Na švedskoj obali Baltičkog mora, u gradu Sundsvallu, tim znanstvenika, kemičara, poduzetnika i tekstilnih proizvođača slavi veliki rođendan pod sloganom #SolutionsAreSexy.
Švedski proizvođač Revewcell upravo je otvorio prvu komercijalnu tvornicu za kemijsko recikliranje tekstila, nakon što su tehnologiju razvijali čitavih deset godina, prenosi BBC.
I dok mehaničko recikliranje tekstila, u kojem se odjeća ručno usitnjuje i potom razdvaja na vlakna, postoji već desetljećima, Renewcell je prva komercijalna tvornica koja koristi kemijsko recikliranje, što omogućuje veću kvalitetu i proizvodnju. Do 2030. žele moći reciklirati ekvivalent 1,4 milijarde majica godišnje, a ovim koracima su pokrenuli značajnu promjenu u recikliranju u modnoj industriji.
“Linearni model konzumacije mode nije održiv”, kaže glavni direktor Renewcella Patrik Lundström. “Ne možemo crpiti prirodne resurse iz nafte za proizvodnju poliestera, sjeći drveće kako bi uzgajali viskozu ili pamuk, a potom ta vlakna koristiti samo jednom u linearnom lancu koji završava u oceanima, spalionicama ili smetlištima. Moramo modu učiniti cirkularnom.”
To znači smanjenje otpada i zagađenja u modnoj industriji, ali i čuvanje odjeće najduže što je moguće kroz ponovno korištenje, razvijanjem programa prikupljanja ili tehnologija za pretvaranje tekstila u sirove materijale.
Svake godine se u svijetu proizvede gotovo 100 milijardi komada odjeće, kažu neke procjene, a unutar samo 12 mjeseci 65 posto tih odjevnih predmeta završi u smeću. Na deponijima se ispušta metan i ugljični dioksid – staklenički plinovi – od kojih je metan 28 puta moćniji od ugljičnog dioksida u periodu od 100 godina. Modna industrija, procjenjuje UN, odgovorna je za 8 – 10 posto globalnih emisija ugljičnog dioksida.
Tek jedan posto recikliranih odjevnih predmeta pretvara se u novu odjeću. I dok dobrotvorni dućani, banke za skupljanje tekstila i programi maloprodajnih lanaca pomažu da donirana odjeća ostane u optjecaju, recikliranje odjeće zasad je ograničeno. Mnogi dućani s programima prikupljanja stare odjeće, uključujući Levi Strauss i H&M, prikupljeni tekstil razdvajaju u tri skupine – onu za ponovnu prodaju (second-hand dućanima), ponovno korištenje (pretvaranje u druge proizvode kao što su krpe za čišćenje ili pranje podova) i recikliranje (u materijal za izolaciju, punjenje za madrace ili tepihe).
Koristeći 100-postotni tekstilni otpad – najviše stare majice i traperice – Renewcell proizvodi biorazgradivu celuloznu pulpu imena Circulose. Tekstil se prvo usitni kako bi se odstranili gumbi, patentni zatvarači i boje, a potom prolaze kroz mehaničku i kemijsku preradu kojom se razdvajaju vlakna. Ono što preostaje čista je celuloza. Nakon sušenja, materijal podsjeća na debeli papir koji se potom može preraditi u viskoznu tkaninu. Renewcell kaže da za svoje procese koriste isključivo obnovljivu energiju dobivenu iz hidroelektrane iz obližnje rijeke Indalsälven.
Viskoza je popularna jer je lagana i podsjeća na svilu. Tekstilna industrija koristi ovaj postupak razdvajanja celulozne pulpe kako bi svake godine proizvela oko 7,2 milijuna tona celulozne tkanine, no većina dolazi iz drvene pulpe, a svake godine zbog toga se posiječe oko 200 milijuna stabala, kaže Canopy, američka neprofitna udruga za zaštitu šuma. Ne samo da tehnologija Renewcella čuva šume, ona proizvodi više pulpe.
“Stablo se sastoji od različitih dijelova, uključujući celulozu, no 60 posto stabla nije celuloza i s tim se ne može učiniti mnogo”, kaže direktor strategije Renewcella Harald Cavalli-Björkman. “Naši gubici su maleni, gotovo sav otpadni pamuk prerađuje se u pulpu.
Tvornica ima ugovor s kineskim proizvođačem viskoze Tangshan Sanyou Chemical Industries, za više od 40.000 tona godišnje, a u pregovorima su i s drugim velikim proizvođačima kao što su Birla u Indiji i Kelheim Fibres u Njemačkoj. Švedski modni brend H&M, koji proizvodi 3 milijarde odjevnih predmeta godišnje i rani je ulagač u Renewcell, potpisao je petogodišnji ugovor s tvornicom. Zara je također surađivala s Renewcellom na kolekciji iz prošle godine.
