Hrvatska je dobila prvu horor komediju. Riječ je o filmu Predraga Ličine "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" čija će premijera biti 28. veljače u Hrvatskoj i BiH, a 7. ožujka u Srbiji. Tim povodom Ličina je za N1 govorio o svojoj ljubavi prema hororima, znanstvenoj fantastici, ali i o stanju u hrvatskoj kinematografiji.
Možete li za početak opisati ukratko radnju filma “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”?
Mogu, ovo što se zna, da ne spoilam previše. U najkraćim crtama, u Hrvatskoj u budućnosti, sedam godina nakon bankrota, izbija zombi epidemija. U jednom trenutku glavni likovi skuže da su Srbi otporni na ugriz zombija i da njemački doktor traži serum kojem je glavni sastojak krv imunih, znači Srba.
Zašto baš zombi film? Tematika zombija je došla do vrhunca popularnosti serijalom “Walking dead”. Zašto zombiji i zašto zombi komedija? Je li ideja došla od nekog stranog filma?
Ono što je mene privuklo kod filmova koji su mi najbolji ikad – “Alien” i “Napad na policijsku stanicu 13” jest da se omanja skupina ljudi bori protiv veće skupine ljudi. U “Alienu” se bore protiv vanzemaljskog bića. Uvijek sam volio takve filmove, takvi su i “Južnjačka utjeha” i “Oslobađanje”. Kad malo bolje promisliš, sve to imaš u zombi filmu. U svakom se neka skupina ljudi bori protiv veće i nastoji preživjeti. Kad govorimo o zombi filmovima, rekao bih da je nakon “Walking dead”, znači 2010., to ozbiljnije krenulo. Do tada je bilo zombi filmova, ali su bili malko rjeđi. Nakon prvih šest epizoda 2010. svi su krenuli snimati zombi filmove. Postoji čak i indijski zombi film «Go Goa Gone» gdje ekipa na Goi jede neku drogu, a kad ih droga pusti oni se pretvaraju u zombije. Imaju i Austrijanci zombi komediju “Lederhosen zombies”. Norvežani imaju “Dead Snow” gdje se skupina mladih sukobljava sa zombijima nacistima. U drugom dijelu se nacisti zombiji sukobljavaju sa zombijima Crvene armije. Ako govorimo o «zom-comu» kao podžanru, u koji svrstavam i Posljednjeg Srbina, onda je naglasak na komediji situacije i komediji likova, kao što je Shaun of the Dead iz 2004. ili Zombieland iz 2009. No, imamo i filmove tipa spomenuti Dead Snow gdje je naglasak na parodiranju žanra unutar nevjerojatno maštovite priče, kad se bude zombi nacisti. Sad sam samo nabrajao zombi komedije, pa moram spomenuti i ozbiljnije zombi filmove, “28 dana kasnije”, “Wyrmwood: Road of the Dead»” i genijalan korejski “Train to Busan”.
George Romero kao prvi koji je zombi film digao na veću razinu…
Da, s budžetom od 18 tisuća dolara. Možda je bilo i 16 tisuća…
Kasnije se to smatralo kritikom hladnog rata i straha od Rusa. U “Planet of the Living Dead” je bila kritika bogataša i Wall Streeta…
Nisam išao tako daleko…
Rekli ste da vam je “Alien” najdraži film. Zašto baš prvi nastavak, a ne npr. drugi koji je veći spektakl?
Idu mi 1, 2, 4, 3.
Zašto je treći zadnji?
Previše ide u art, premalo mi je žanrovski. Prvi je horor, drugi je akcija, četvrti je nevjerojatna stilizacija, radio ga je Francuz i super je zaj***cija, a i zbog Winone Ryder koja je najemotivniji lik, a robot je. Treći mi je ništa, šteta da postoji. Imam dvadeset figurica Aliena i veliku glavu Aliena u kojoj su sva četiri nastavka filma s dodacima. Našao sam sad u Madridu dvije figurice Ellen Ripley. Jedna je nažalost iz trojke.
Za ovaj film me zapravo povuklo to što sam fan žanrovskog filma, a osobito SF-a i horora.
