Međunarodni filmski festival ZagrebDox objavio je u utorak, u povodu Međunarodnog dana žena, dio programa s filmovima koji žene predstavljaju kao borkinje, u raznim aspektima života.

S tog festivala dokumentarnog filma kažu kako su žene u 21. stoljeću u intenzivnijoj borbi no ikad, za opću ravnopravnost, za ekonomsku emancipaciju i ravnopravnost (jednake plaće i jednak pristup tržištima rada), za priznanje neplaćenog ženskog rada, za samosvijest i mogućnost da kažu “ne” bilo kojoj rodno uvjetovanoj situaciji koja im ne odgovara, za institucionalnu potporu i podršku u borbi protiv nasilja ili pri skrbi nad djecom, za izlazak iz ugnjetavačkih sistema zasnovanih na ideologiji, ali i u borbi za ljubav prema sebi, za prihvaćanje života u tijelu žene, za seksualnost, za pravo na krhkost i “ženstvenost”.

Švedski film “Julija i ja” Nine Hobert (Međunarodna konkurencija) bavi se identitetskimm problemima, kroz portret dviju mladih žena  – prijateljica – od kojih je jedna redateljica, a druga umjetnica i pjesnikinja. Obje se bore s ovisnošću, mržnjom prema sebi i krizom identiteta.

U mađarskom filmu “Dive” Mátéa Kőrösija (Regionalna konkurencija) mladi redatelj “ljušti slojeve šminke” s triju  dvadesetogodišnjakinja koje satima mogu pričati o odjeći ili profilnim slikama, dok tijekom nastanka filma svi oni jednako koračaju prema odrasloj dobi, sa svim njenim zadatostima.

I američki film “Na razmeđu” Parkera Hilla i Isabel Bethencourt (Teen Dox) kao glavne protagonistice ima mlade žene, tri tinejdžerice na pragu zrelosti, koje pratimo tijekom lijenog teksaškog ljeta, u okruženju kojim prevladava toksična maskulinost.

Identitetom i slikom sebe bavi se i gruzijski “Sunny” Keti Machavariani, (Stanje stvari) o bivšoj učiteljici koja sada za život zarađuje kao anketarka za sociološke studije, što je trenutno jedini način da prevlada samoću i ostvari društveni život.

“Dok nas Sunny upoznaje s ulicama Tbilisija, njegovim stanovnicima i njihovim pogledima na politička i građanska pitanja, i sama Sunny postepeno preuzima ulogu ispitanice i s nama dijeli svoje snove”, napominje se u najavi.

Priču o osnažujućoj promjeni vlastite slike o sebi donosi i poljski film “Anny” Helene Třeštíkove (Kontroverzni Dox) u kojoj poznata redateljica promatra odlučujuće trenutke u životu žene s društvenog dna koja se,  kad treba dodatno zaraditi za unuke,  povremeno prostituira.

Istodobno se upoznaje s organizacijom Zadovoljstvo bez rizika koja pomaže seksualnim radnicama, pa ih čak i angažira u kazališnim predstavama kroz koje Anny otkriva još jedan od svojih talenata.

Irački “Sabaya” Hogira Hirorija (Međunarodna konkurencija) govori o borbi za jednaka prava i ženskoj solidarnosti, kroz priču o grupi koja riskira svoje živote pokušavajući spasiti što više jezidskih žena i djevojaka koje ISIS drži kao Sabaye (seksualne robinje) u najopasnijem logoru na Bliskom istoku, Al-Holu u Siriji.

U međuvremenu, kod kuće, Mahmudova žena Siham i njegova majka Zahra pomažu traumatiziranim djevojkama da skinu crnu odoru isključive ideologije.

Aya iz naslova bugarskog filma” Simona Coulibalyja Gillarda, s otoka Lahoua u zapadnoj Africi borkinja je za svoj otok, u kontekstu razornih klimatskih promjena.

“Radosna i bezbrižna, Aya uživa u branju kokosa i drijemanju na pijesku. Međutim, njen je raj osuđen na – doslovni – potop. Dok valovi prijete njezinoj kući, Aya donosi odluku: ona svoj otok neće napustiti”, rekli su organizatori o tom filmu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.