No tehnologija ima svoja ograničenja: Može reciklirati samo odjeću načinjenu od pamuka. “To je dijelom zato jer je teško razdvajati poliester jer on utječe na kvalitetu proizvoda, ali i zato jer želimo proizvesti dovoljno materijala”, kaže Cavalli-Björkman. “Uz iznimku izrade odjeće koja mora biti iznimno izdržljiva kao što su radna odijela ili vodootporna odjeća, glavni razlog za upotrebu poliestera jest što je on jeftin – no to dolazi uz veliku cijenu za okoliš. Želimo preokrenuti taj trend i u optjecaj vratiti čiste materijale i manje miješane tkanine.”
Cavalli-Björkman kaže da je ovisnost takozvane brze mode na jeftine sintetičke materijale ostavila trag na ponašanju potrošača po pitanju vrijednosti odjeće.
“Ranije je postojala industrijska proizvodnja tekstila i ljudi su čuvali svoju odjeću”, kaže. “Popravljali su ju jer je odjeća bila ulaganje. Danas je odjeća toliko jeftina da postoji ideja da se uvijek može uzgojiti više pamuka, uvijek se može crpiti više nafte – to je mnogo lakše nego uložiti trud u stvaranje kvalitetnog proizvoda iz nečega što već postoji i što može ostati u optjecaju.”
Natascha Radclyffe-Thomas, profesorica marketinga i održivog biznisa u British School of Fashion, slaže se da je u korijenu upravo pitanje vrijednosti. “Često mislimo da možemo reciklirati otpad i da, recikliranje je dio rješenja, no ono nije početna točka”, upozorava, naglašavajući da su srž problema upravo pretjeranja proizvodnja i potrošnja. Jeftina, nekvalitetna odjeća znači da je često potrošačima jeftinije kupiti novi komad odjeće umjesto da poprave onaj koji već imaju.
Druge kompanije pokušavaju se fokusirati na sintetske i miješane materijale koje većinom koriste brendovi brze mode.
Worn Again Technologies sjedište ima u Nottinghamu u Velikoj Britaniji. Prošlog listopada prikupili su 27,2 milijuna funti za izgradnju tvornice u Švicarskoj za recikliranje materijala koje je reciklirati teško, poput mješavina poliestera i pamuka.
Njihova tehnologija različita je od drugih jer koristi kemijsko umjesto mehaničkog recikliranja, što znači bolju kvalitetu i recikliranje poliestera i mješavina poliestera i pamuka. I oni mogu reciklirati tekstil natrag u tekstil.
Radclyffe-Thomas kaže da bi ovakav pristup mogao riješiti sistemski problem cirkularnosti u modnoj industriji po pitanju sintetičkih vlakana. Mnogi brendovi, kaže ona, ponavljaju tvrdnje da recikliraju i ponovno koriste materijale i tako reklamiraju svoje kolekcije odjeće od poliestera, no ti odjevni predmeti nisu cirkularni jer se izrađuju od plastičnih boca, a ne starog tekstila.
Izvješće udruge Changing Markets Foundation kaže da “pretvaranje plastičnih boca u odjeću jednosmjerna je karta za spalionice, divlja odlagališta ili smetlišta.” Ne samo da se poliester izvlači iz zatvorenog sustava gdje bi inače bio recikliran ponovno u boce, izvješće kaže da se izradom odjeće od tog materijala posvuda šire čestice mikroplastike, i ne može biti reciklirana više puta.
Nicole Rycroft, osnivačica Canopyja, prisjeća se nevjerojatnih razgovora o potencijalu recikliranja tekstila natrag u tekstil. “Mnogi konvencionalni proizvođači rekli su nam da smo ludi, da je to nemoguće na komercijalnoj skali,” kaže. “Renewcell je dokaz toga što je moguće. Do 2030., želimo da barem pola celuloznog tekstila dolazi iz cirkularnog sustava.”
Ipak, Rycroft kaže da za to trebaju postojati i regulacije. Referira se na prijedloge Europske komisije o smanjenju tekstilnog otpada tako što će se odjeća izrađivati da bude izdržljivija, da se može ponovno koristiti i da se može reciklirati. Europska strategija poziva da tekstilna industrija na europskom tržištu postane “dugotrajna i da do 2030. što više tekstila bude izrađeno od recikliranih vlakana.” Usto, Europska unija tražit će da se tekstilni otpad prikuplja odvojeno, kao i papir i staklo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!