Svake godine kad otopli hrvatski mediji donose dramatične napise o ugrizima zmija duž priobalja, no stručnjaci uz svu suosjećajnost prema nesretnim osobama upozoravaju da treba hladnije glave odvagnuti tko je ugroženiji u odnosu čovjek - zmija.

Tekstovi se fokusiraju na pojedinačne nesreće, a dramaturgiju pojačavaju eventualni nedostaci sustava medicinske zaštite, poput nedavnog slučaja u Istri. Tada je poskok ugrizao za ruku berača šparoga F. S. iz Sergovije, pod obroncima Učke, a navodno nadležna Hitna služba uputila unesrećenog na druga vrata.

Uobičajene tekstove o leglima zmija, o zmijama koje navaljuju u kuće i slični, neki će mediji u susjedstvu, u skladu s logikom iznenađenja, nadmašiti viješću kako je čovjek ugrizao zmiju otrovnicu. I to ne bilo tko i bilo kako, nego je 17-mjesečni dječak iz Brazila svojim zubićima ubio “smrtonosnu zmiju u vrtu ispred kuće”.

Hladna i škrta statistika

Kakvo je faktičko stanje u Hrvatskoj, teško da će posve ogovoriti hladna i škrta statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ona kaže da je ukupno od 2011. do 2015. u hrvatskim bolnicama i ambulantama hospitalizirano 124 osobe zbog doticaja s otrovnim zmijama, što je oko 25 osoba prosječno na godinu. Najviše “doticaja”, njih 30, zabilježeno je 2014., a najmanje 15, godine 2012.

Najviše uvida znanstvenoj javnosti o toj je temi dao predstojnik splitske Klinike za infektivne bolesti Boris Lukšić. On je nedavno s još nekoliko autora u međunarodnom znanstvenom časopisu “Toxicon” objavio studiju u kojoj analizira 160 slučajeva djece i adolescenata koji su doživjeli ugriz zmije otrovnice i bili liječeni u KBC-u Split od 1979. do 2013. godine.

Četiri petine ugriza dogodilo se tijekom toplih mjeseci, od početka svibnja do kraja kolovoza, uglavnom u svibnju i lipnju. Ugrizi gornjih ekstremiteta iznosili su gotovo 60 posto slučajeva, a ugrizi donjih ekstremiteta oko 40 posto. Od ukupnog broja djece, kod četvrtine su se razvile lokalne komplikacije – najviše krvni mjehurići, a potom otoci mišića.

Ukupno 0,6 osoba imalo smrtne posljedice

Kod također četvrtine bolesnika javljaju se opće komplikacije, među kojima najviše komplikacija pareze ili paralize mozgovnih živaca, a potom simptomi šoka. Prema težini trovanja, 9,4 posto djece imalo je vrlo blaga, 35 posto laka, 30,6 srednje teška, a 24,4 posto imalo je teška trovanja. Samo jedno dijete (0,6 posto) umrlo je zbog ugriza zmije izravno za vrat, ističe se u istraživanju.

Svi su bolesnici primili protuotrov koji proizvodi Imunološki zavod u Zagrebu, a reakcija na serum nije bilo. Također, dobili su zaštitu od tetanusa i gotovo svi antibiotike, a velika većina njih također je primila kortikosteroide i antihistaminike.

Ukupno petina djece imala je operativne zahvate, najčešće rez hemoragijskog mjehura (15,6 posto), a kirurški zahvat na mišiću kod 7,5 posto bolesnika. Svi su se od njih uspješno oporavili, kaže istraživanje u “Toxiconu”.

Lukšić je vodeći autor ranije objavljenog članka koji obuhvaća sve bolesnike koji su doživjeli ugriz otrovnice u Dalmaciji i koji su liječeni u Splitu kroz 21-godišnje razdoblje, od početka 1982. do kraja 2002. Članak je 2006. objavljen u domaćem časopisu “Collegium antropologicum” i obuhvaća 542 bolesnika otrovana zmijskim ugrizom.

Istraživanje ističe da prosječna učestalost ugriza otrovnica u Dalmaciji iznosi 5,2 na 100.000 stanovnika godišnje. Ugrizi poskoka (Vipera ammodytes) su bili češći od ugriza riđovke (Vipera berus). Od ugriza su stradavale sve dobne skupine, a najčešće (46 posto) stariji od 50 godina, te djeca i adolescenti u dobi od 0–19 godina (27 posto). Od ugriza otrovnica uglavnom je stradavalo seosko pučanstvo obavljajući poljoprivredne radove. Smrtno su stradala dva bolesnika (0,4 posto).

Po službenim podacima, 2011. godine umrlo je u Hrvatskoj od vanjskih uzroka ukupno 2767 osoba. Od nezgoda je umrlo 1957 osoba: od nezgode pri padu 982, od nezgoda pri prijevozu 504, slučajno otrovanje ili izlaganje štetnim tvarima imalo je 108 osoba, namjerno samozljeđivanje uzrok je u 519 slučajeva, dok su napadi izazvali smrt 50 osoba.

