Jedna od prvih stvari koju roditelji učine čak i prije nego što se dijete rodi jest da naprave prikladan kutak za novog člana obitelji.

Taj kutak je uvijek u otvorenim, veselim i izražajnim bojama, pun igračaka, jastučića različitih boja i oblika. Nakon što mališan to vidi čim se rodi nije ni čudo što se veoma brzo upoznaje s osnovnim oblicima i bojama.

Kada prvi put uzme olovku u ruke i nacrta prvi crtež to uvijek biva u upravo u osnovnim oblicima: krug, kvadrat, trokut. Poznato je da dječji crteži mnogo govore o malom čovjeku, kao i njegovom doživljaju sebe i okoline i često su prvi i siguran signal da su neki odnosi u obitelji u neskladu ili, naravno skadu.

Dijete je u prvom trenutku apstraktni slikar, jer u svojim crtežima ne oblikuje predmete po sličnosti, već to radi nagonski ekspresivno i spontano šara, a ukoliko se i pronađe neka sličnost, ona je samo slučajna.

Crteži u dijagnostici

Prilikom upotrebe dječijih slika u dijagnostici ne gledaju se samo boje, već je pažnja usmerena i na linije, figure, njihove dimenzije, raspored, položaj i drugo. Poznato je da kada dijete crta svoju obitelj i ukoliko je jednog od roditelja nacrtalo znatno većim od drugog to znači da je taj roditelj dominantan.

Boja na crtežu otkriva dječiji emotivni život i djevojčice ih, uglavnom, više i s većim uživanjem upotrebljavaju.

Upotreba toplih boja otkriva spontanost, sklonost ka zabavi, iskrenu osećajnost i drugo dok djeca kontroliranog ponašanja radije upotrebljavaju hladne boje i u pitanju su racionalni, povučeni, često agresivni i osvetoljubivi mališani.

Svaka boja ima svoju ulogu

Svaka boja posebno ima svoju ulogu, pa pretjerana upotreba crvene može biti znak uznemirenosti i agresije, dok su djeca koja upotrebljavaju pretežno žutu boju obično sretna i djetinjasta.

Zelena je pak znak nedostatka iskrenosti, prije svega emocionalne, dok je povećano korištenje crne znak pomanjkanja emocija, izuzev straha koji i jest uzrok zakržljalosti drugih emocija.

Linije i figure

Što se tiče linija i figura, kroz njih se može otkriti pravac i stupanj samokontrole, dominacije razuma i sudova realnosti. To znači da tanke, iskidane i usamljene figure otkrivaju krute i neprilagođene mališane, zaokružene nježnu i skromnu prirodu, za razliku od izduženih koje su znak agresivnosti.

U svemu tome posebno je značajan prostor. Crtež koji prelazi granice papira znak je bezobzirnosti prema željama, zabranama i slično i ona su infantilna, nezrela i usamljena, dok srazmjerno korištenje prostora otkriva sređen, uravnotežen i privlačan karakter.