Prije desetak godina na na jednoj konferenciji zatvorenog tipa upoznala sam bivšeg, deradikaliziranog člana jedne globalne terorističke skupine. Njegova priča bila mi je isprva nevjerojatna, no, kasnije sam shvatila, u obrascu radikalizacije i psihološkog djelovanja regrutera, dosta uobičajena.

Kao dijete bio je zlostavljan u kvartu i školi jer je bio “krive” boje kože. To mu je, govorio je, bila samo motivacija da bude bolji, brži, jači. Godine su prolazile, završio je na jednom od globalno najprestižnijih sveučilišta gdje je imao vrhunske akadamske rezultate, bio je glasan i aktivan u studentskoj zajednici. Nakon nekog vremena, upravo na kampusu, pristupili su mu neki stariji momci, te je malo po malo, uzorni student uvučen u globalnu mrežu regrutera terorista. Bio je mladi propovjednik. Idol mladih i mlađih. Nakon što je završio u zatvoru pod tretmanom koji u zemlji zatočenja ne štedi zarobljene pod terorističkim optužbama, prošao je, kaže golgotu, na koncu je ušao u program deradikalizacije, te se kao “preobraćenik” vratio u “stvarni” svijet, gdje je uskoro počeo javno pripovjedati o svom iskustvu, te je postao globalno relevantni sugovornik za deradikalizaciju i terorizam. Vrijeme je prolazilo, dugo nisam čula za njega. Stigla je pandemija. Nakon dugog razdoblja tišine na društvenim mrežama, moj poznanik radikal opet se pojavio pod svjetlima globalne pozornice. Razotkriva kaže sada zavjeru protiv slobodnog svijeta, lobije koji su nas zatrovali cjepivima. Podcast, blog, društvene mreže. Bubnjevi pravde i pravednosti bubnjaju svim suvremenim komunikacijskim sredstvima. Deradikalizirani radikal radikalno se vratio u svijet globalnih propovjednika.

Prije koji dan sam se susrela s jednim, nazovimo ga, europskim influencerom koji mi je uzbuđeno tvrdio kako je on sam milijune ljudi u Europi odvratio od cijepljenja. Pitala sam ga ima li točan podatak koji dokazuje da je upravo zbog njegova propovijedanja po društvenim mrežama toliko i toliko milijuna ljudi odlučilo ne cijepiti se. Kada sam mu rekla da lajkovi na društvenim mrežama zaista nisu nikakav dokaz da se netko zbog toga nije cijepio, glas mu se povisio, uskoro sam bila „nikome simpatična budala, nitko i ništa, ona koja ‘zna se što propagira’ .“ Mala pod zvijezdama, naspram njega, širitelja istine preko društvenih mreža. Algoritamskog svijeta, prave naše stvarnosti.

Jutros me taksist vozio s aerodroma. Banalno ćaskanje u vožnji pretvorilo se u vozačevo izlaganje o emotivnom prekidu koji je, kaže, napravio sa stvarnim svijetom. Ništa ga ne dotiče više jer je shvatio da ljudi i dalje u stotinama tisuća izlaze na cestu da kliču nogometašima koji zarađuju milijune, umjesto da prosvjeduju protiv krize, pljačke, nepravde i neimaštine. Odselit će kaže u neku nedođiju, ali neće odsjeći baš sve veze sa svijetom. Kaže da je ljevičar, da se svađa s desničarima koji ga napadaju i zovu ga izdajicom kada tvrdi da su Hrvati samo stado ovaca, iako se borio za ovu zemlju, ali ne ovakvu. Vjeruje da svijetom vlada nekoliko bogatih obitelji vlasnika banaka koji su gospodari svih naših života, svih sukoba i odnosa. Oni nam uvjetuju sve, ali bitno se odvojiti veli. Kada ga pitam što misli o Putinu i Xiju i bi li išao živjeti u tim sustavima koje ne kontroliraju zli vlasnici banaka, kaže da su i oni idioti. A kada ga pitam što u odnosu na te zle bankare misli o najbogatijem i vjerojatno najutjecajnijem čovjeku današnjice Elonu Musku, kaže da stvari nisu kakvima se čine.

Istina, niti su onakve kakvima se čine, niti se čine onakvima kakve jesu. U krizi se traže sidrišta za strahove, boli, traume, davimo se, trebamo kolut za spašavanje. Teško je kada ga nema. Igranje umom i umovima vode nepoznatim putevima uz buku društvenih mreža. Upravo one su društvo spektakla odvele na razine koje kao da više nisu mjerljive sociološkim, psihološkim i politološkim poznatim aparatom.