U Hrvatskoj od devedesete nema žanrovskih filmova. Postoji “Šuma summarum” kao horor komedija i “Broj 55” kao žanrovski akcijski film.
U njemu sam glumio nekog srpskog oficira JNA. Zvao me Kris (redatelj filma Kristijan Milić op.a.) i sad je on meni glumio Albanca u filmu.
Može se povući poveznica s onim – mala skupina ljudi protiv velikog broja ljudi?
“Broj 55” je zapravo naša verzija “Napada na policijsku stanicu”. Što je dobro u tom filmu, što mi se jako sviđa, je da se kao i u “Napadu na policijsku stanicu”, nikad ne vide negativci. Onda je kasnije bilo – zašto ne vidimo zle Srbe? (smijeh)
Zanatski akcijski nema do Krisa, on to radi vrhunski. Da se razumijemo, nema ni Europa puno žanrovskih filmova. Može ih se najviše naći u Velikoj Britaniji. Francuzi imaju tradiciju kriminalističkih filmova, a u posljednjih desetak godina pojavljuju se španjolski i francuski horori. Npr. francuski filmovi “Paćenice” iz 2008. Ili «Povratnici» iz 2004. Po ovom zadnjem je snimljena i genijalna serija.
U Europi se većinom snimaju autorski filmovi, ne žanrovski. Mi smo u postotku kao ostatak Europe. Jedino što nam fali su horori i znanstvenofantastični filmovi. Ima filmova za djecu, ratnih, komedija, iako komedije ne bih svrstavao u žanr jer je to preširok pojam. Nedostaje i mjuzikla jer su najskuplji žanr i neće se tako skoro ni snimati.
Je li novac bio razlog zbog kojeg se toliko čekalo s ovim filmom?
Uvijek su potrebne dvije ili tri godine za svaki film. Makar snimali imitaciju rumunjskog filma u kojem ti i ja sjedimo sat i pol u jednom kadru i pričamo o životu. Uvijek se nastoji nabaviti još novca. Dok smo čekali novac, radili smo na scenariju. Moj film je produkcijski kompliciraniji od devedeset posto drugih filmova, zbog maske, broja lokacija, imam dosta glumaca. Kako smo imali samo hrvatske i srpske pare, ja sam dvije godine radio na scenariju da ga uopće bude moguće snimati. Morao sam skraćivati, poubijati neke likove prije snimanja, ali je uvijek to tako, čeka se dvije do tri godine.
Jedna poveznica sa zombi filmovima, nacistima i Srbima… Ivan Đakić ima tetovažu zombija nacista.
Sumnjam da je gledao Dead Snow. (smijeh) Po meni, to nije u njegovoj glavi bio zombi, nego je to imitacija mrtvačke glave s SS-ovih kapa. Kao – stavi mi mrtvaca pa ću mu stavit’ kapu. Sumnjam da je rekao – Daj mi zombija iz “Dead snow”.
Napisali ste i knjigu koja se sastoji od tri priče…
Da, od tri poduže priče.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je isto jedan od likova?
Nije to naša Kolinda, nego predsjednica Republike Hrvatske u budućnosti koja je dosta zastupljena u posljednjoj priči koja se zove i kao naslov zbirke “Bljuzga u praskozorje”. Ona izmješta svoj ured u Argentinu, Fidži, Madagaskar, Novi Zeland. U priči se radi o tome da se Zemlja zaustavila, a u našem dijelu Europe se zaustavila na svitanje 21. prosinca. Ne znaš je li dan ili noć, a ljudi su pali u depresiju jer neće vidjeti sunce ne znam koliko. Kako bi izbjegli depresiju svi krenu užasno puno raditi. Tu moram stati jer će me ubit urednik, susjed iz Zapadnih Dugava, Kruno Lokotar koji je zaslužan da je to uopće postala izdana zbirka.
Rekli ste da je ovaj film financiran hrvatskim i srpskim novcem. S jedne strane takva koprodukcija, a s druge strane imamo nekog poput predsjednice koja poručuje da mora proteći još puno vode prije nego Hrvatska i Srbija postanu prijatelji…
To ne uspoređujem uopće. Ovo što mi radimo, te koprodukcije, suradnje na ekonomskom nivou, to je ozbiljan posao, ozbiljno se radi. Ovo što predsjednica radi, to gledam kao šalu, nešto neozbiljno, potpuno drugačije.
