željeli. Tu smo postigli doista veliki iskorak.
Postoje i neki zabrinjavajući faktori?
Naravno, s povećanim pritiskom turističke aktivnosti u određenom prostoru i vrlo kratkom vremenu određeni problemi su neminovni. Kad govorimo o održivosti ono što često primjećujemo i što često postaje vijest u medijima su problemi vezani uz infrastrukturu. Međutim, ono gdje najčešće ‘pucamo’ je mogućnost da domaće stanovništo tolerira takav pritisak i uistinu, uz sve ove pozitivne pomake oko kvalitativnih obilježja koje smo vidjeli za prošlu godinu, isto tako smo primijetili da pada zadovoljstvo gostoljubivošću lokalnog stanovništva što je prvi put otkako mi radimo istraživanja. Nešto je smanjeno i zadovoljstvo gastronomskom ponudom mjesta i kvalitetom hrane u restoranima. Veći je i udio onih koji se žale na gužvu u prometu, koji se žale na gužvu i buku u gradovima, na javnim prostorima i plažama i žale se na neprimjereno odlaganje smeća.
LOKALNE ZAJEDNICE POD SVE VEĆIM PRITISKOM
Čega je sve to posljedica?
Kad imamo takav veliki pritisak turista onda je neminovno da je svakodnevni život lokalnog stanovništva afektiran. Od njihovog svakodnevnog kretanja na posao, preko pristupa medicinskim i svim ostalim uslugama sve do uobičajenog kretanja i uobičajenog korištenja njihovog prostora. Kada to prevrši njihovu moć da to toleriraju ili da te pritiske apsorbiraju onda nastaje određeno nezadovoljtsvo. Pri tom ne mislimo da bi zbog toga trebali zaustaviti turizam ili implementirati bilo kakve radikalne mjere. Mi govorimo da tada treba kvalitetno upravljati razvojem turizma u destinaciji. Ono što je pred nama kao izazov u budućnosti – promociju jako dobro radimo i ona pokazuje svoje rezultate, proizvode razvijamo, proizvodi koje nismo imali prije 10-15 godina, a rezultat su kritične mase potražnje – sada će postati imperativ upravljati razvojem turizma u destinaciji.
Koje su vaše preporuke za kvalitetnije upravljanje razvoja turizma?
Trebali bi prvo uvesti indikatore kojima bi sustavno pratili opterećenost infrastrukture i društveno-ekonomske utjecaje turizma na lokalno stanovništvo. Bez sustavnog praćenja što nam se događa u destinaciji svaka mjera bi bila mjera ‘iz trbuha’ koja je onda manja nego optimalna. U svakom slučaju – drugi korak ne bi trebalo biti nekakvo promotivno manipuliranje sentimentom lokalnog stanovništva već detektiranje tih uskih grla i ograničavanje, koliko je to moguće, rasta turizma dok se uska grla svake destinacije ne riješe. Mi imamo metodologiju za to, ali riječ je zapravo o tome da lokalne zajednice budu prvo predane razvoju kvalitetnog turizma, da shvaćaju da turizam sustavno treba razvijati, da turizmom treba upravljati, da to nije posao gdje se mjesec dana pripremaju za sezonu pa će je onda odraditi i vratiti se nazad svojim poslovima. I treća stvar je da se mora pratiti niz obilježja, parametara održivosti i sukladno uvoditi korektivne mjere.
Postaje li Hrvatska destinacija masovnog turizma?
Sama definicija masovnog turizma je fluidna. Klasična, teoretska definicija masovnog turizma je turizam u kojem je većina dolazaka organizirana putem velikih turističkih agencija. Kad imamo takvu strukturu gostiju onda imamo mali ekonomski efekt jer većina prihoda odlazi tour operatorima i relativno malo ostaje u destinaciji, samim time destinacija je u spirali prema dolje jer nema dovoljno financijskih sredstava za održavanje infrastrukture, kako turističke tako i javne. To je klasična definicija masovnog turizma, a mi smo s vremenom masovni turizam poistovjetili s turizmom velikih brojeva. Ono što mi imamo u Hrvatskoj trenutno je u principu turizam velikih brojeva. Je li masovno, je zapravo pitanje kad je to previše. Previše je onda kad ni infrastruktura ni lokalna zajednica psihički to ne može podnijeti, a to je individualno i ovisi od destinacije do destinacije.