Pet od petnaest vrsta zmija ugroženo

U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od kojih su tri otrovnice: poskok, riđovka i planinski žutokrug. Neki spominju zmije “poluotrovnice”, kao crnokrpicu i zmajur. Kako ističu u Državnom zavodu za zaštitu prirode (DZZP), one imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu naštetiti čovjeku.

Svih 15 vrsta zmija u Hrvatskoj zaštićeno je te se ne smiju namjerno ozljeđivati, ubijati, uznemirivati, hvatati i držati u zatočeništvu. Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa štiti 13 naših vrsta zmija. Zaštita zmija jedan je od prioriteta na nekim područjima Nacionalne ekološke mreže, ističu u DZZP-u.

No, unatoč tome, pet je vrsta zmija ugroženo i zbog toga uvršteno u Crvenu knjigu Hrvatske. To su planinski žutokrug, smičalina, ribarica, zmija sljeparica i crvenkrpica. Razlozi ugroženosti su uništavanje staništa u kojima zmije žive, do kojeg dolazi zbog urbanizacije i zarastanja travnjaka koji se više ne pasu, ilegalno skupljanje za terariste, onečišćenje okoliša i ubijanje kao posljedica straha od zmija.

Zašto su zmije “zle”?

Kakva je trenutno stvarna percepcija zmija u Hrvatskoj teško je reći bez istraživanja kojeg nema. Iz stručnih krugova nismo dobili nikakav izravan odgovor. U svakom slučaju u podlozi te slike je splet kontradiktorne tradicije u kojoj se prepleću tragovi slavenske mitologije i kršćanstva.

Etnologinja Lidija Bajuk, poznatija po svojim glazbenim djelovanjima, u jednom tekstu ističe kao su starim Slavenima zmije bile svete životinje – čuvarice kuće, ognjišta, kućnog praga i duša predaka. Hranili su ih mlijekom, prinosili im žrtve i plesali oponašajući njihovo kretanje. Tu je tradiciju suzbijalo kršćanstvo, u kojoj je zmija izvor zla, koja je zavela Adama na grijeh.

Na te tradicije lijepe se znanstvena učenja koja se promiču kroz nastavu i udžbenike, ali o njihovom stvarnom ishodu ne znamo mnogo. Medijska slika koja pojačava strah od zmija, zacijelo je vrlo utjecajna.

Unatoč velikom napretku u znanju i osviještenosti o očuvanju prirode, mnogo ljudi i dalje gledaju na zmije kao na nešto čega se treba bojati i što bi bilo najbolje istrijebiti, ističu u DZZP-u. Nijedna druga skupina životinja nije kroz povijest pretrpjela i preživjela više mučenja i nepotrebnog ubijanja od zmija, a sve zbog neutemeljenih vjerovanja, mitova i straha ljudi od nepoznatoga, dodaju.

Zmije ne love i ne proganjaju ljude. Mužjaci tijekom sezone parenja mogu braniti ženku i prijeteći krenuti prema predatoru, ali najčešće bježe čim zamijete ljude, poručuju iz DZZP-a.

Zmije više ne dolaze iz vrta nego s TV-a

Profesorica s Veterinarskog fakulteta Nikica Prvanović Babić smatra da ljudi nemaju tako negativan stav o zmijama, ali da se u njegovu kreiranju gubi neposredan odnos. Zmije su nekada bile sastavni i poželjni dio okoliša, osobito u ruralnim sredinama. U kolektivnoj svijesti ljudi zmija je bila obična, malena i uglavnom bezopasna životinja, koju je korisno imati u vrtu i oko kuće jer se hrani štetočinama, smatra ona.

Danas su prave, žive zmije gotovo nestale iz okoliša. Ljudi prema njima stječu iskustvo preko dobro opremljenih zoo-vrtova i pet shopova, gdje mogu vidjeti kraljevske pitone, kobre, čegrtuše i ostale ekstremne pripadnike zmijskog roda koji istodobno očaravaju i zastrašuju. Također, dobivaju informacije preko TV i interneta. U filmovima se prikazuju kao ogromna i zastrašujuća čudovišta, kaže.

One male i gotovo domaće zmijice iz vrtova koje su tamanile glodavce gotovo su nestale. A i miš je praktički nestao kao štetočina i u očima gradske djece i njihovih roditelja u zoo-vrtu izgleda kao slatki i uplašeni rođak Mickey Mousea, kaže Nikica Prvanović Babić i zaključuje da se ona osobno divi zmijama i da je svojedobno imala terarij s blavorima i akvarij s bjelouškom.

Do nekog ozbiljnijeg istraživanja stavova o zmijama, ipak, treba podsjetiti da su ljudske nesreće na koje utječu zmije statistički gotovo beznačajne, te da su zmije same znatno ugroženije nego čovjek. A o dubinskom i davno formiranom strahu od zmija govori ujed zmije u snu, ta podsvjesna pojava koja je jedan od najčešćih pojmova o zmijama na internetu.

Piše: Ivo Lučić