Na samom početka Društva spektakla, Guy Debord u poglavlju Vrhunac odvajanja sastavlja popis, koji ide ovako:

1. U društvima u kojima prevladavaju moderni uvjeti proizvodnje, život je predstavljen kao ogromna akumulacija prizora, sve što je nekada bilo neposredno doživljavano udaljeno je u predodžbu

2. Slike odvojene od svih aspekata života stapaju se u jedinstveni tijek stvari u kojem prethodno jedinstvo života više ne može ostvariti. Fragmentarno opažana stvarnost regrupira se u novo, vlastito jedinstvo, kao odvojeni lažni svijet, predmet puke kontenplacije (…)

Sinoć je u sjedište Twittera s umivaonikom u rukama ušao Elon Musk. O kupovini Twittera već sam pisala prije pola godine, no valjda je bilo potrebno da sve legne na svoje mjesto („let that sink in“; sink na engleskom znači umivaonik), pa je Musk sada, nakon uragana koji ga je poharao nakon što je danima iznosio ideje o miru u Ukrajini, odlučio da je kraj i da je došlo vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto, vrijeme konačne slobode i istine na društvenim mrežama. Prije nekoliko dana na Twitteru je objavio kolaž koji prikazuje njega, Donalda Trumpa i Kanyea Westa koji drže „ključeve“ te nove slobode. Svaki svoju društvenomrežnu platformu. Trump svoju Istinu (Truth), Ye – Parler, a Musk Twitter. Musk je izbrisao tweet, a stvari su kao nuklearna katastrofa krenule po zlu za Yea.

Prije samo tri tjedna održan je prestižni pariški tjedan mode. Brend Balenciaga, pokojnog baskijskog modnog enfant terriblea dizajna, posljednjih je godina postao zaštitnim znakom Kardashian-West carstva, koje je iako rastavljeno i kontroverznih odnosa, gomilalo bogatstvo, te gradilo globalni modni trend koji su s jeftinim kopijama pratili trgovački lanci za narod, koji su filozofiju spektakla prema Yeu pronosile od TikToka do najdaljih zakutaka planeta. Nakon Balenciaginog showa u blatu koji dan kasnije, Kanye Ye West, za svoj je podbrand Adidasa Yeezy, napravio konceptualnu reviju. Uz pjesme njegove i kćeri Kim Kardashian, zborsko a capella pjevanje, poput crkve po Yeu koju je osnovao prije koju godinu, zdušno su pljeskali uzvanici. No, na reviji su se pojavile majice „White Lives Matter“, slogan koji su koristili zagovaratelji bijele nadmoći nakon masovnih Black Lives Matter prosvjeda u Americi. West je kasnije prešao i na antisemitske ispade. I onda strmoglavo od pariškog raketnog uzleta do danas, u samo tri tjedna prestao je biti milijarder, ugovore su mu otkazali svi – od izdavačke kuće do Balenciage i Adidasa. Osudila ga je na Twitteru i bivša supruga Kim Kardashian, a nije mu pomogao ni intervju s Piersom Morganom koji sam sebe voli nazivati žrtvom „kulture otkazivanja“. Isti je termin nedavno upotrijebila i nova talijanska vlada kada se doznalo da novi predsjednik parlamenta u kabinetu drži fašističke insignije.

Upravljaju li dakle tajne sile i veliki bankari onima koji imaju milijarde ili su te milijarde puno veće od tajnih sila i bankara da si mogu omogućiti izbjegavanje poreza i bijeg u svemir? Stvaraju li nam lajkovi nove milijarde i/ili stvaran društveni utjecaj? Dok se zemlja trese, ljudi traže čvrst oslonac. Idole. Jake i snažne. Upravo sam se vratila s jedne konferencije na kojoj se pričalo o dezinformacijama i o tome kako se „boriti“ protiv ruskog utjecaja. Predstavnici jednog ministarstva jedne EU zemlje ustvrdili su kako moramo u Europi graditi „zajednički strateški narativ.“ Bila sam zgrožena. Još i više kada sam postavila pitanje na društvenim mrežama kako je moguće, ako ih je Europska unija

zabranila, da na programima u sobama europskih hotela možemo naći ruske TV kanale. Botovi su se uzletjeli komentirajući, poput onog influencera s početka teksta, da kako netko tko je novinar može zagovarati represiju. A meni se već vrtjelo u glavi od nerazumijevanja ironija, sarkazama, cinizma, nečega što možda truje u ovakva zla doba, ali možda i pomaže. Jer borba protiv autoritarne propagande isto je što i ona protiv „izrade strateških zajedničkih narativa“ u demokratskim državama, kao i borba protiv onih koji si zbog bogatstva ili položaja uzimaju za pravo biti bogovima. Ne postoji lažna dilema između tzv. woke i cancel kulture. Postoji povijesno sjećanje na zlo. Sve što vrijeđa, viče, negira, uskraćuje, što ima totalitaran ukus, danas maše zastavom slobode. Upozorenja i korekcija ne moraju biti globalna zavjera. Može jednostavno biti glas svih onih koje ne žele a ih se „grab by the pussy“. Vrijeme je da pokažemo da li Ye-smo ili ni-Ye-smo.

U duhu vremena još vas molim da glasate u komentarima:

Koju od pjesama Kanyea Westa smatrate adekvatnijim scenarijem za kraj:

1. No Church In the Wild

2. Power