Razlika između prosječnog, dobrog i genijanog filmskog ostvarenja je jako jednostavna. U posljednjim kadrovima, odnosno u finalnom činu.
Scenaristi će se složiti da je najteži dio pisanja scenarija zapravo kraj, odnosno onaj trenutak koji vjerojatno vječno ostane u sjećanju.
Casablanca, Godfather, Citizen Kane, Vertigo, Mulholland Drive i slični naslovi su to uspjeli, vrhunski trenutak na kraju koji ih je zacementirao na tronu, barem kada je o sedmoj umjetnosti riječ.
S druge strane, godinama, desetljećima se suočavamo s površnim, lošim i prosječnim finalima filmova, zbog kojih ih najčešće jako brzo i zaboravimo.
Ali, ne treba zaboraviti ni one filmove s jako dobrom radnjom i pričom, te razrađenim likovima, kojima samo nedostaje kraj.
Upravo s tom mišlju u nastavku donosimo listu odličnih filmova koji su možda mogli postati remek djela, ali su uništeni neinventinvim krajevima.
Upozorenje: Tekst sadrži spoilere koji bi vam pokvarili gledanje filmova, ukoliko ih do sada niste imali priliku pogledati.
TITANIC (1997.)
Generalno, dobar film. Ali nedostajalo mu je mnogo da postane još bolji. Povijesni kraj filma Titanic je uglavnom poznat svima. Teoretičari zavjere imaju svoju verziju, ali kinematografska, odnosno ona koja nas sada zanima je upropaštena na više razina.
Leonardo Di Caprio nakon potonuća Titanica, stavlja Kate Winslet na komad broda koji je ostao na površini. Iako je taj komad, sasvim dovoljan da oboje stanu na njega (možda i još netko) Di Caprio (Jack) umire od hipotermije uzrokovane hladnom vodom, dok se Winslet (Rose) emotivno okreće za njim, što znači kraj ljubavi, i još bitnije – kraj koji je upropastio možda sasvim dobar film.
SUPERMAN (1978.)
Verzija koju je režirao Robert Donner s Christopherom Reevom u glavnoj ulozi je nominiran za tri nagrade Oscar, ali njegovo finale…
Mnoštvu ljubitelja superherojskih filmova (osim zagriženih fanova Supermana) neke nelogične moći Supermana su zapravo ”trn u oku”. Clark Kent, Superman oblijeće oko Zemlje kako bi promijenio njenu rotaciju, odnosno kako bi vratio vrijeme unazad samo da bi spasio Lois Lane, čiju ulogu tumači Margot Kidder.
Jednostavno je letio oko zemlje, ne držeći se ni za što, najbrže što je mogao i ona je od njegove sile koju je uzrokovao jednostavno uskrsnula. On to valjda može, on je Superman.
THE WOLVERINE (2013.)
Hugh Jackmanu se za ulogu Wolverina mora odati priznanj, budući da je unutar X-Man franšize njegov Wolverine postao omiljen lik.
U filmu Jamesa Mangolda iz 2013. godine, sve je išlo odlično, do samog kraja. Onda dolazimo do onog ”ali”.
Logan je dokazao da ne mora biti borac kako bi bio interesantan lik. Film je introspektiva s odličnim akcijskim scenama u Japanu, gdje se Jackman na koncu bori sa Samuraj robotom, napravljenim od Adamancijuma, kao i s femme fatale likom. Zaista nije bilo potrebe za tim. U samo nekoliko minuta Wolverine je upropašten.
SAVAGES (2012.)
Oliver Stone kao režiser zaista ima odlične ideje, a film koji je napravio na predlošku novele Dona Winslova je išla fantastičnim tijekom, sve do posljednjih pet minuta. Genijalan plot, s odličnim castingom je zaslužio mnogo bolji kraj od ponuđenog.
