Kriju se među nama, nekad i kao najuspješniji ljudi u društvu, nemilosrdni su, šarmantni, bez obzira prema drugim ljudima. Vjerojatno zvuči kao neko koga poznajete? Svi znamo bar jednog.
Psihopati i sociopati su popularni psihihološki izrazi koji se koriste kako bi se opisale nasilne osobe i iz najgorih noćnih mora.
Ti opisi su godinama bili korišteni kao motivi brojnih filmskih ostvarenja, poput Hannibala Lectera iz “Silence of the Lambs”, Normana Batesa iz “Psycho” ili Annie Wilkes iz “Misery”.
Da bi se ti likovi u filmu kreirali bila je potrebna čitava studija koja je pokušala opisati njihovu svijest.
Psihopati i sociopati postoje u društvu, koegizistiraju među nama, i u skladu sa prvim pasusom ovog teksta – šarmantni su, bezobzirni, bez osjećaja za druge ljude, iako te emocije sigurno mogu i odglumiti.
Imaju tendenciju manipulirati ljudima, rade zločine i kalkuliraju rizik. Majstori su manipulacije ljudima i njihovim osjećajima, ali su nesposobni sami iskusiti emocije.
Psihopati i sociopati vjerovali ili ne čine između 0.2 i 3.3 posto svakog društva. Na internetu možete pronaći tonu testova u kojima možete provjeriti spadate li u tu skupinu.
Ali, krucijalno pitanje je koja je razlika između psihopata i sociopata?
Iako te dvije tipizacije dijele mnogo karakteristika, uključujući nedostatak sažaljenja, empatije, nedostatak osjećaja krivice ili nemogućnost preuzimanja krivnje za vlastita djela i greške, ali i brojne inklinacije ka nasilju, osnovna diferencija je obmanljiva i manipulatinvna priroda.
Kako ih možemo razlikovati?
Sociopati imaju manjak emocija i stabilnost, i visoko su impulsivni. Njihovo ponašanje je puno nepravilnije u odnosu na psihopate. U slučajevima kada počinjavaju zlodjela, mogu biti nasini ili nenasilni. Nedostajat će im strpljenja u oba slučaja, a impulzivnost će dovesti do nedostatka planiranja.
Psihopati s druge strane su jako detaljni u planiranju. Planiraju sve do najsitnijih detalja, uzet će u obzir kalkulaciju rizika, ali će se potruditi biti neprimjetni.
Pametni psihopate imaju tendenciju ostavljanja tragova, ali se ne zanose i rijetko čine greške.
Kontinuitet ponašanja kod oba tipa je pristuan, tako da znanstvenici često pričaju treba li ove grupe razdvajati. Prije nego li damo definiciju ovih poremećaja, jedna stvar mora bit jasna. Psihopati se rađaju, sociopatom se postaje.
FBI je primijetio nekoliko osobina kod dobro poznatih serijskih ubica i njihovih socijalnih poremećaja. Predatorstvo je jedna od njih, gdje vrebaju žrtvu prije nego li dođu u bilo kakvu interakciju s njima. Postoje i hedonistički pristup predatorstvu, kao kod recimo Thomasa Hemminga, koji je u 2014. godini ubio dvoje ljudi samo da bi saznao ”kakav je to osjećaj”, dok je najčešći oblik onaj u kojem psihopati i sociopati žele iskazati osjećaj kontrole.
Krajnji zaključak je da i psihopati i sociopati mogu biti opasni u istoj mjeri, ostavljajući pustoš iza sebe u međuljudskim odnosima. A s druge strane, mogu provesti život među ”običnim” ljudima bez da se ikada razotkriju, prenosi Independent.
