Većina roditelja želi da im djeca budu uspješna u životu. I zbog toga ih uči stvarima za koje misle da će im pomoći u tome.
Mnoge teorije koje roditelji smatraju ispravnima, zapravo su pogrešne i djeca bi, ukoliko ih roditelji potiču da nastave u tom smjeru, mogla biti manje uspješna.
Jedna od najštetnijih stvari je učiti djecu o uspjehu, piše Emma Seppala za Business Insider.
Fokusiraj se na budućnost
Umjesto toga trebali bi djeci govoriti da žive (i rade) u trenutku u kojemu se nalaze.
Istraživanja pokazuju da naš um “luta” čak polovicu vremena koje provodimo budni. U tim trenutcima često zdvajamo zbog prošlosti i brinemo zbog budućnosti, a to nas dovodi do negativnih osjećaja poput ljutnje, žaljenja i stresa.
Ako se dijete konstantno pokušava fokusirati na budućnost – od dobrih ocjena do prijave na fakultet – bit će sklonije anksioznosti i strahovima. Dok malo stresa ponekad može biti dobar motiv za pokretanje, dugoročno stres uzrokuje poteškoće u pažnji i sjećanju. Kao posljedica toga, pretjerano fokusiranje na budućnost moglo bi smanjiti djetetove intelektualne mogućnosti.
Stres je neizbježan, nastavi se truditi
Umjesto toga trebali bismo govortiti djecu da se nauče opustiti.
Djeca se od rane dobi osjećaju anksiozno i zabrinuto zbog ocjena, osjećaju pritisak da budu što bolji u školi. Ono što najviše zabrinjava je porast broja samoubojstava među djecom, osobito u okruženjima gdje se od njih mnogo očekuje, piše Inependent.
Radi!
Umjesto da im kažemo: “Zabavi se i ne radi ništa”.
Zapad i danas više cijeni intenzivne emocije poput uzbuđenja više od smirenosti. U ističnim, azijskim zemljama, situacija je obrnuta. Ovo znači da su rasporedi naše djece često pretrpani izvannastavnim aktivnostima i obiteljskim obvezama pa im i ne ostaje vremena za odmor.
Nema ništa loše u uzbuđenju, zabavi i skupljanju novih iskustava. Ali, djecu na treba dovesti do toga da sagore u školi i ostalim aktivnostima. Oni trebau imati vremena za ono što im treba najviše, a to su odmor i igra.
Radi ono što znaš
Umjesto da ih potičemo da povremeno pogriješe i nauče ispraviti grešku.
Znanstvenici smatraju da djecu ne bismo trebali stavljati u okvire onoga što im dobro ide. Na ovaj način djecu ograničavate i činite da ona nemaju želju isprobati nove stvari. Ako dijete prvenstveno hvalite zbog dobrih rezultata u matematici, ono vjerojatno neće htjeti okušati se u nečem drugačijem, poput dramske sekcije ili atletike.
Ne budi slabić
Umjesto toga trebali biste djeci govoriti da budu dobri prema sebi.
Danas smatramo kako je kritika važna da bi se postiglo poboljšanje. Naravno da je važno biti samosvijestan. Ali, roditelji često nenamjerno uče djecu da budu previše samokritična. Ako introvertiranom djetetu govorite da treba biti otvorenije, ono bi to moglo shvatiti kao kritiku svoje prirode.
Ovako djecu usmjeravamo na to da traže što ne valja s njima i na taj način im miniramo samopouzdanje. Djeca se boje neuspjeha, lako odustaju i donose loše odluke.
Moraš biti najbolji
Umjesto toga djecu bismo trebali poticati da pokažu suosjećanje.
Istraživanja pokazuju da, od djetinjstva nadalje, naše društvene veze jesu najbolji pokazatelj zdravaja, sreće, čak i dugovječnosti.
Izgrađivanje pozitivnih veza s ljudima je od esencijalne važnosti za dobar život. Na taj način povećavamo intelektualne sposobnosti djece i pomažemo im da budu uspješni.