Ben i Chon su trebali umrijeti jedni drugima u naručju kao pravi ”divljaci”. Međutim svi prežive, uključujući i negativce nakon što ”premotaju” trenutak u kojem su ”živjeli sretno do kraja života”. Čini se da se Oliver Stone prepao malo kraja originalnog romana, ili je možda svjestan činjenice da publika obožava maloprije spomenuti ”živjeli su sretno do kraja života”.
MATRIX REVOLUTIONS (2003.)
Epska trilogija, barem kako je najavljivana, braće Wachowski je zaista mogla postati kultna. Ipak, knjiga je pala samo na jedno slovo, odnosno na prvi dio Matrixa.
Napravljen je film u kojem je kraj, umjesto da odgovori na sva pitanja oko Nea, Agenta Smitha i Matrixa kao fenomena, zapravo samo postavio još više pitanja.
Posljednji dio trilogije nije odgovorio ni na jedno postavljeno pitanje. Jednostavno, loše odrađen zaključak. Otprilike, kao kad nogometaš promaši prazan gol sa dva-tri metra.
THE NINTH GATE (1999.)
Roman Polanski je jedan od najboljih režisera koje Hollywood ima. Kada se njegovoj kreativnosti doda Johnny Depp morate očekivati odličan film.
Radnja je jednostavna. Trgovac rijetkim knjigama traži posljednje kopije demonske knjige koja bi trebala skupiti sve snage Sotone na jedno mjesto.
Na kraju, dobili smo film u kojem sami morate odlučiti što se dogodilo. Polanski ima dugu povijest simbolizma kroz karijeru, ali ovdje jednostavno to nije trebao učiniti. Možda nam je samo trebao kraj u kojem Depp putuje kroz Deveta vrata?
SINGNS (2002.)
Sve je išlo po planu. Imali smo odličan Sci-Fi film u kojem nam je trebao twist da bi napravio zaključak. Obitelj iz Pennsylvanije pokušava preživjeti invaziju izvanzemaljaca, visokointeligentnih bića.
Upravo ti visokointeligentni izvanzemaljci, napali su Zemlju koja se sastoji od 72 posto vode. A ta voda, je njihova najveća slabost. Pitamo Night Shaymalana, je li moglo bolje?
I AM THE LEGEND (2007.)
Klasična priča u kojoj virus koji je napravljen da liječi rak ubije 90 posto populacije, a preživjele pretvori u Dark Seekere je adaptacija djela Richarda Mathesona.
Richard Neville, kojeg glumi Will Smith nije svjestan situacije da je zapravo još netko živ osim njega, te tako danima luta u postapokaliptičnom New Yorku sa Samanthom, negovim psom.
Nakon što pronađe imune preživjele, uhvati i jednu zaraženu ženu koju pokušava izliječiti, te u tome uspjeva.
Kraj je jedan od najrazočaravajućih u povijesti. Prije nego li je bacio granatu, kojom će raznijeti sebe, Seekere, Anni i Ethanu, preživjelima daje uzorak krvi, kako bi mogli tražiti i druge preživjele, te ih liječiti.
Prejednostavno za film koji je mogao ući u listu klasika. Alternativni kraj koji se kasnije pojavio je zapravo mogao biti dosta bolji, sa više filozofije koja bi ga učinila dosta boljim filmom.
A.I ARTIFICIAL INTELLIGENCE (2001.)
Vizija Stevena Spielberga da uobliči Sci-Fi Pinocchia, robota koji želi postati pravi dječak, kako bi mogao voljeti svoju majku, koja ga je usvojila .
Zbog toga, Haley Joel Osment koji glumi Davida mora postati ”Plava Vila”.
Sve je to bilo zaista uredu, da se David na kraju filma ne nalazi na dnu ledenog dijela oceana, gdje ga pronalaze drugi roboti-vanzemaljci, koji mu ispunjavaju želju da vidi svoju majku posljednji put.
Spielberg, ovo je moralo biti kreativnije, osim ukoliko cilj nije bio zadovoljiti širu filmsku publiku, ali i nešto zaraditi.