Anđi Marić (37) liječnici su prije gotovo tri godine dijagnosticirali upalu moždanih ovojnica i predvidjeli joj život u invalidskim kolicima, no hrabra pjevačica nije se željela predati. Ponajviše zbog 12-godišnjeg sina Gašperta, nad kojim još uvijek pokušava dobiti skrbništvo.
”Kad sam se suočila s tom strašnom dijagnozom, odlučila sam da će moja istina biti nešto drugo, a ne ono što piše na papiru. Još se i sad sjećam kad su mi liječnici rekli: A čujte, gospođo, vaša je budućnost u kolicima. Imate vrlo agresivan tip bolesti, a vaše muke potrajat će godinu, dvije, pet… Bila sam jako uplašena i u jednom trenutku poželjela sam skočiti s balkona. To mi se tada činilo najlakšim. Htjela sam samo da me nema”, ispričala je Anđa koja je zbog svega potražila i psihološku pomoć.
”Redovito idem na psihoterapiju i liječim svoje neadekvatne reakcije baveći se najdubljim emocijama koje u meni izazivaju strah ili reakciju na nešto što je nepovoljno. Zdravlje ide na bolje jer sam uzela stvari u svoje ruke i preuzela odgovornost za njega. Puno spavam, meditiram, zdravije jedem i radim na sebi. Sve mi se više sviđa ova Anđa, a svoju bolest smatram velikim blagoslovom. No nije bilo nimalo lako. Posljednjih pet godina proživljavala sam velike traume jer su mi se i roditelji razboljeli. Oboje su dobili rak i teško mi se bilo nositi s time. No, svom srećom, oboje su uspjeli pobijediti tu zloćudnu bolest mržnje i bijesa”, rekla je pjevačica koja zbog pretrpljene traume otežano govori, a često joj se zna dogoditi da gubi vid i motoriku u rukama i nogama.
Bivšem suprugu Primožu Dolničaru, koji ju je varao s najboljom prijateljicom, kaže, sve je oprostila. ”Sve sam mu oprostila, jer čovjek prašta radi sebe. Ne želim u sebi osjećati svu tu gorčinu. On je bio moj učitelj, naučio me puno toga na čemu sam mu zahvalna. Sinu često pokazujem mjesto u Zagrebu gdje smo se prvi put poljubili ili otišli na ručak”, priča Anđa koja s Primožem ipak nije uspjela naći zajednički jezik na slovenskom sudu kad je njihov jedinac u pitanju.
”Vjerojatno će bitka trajati još dugo jer želim otići na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, no ako je slučaj još otvoren, od toga nema ništa”, kaže Anđa, za tportal, koja ne gubi nadu u pravdu i bolje sutra, a svaki novi dan prilika joj je za dokazivanje istine u najtežoj bitci života.