Kultna kazališna družina Coccolemocco obilježit će 29. prosinca pedesetu obljetnicu svojeg osnutka kada je premijerno izvedeno njihova prva predstava "Onaj koji govori da i Onaj koji govori ne" prema drami Bertolta Brechta. Skupina je kasnije prerasla u jednu od najznačajnijih izvaninstitucionalnih kazališnih skupina u Hrvatskoj.

Osnivači i članovi grupe bili su tad na početku učenici zagrebačke Pete gimnazije.

Eurokaz je, kao što je poznato, pokrenut za vrijeme Univerzijade, kada je nastajala nova generacija umjetnika koja je radikalno mijenjala europsko kazalište.

U Novom danu o obljetnici i financijskim problemima razgovarali smo s dvoje profesionalaca, iskusnih kazalištaraca koji su se umjetničkom radu dali posljednjih 50 godina – utemeljitelljicom Eurokaza, Gordanom Vnuk i začetnikom Coccolemocoa i Eurokaza, redateljem Brankom Brezovcem.

70-e i 80-e Filozofski fakultet bio je centar intelektualnih zbivanja

Brezovec se prisjetio srednjoškolskih i studentskih početaka.

“Bio je to jedan aktivistički razred Pete gimnazije. Bavili smo se kazalištem, kasnije nitko se nije nastavio baviti kazalištem osim mene. Postali su liječnici, ekonomisti, diplomati… Bilo je lijepo i zasocijalizam značajno imati debatni klub.

Nismo htjeli biti na naslovnoj stranici. Trudili smo se da imamo neko teorijsko dostojanstvo i razinu. Filozofski fakultet je onda bio centar intelektualnog zbivanja. Johnny Štulić je u podrumu lupao po gitari, kat iznad praksicovci su lupali po socijalizmu. Mi smo imali u jednom trenutku 120 ljudi u grupi, uglavnom filozofa, studenata sociologije kulture, kasnije su došli i glumci. Puno poznatih imena…Vjeran Zippa, Božo Kovačević, Tihomir Milovac… Bavili smo se kasnije Danima mladog teatra, Eurokazom”, rekao je Brezovec.

Ono što je nekad na Eurokazu bilo radikalno, danas gledate u HNK

Vnuk se prisjetila žestokih reakcija na Eurokazove predstave i objasnila kako se mijenjala kazališna estetika.

“Eurokaz je prvi kod nas doveo tu novu estetiku koja je vladala europskim pozornicama 80-tih godina. Promovirali smo nove ravnopravno s europskim festivalima novu generaciju umjetnika koji nisu tada imali kao ni mi sami, 30 godina a radikalno su mijenjali kazališni pejzaž u Europi. Mi smo doveli neke od najvažnijih grupa novih estetika. Mi smo ove godine izdali opsežnu monografiju “Eurokaz: trošenje vremena”. Obuhvaća 27 godina postojanja festivala. Naslov sugerira teatarski pojam…nije gubljenje vremena nego “trošenja”. Ta monografija prikazuje sve oko borbe koja je trajala, svu tu atmosferu tiskanih medija koja je pratila najkontroverznija izdanje. Svašta su mi radili, nazivali me sotonom, recimo u onom formatu posvećenom body artu.

Inovacija u umjetnosti je uvijek provokativna na početku dok ne usiše mainstream i učini bezopasnim. Ono što smo mi tada nazivali provokativnim, danas se gleda u HNK”, rekla je.

Brezovec je rekao da ih tada dramski umjetnici baš i nisu podržavali.

Nas su više podržavali ljudi izvan kazališnog miljea, arhitekti, likovni umjetnici. Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, čiji sam ja danas profesor, u to vrijeme je zabranjivala svojim studentima u smislu “išli ste na Eurokaz – niste normalni!””, rekao je.

Brezovec: Možemo raditi samo nepotistički i pro bono

“Mi smo nakon 2014.-te postali produkcijska kuća, nismo festival. Zavisno o tome koliko para imamo toliko proizvodimo. Namjera je bila uložiti u nezavisnu scenu. Mi danas raspolažemo s oko 200 000 kuna. Imali smo preko milijun. Možemo samo nepotistički raditi, neki moraju raditi pro bono, ne možete te ljude platiti. Smisao bi terbao biti da ulažete u ljude”, dodao je Brezovec.

Vnuk se prisjetila da su u socijalizmu bila najbolja festivalska vremena.

“Centar za kulturnu djelatnost, za vrijeme Univerzijade. To je tada bilo financijski najbolje za festival. Trajao je čak tri tjedna. Imali smo 20 predstava”, rekla je.

Brezovec: Postavit ćemo pitanje smisla Zaklade Kultura nova

“Planiramo 13. siječnja samospaljivanje Eurokaza. Ja ću to izrežirati. Pošaljite kameru, bit će zanimljivo.

Nakon 35 godina Zaklada “Kultura nova” koja bi trebala jačati nezavisnu kulturu, odbila je financirati Eurokaz. Nula kuna. Daje obično 100 tisuća i to obično dajemo za jednog juedinog zaposlenog čovjeka. Četiri tisuće kuna je to u brutu. Dakle, dvije premijere napravimo, gostujemo, izdamo monografiju, radimo pro bono i imamo jednog zaposlenog čovjeka. Mislim da je to bezobrazluk. Postavit ćemo pitanje funkcioniranja Kulture nove. Kafkijanska situacija, ne možemo se niti žaliti.

Nadamo se boljim danima, kaže Vnuk. Rezultati prijavnica za financiranje programa nisu još vani. Imamo period neizvjesnosti. Zaklada nam je zabila čavao u lijes., Vidjet ćemo može li nas Grad ili Ministarstvo spasiti. Mi smo u konstantnoj borbi. Ne znam kako smo preživjei dosad”, rekao je Brezovec.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.