Posao se nudi na godinu dana.
Podravka traži čak 120 zaposlenika koji bi radili kao procesni radnici, odnosno kao radnici u proizvodnji, preradi i pakiranju ribe.
Posao je u Rovinju, gdje poslodavac osigurava i smještaj i prehranu, prijevoz do Rovinja pa čak i svakodnevni prijevoz od smještaja do tvornice. Neslužbeno se može saznati da je riječ o plaćama koje su od 3500 do 4000 kuna mjesečno, uz mogućnost dobre stimulacije, a oglasom se nudi posao na godinu dana. Nije neočekivano da se u Istri, koja živi od turizma, teško mogu naći radnici u proizvodnji.
U Podravci za Večernji list kažu da su se na kampanju odlučili nakon višemjesečne potrage za radnicima, ali i da su svjesni da će ova akcija vjerojatno postati trajna s obzirom na to da se nedostatak radnika zainteresiranih za rad u Mirni neće riješiti u kratkom roku. Razmišljaju čak i o uvozu radne snage. U međuvremenu se nadaju da će oglas privući radnike iz ostalih hrvatskih krajeva kojima se, osim sigurnih primanja tijekom cijele godine, nudi i život u lijepom istarskom gradiću. Problem koji je s radnom snagom izbio u Mirni to je zanimljiviji jer je riječ o kompaniji koja je prije nekoliko godina bila pred stečajem. O nužnosti preživljavanja Mirne govorilo se u parlamentu, a nakon što je tvornicu preuzela Podravka, otkupivši većinski paket dionica od Plurisa u stečaju, tijekom 2014. poslovanje se stabiliziralo.
Izmjenama poreznih pravila u 2018. godini Podravci, kao i svim poslodavcima, smještaj i hrana za zaposlenike bit će priznati kao poslovno opravdani trošak, odnosno umanjivat će osnovicu poreza na dobit, što će ublažiti troškovni udar na poslodavce i učiniti prihvatljivijim dodatni trošak.
Sindikati tvrde da bi se situacija promijenila kada bi se povećale plaće, ali hrvatski proizvod time bi izgubio na konkurentnosti. Plaće su niske jer proizvod na tržištu mora postizati cijenu koju ima i konkurencija, koju čine multinacionalne kompanije. Hrvatska je, podsjetimo, među zemljama s visokim opterećenjem rada, što dovodi do paradoksalne situacije u kojoj je radnik poslodavcu objektivno skup, a dobiva objektivno nisku plaću koja nije dovoljna za povećanje standarda u gospodarstvu.