Mislite li da bi ta ‘neozbiljnost’ mogla rezultirati tim da netko nastrada? Koristi se fraza dežurni Srbin, uvijek se krivi dežurni Srbin, vi ste to okrenuli u filmu, Srbi su spasitelji.
Uvijek može doći do toga, ali ne mislim da će doći do toga u neko skorije vrijeme. Treba se koncentrirati na to da gledamo predsjednicu i neke njoj slične kao inspiraciju za dobru šalu. Ne treba potonuti i pitati se – gdje ja živim? Živiš tu gdje živiš i nikad neće biti dobro. Ne smiješ se uspoređivati sa Skandinavijom i Njemačkom jer to nisi nikad ni bio u povijesti. Najbliže si bio od ’45. do ’91., ali to je bila slučajnost. Sad smo se vratili na prirodno stanje, kako je uvijek i bilo, a to je – dno dna. Ako se hoćemo uspoređivati, možemo se uspoređivati s Bugarskom i Rumunjskom. Pardon, ove nas pretekle nedavno. Ostaje nam tko? Slovenija? Uvijek i bili ispred. Srbija, BiH, u najboljem slučaju Grčka i Italija. Južna, naravno. Kakav dobar život? To je nemoguće. I ne smiješ kukati. To je isto kao kad je gužva u gradu pa trubiš na crvenom. Hoćeš pomoći? Nećeš! Uostalom, što bi to bio za nas dobar život?
U filmu se Hrvati i Srbi bore protiv zombija, kakva je uloga Slovenaca?
Opasnost dolazi iz Slovenije, ne smijem otkriti, to je spoiler. Ima i Bosanaca i Albanaca, njemački znanstvenik, američki general i talijanska aktivistica.
Severina je isto u filmu…
Da, ona glumi talijansku aktivisticu koja se bori za ljudska prava zombija. Obučena je u pet tisuća eura robe, ima plemenito ime i prava je i srčana aktivistica.
S filmašima se ne može izbjeći pitanje HAVC-a. Hrvoje Hribar je bio prisiljen otići, USKOK nije utvrdio nikakve povrede zakona u njegovom radu. Je li došlo do promjene u politici HAVC-a od odlaska Hrvoja Hribara?
To nećemo još znati, tek sada izlaze filmovi koji su odobreni za njegovog mandata. Posljedice će se tek vidjeti iduće godine ili za dvije godine, ali grozno je kako čaršija smijeni čovjeka ni krivog ni dužnog. Jer je jugokomunista ili što već. Zamjerka mu je bila mobitel i parkirno mjesto. Ne može čovjek zbog toga “letjeti”? Pa prema HAVC-u su u drugim zemljama ustrojavani takvi centri, bili smo uzor i za velikim stolom u europskim filmskim institucijama. Za njegovo vrijeme je hrvatski film na festivalskom nivou napredovao. Počeli su se snimati i žanrovski filmovi, a strane produkcije su prestale zaobilaziti Hrvatsku.
Smjena se otprilike poklopila s mandatom Zlatka Hasanbegovića na čelu ministarstva kulture. Njegov mandat je kratko trajao, hoće li se posljedice osjećati duže. Je li se što promijenilo s njegovom nasljednicom Ninom Obuljen Koržinek?
Nisam nikad razmišljao o njoj. Čini mi se da nije nastavila njegovu politiku. Nisam duboko ulazio u to, morao bih razmisliti. Ona mi izgleda kao iz nekog crtića.
Je li tako i Hasanbegović izgledao. Da mu smišljate ulogu, koju bi mu dali?
Stavio bih ga da ima 18 godina i da je najbolji učenik u razredu, ali da nema niti jednog prijatelja. To bi bila tinejdžerska komedija. Uvijek imaš takvog nekog, tko je najbolji učenik, nema prijatelja, ne znamo ništa o njemu i povučen je užasno. Njegov bi lik u drugoj fazi scenarija nadogradio – zaljubio bi se u neku djevojku, ali nikako ne bi ima hrabrosti da joj priđe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.