Osjećaj usamljenosti mijenja se s godinama

Shutterstock

Širenjem koronavirusa i nakon dugotrajne izolacije nalazimo se usred epidemije usamljenosti, u kojoj se ljudi osjećaju više sami i izolirani nego ikada prije.

Usamljenost može biti veoma štetna za mentalno i fizičko zdravlje jer je povezana s većim rizicima od kardiovaskularnih problema, depresije i smrtnosti, piše Mind Body Green.

Dok tražimo rješenja, nova studija objavljena u časopisu “BMC Public Health” pruža nam jedan važan uvid – ono zbog čega se osjećamo usamljeno zapravo ovisi o našim godinama.

Usamljenost po godinama

Istraživači u Nizozemskoj prikupili su podatke o blizu 26.000 odraslih, uključujući mlađe odrasle u dobi od 19 do 34 godine, rane srednje starije životne dobi, u dobi od 35 do 49 godina i starije osobe srednje dobi, od 50 do 65 godina.

Sveukupno, 44 posto svih odraslih osoba reklo je da se susreće s usamljenošću, uključujući 40 posto mladih odraslih, 43 posto draslih srednjih godina i 48 postoodraslih kasnih srednjih godina.

Međutim, neki životni uzročnici doprinijeli su usamljenosti u svim starosnim grupama.

To je prije svega činjenica da žive sami.

Najjači faktor usamljenosti je osjećaj isključenosti iz društva, što je pokazalo istraživanje.

Mladi su usamljeni ako ne viđaju prijatelje

Za mlade odrasle osobe najvažniji faktor povezan s usamljenošću bio je koliko često su bili u kontaktu sa svojim prijateljima.

Mladi odrasli s manje obrazovanja također su imali tendenciju da se osjećaju usamljenije, što nije slučaj kod drugih starosnih grupa.

Obrazovanje je smjernica za mlade odrasle osobe i veća je vjerojatnoća da će težiti obrazovnim ciljevima, objašnjavaju istraživači u radu o svojim nalazima.

Osobe od 35 do 50 su usamljene ako nemaju posao

Rane sredovječne odrasle osobe obično su se osjećale usamljeno kad nisu imale posao, što nije bio slučaj za ostale starosne grupe.

Također, imali su tendenciju da se osjećaju usamljenije što su više imali kontakt s članovima obitelji.

Istraživači ukazuju da bi to moglo biti zato što je ova životna faza često obilježena odgovornostima i brigom o djeci i o starijim rođacima, što se reflektira na društveni život van obitelji.

Za odrasle osobe starije životne dobi učestalost obiteljskog kontakta bila je također povezana s usamljenošću.

Neobično otkriće je ukazalo da što su ispitanici zdraviji, to su i usamljeniji.

Istraživači su primijetili da bi to moglo biti zbog toga što osobe koje pripadaju ovoj starosnoj grupi imaju veću vjerojatnošću da imaju zdravstvene probleme, pa ako ih nemaju, na neki se način osjećaju “izostavljeno”.

Faktor “isključenosti”

Iako su različite starosne grupe imale različite uzročnike koji su doprinijeli njihovoj usamljenosti, jedan uobičajeni trend bio je osjećaj da ne rade iste stvari koje rade drugi ljudi u njihovim godinama.

Svaki period u životu karakterizira specifično ponašanje i ciljevi, poput završetka škole i napuštanja roditeljskog doma za mlade odrasle osobe.

Hiće li će se pojedinac osjetiti usamljeno ili ne, ovisi od sposobnosti pojedinca da izvrši ili da ispuni norme ponašanja i ciljeve karakteristične za tu starosnu grupu, kažu istraživači.

U srednjim godinama osjećamo se usamljeno ako nemamo djecu, a svi oko nas imaju, a u starijim godinama ako nemamo obitelj i partnera ili nekog da brine o nama.

Suočavanje s usamljenošću izgledat će drugačije, ovisno od toga u kojoj ste fazi života i koja je vaša definicija pripadnosti, ističu znanstvenici.