Francuski glumac iznimne filmografije i burnog privatnog života, Alain Delon, koji u nedjelju slavi 80. rođendan, svojom je rijetkom karizmom i drskom ljepotom postao mit svjetske kinematografije.
“Programiran sam za uspjeh, ne za sreću. To ne ide jedno s drugim”, kaže zvijezda koja je glumila u 90 filmova, uključujući nekoliko klasika snimljenih pod klapom prestižnih redatelja (Melvillea, Viscontija, Loseyja, Antonionija, Godarda, Mallea).
Vrijeme mu je naboralo lice, posrebrilo kosu i donijelo usamljenost. Nekad govori o sebi u trećem licu i kaže da je ispočetka volio slavu, ali mu se u međuvremenu smučila.
PROČITAJTE JOŠ
Delon tvrdi da su ga razmazili uspjeh i žene. “U njima sam tražio nadahnuće da budem što sam bio, da radim što sam radio”. Bio je zaručen s Romy Schneider, bio je u braku s kolegicom Francine Canovas koju su šezdesetih smatrali najljepšom ženom na svijetu i s kojom ima sina Anthonyja. Ipak je najdulje, po petnaestak godina, ostao u vezama s kolegicom Mireille Darc i s nizozemskom manekenkom Rosalie van Breemens s kojom ima još dvoje djece.
Nezainteresiran za kontroverze koje ga prate, nikad nije skrivao svoje polustoljetno prijateljstvo s donedavnim vođom francuske krajnje desnice Jean-Marie Le Penom.
Rođen 8. studenoga 1935. u pariškom predgrađu Sceauxu, Delon je imao nestabilno djetinjstvo pošto su mu se roditelji razveli kad su mu bile četiri godine. Kao mladić se pridružio francuskim marincima i ratovao u Prvom indokineskom ratu.
Na filmu je debitirao 1957. u “Kad se žena umiješa” redatelja Yvesa Allegreta. Njegovo “anđeosko lice” i plave oči odmah su privukli pažnju drugih redatelja. “Bio je vražje lijep. Mladi Delon je bio neodoljiv, hipnotizirao je”, rekao je nedavno glumac Vincent Lindon, ovogodišnji laureat u Cannesu.
Proslavio se 1960. glavnom ulogom “U zenitu Sunca” Renea Clementa. “Bio mi je to četvrti film. Požnjeo je izvanredan uspjeh. Od tada sam u Japanu živući Bog”, rekao je Delon.
“Delon-san ima 80 godina? Već?”, rekao je filmoljubac Etsuko Yanai kad ga je novinar AFP-a na nedavnom tokijskom filmskom festivalu pitao za Delona.
I u Italiji, gdje mu je Visconti dao uloge u “Gepardu” i “Roku i njegovoj braći”, još ga pamte. “Pripadao je grupi elitnih glumaca koji su bili veći od svojih uloga”, kaže Luca Farinelli, direktor kinoteke u Bologni. “Čak je i danas ikona među mladima”.
Ali njegovi ispadi, napuhani ego i provokacije poput kvalificiranja homoseksualnosti “neprirodnom”, pridonijeli su padu Delonove popularnosti u Francuskoj. U istraživanju iz 2013. 55 posto Francuza reklo je da ga ne voli jer ga smatraju “megalomanijakom”, “provokatorom” i “galamdžijom”. Usprkos tomu, status glumačkog superstara malo tko mu osporava.
Kad je zlatno doba filma iz šezdestih završilo, Delonova karijera je krenula nizbrdo. U osamdesetima je počeo svaštariti, režirao je, producirao, bavio se biznisom, lansirao vlastiti parfem i dobro unovčio svoje ime, posebno u Japanu. Počeo je sakupljati umjetnine, automobile, vina, satove, oružje.
Godine 1999. objavio je kraj svoje glumačke karijere. Ipak, otad se pojavio u dvjema televizijskim mini-serijama 2007. te u filmu “Asteriks na Olimpijskim igrama” 2008., gdje je, u skladu sa svojim statusom, igrao Julija Cezara.