Godina dana navršila se jučer od incidenta u vojarni u Požegi kada je predsjednik države i vrhovni zapovjednik zabranio govoriti ministru obrane.
Tko se sjetio, mogao je dakle radno ili svečano, po izboru, obilježiti godišnjicu početka specijalne operacije u kojoj su Zoki, Plenki i Bane oteli hrvatskog predsjednika, premijera i ministra obrane. Godinu dana od početka ratnih djelovanja – čiji završetak nije na vidiku – postiglo se dva cilja.
Prvi: po Pantovčaku, Banskim dvorima, ministarstvima i županijskim palačama – po povijesnim lokacijama u kojima su donedavno stolovale hrvatske institucije – sada skakuću veseli žabci, rokću ugojeni prasci, goje se gojenci i dogorjevaju opušci.
VEZANE VIJESTI
Drugi: Zoki, Plenki i Bane učinili su da Hrvati od svojih predsjednika – u doba najveće krize nakon drugog svjetskog rata – očekuju isključivo piljarsku svađu kad ih vide na ekranu.
Hrvatski Ustav obvezuje ih sve skupa izričito na suradnju u području vanjske politike, sigurnosti, obrambene politike. No, sve to u okolnostima trećeg svjetskog rata može čekat kad imaš na vrhu menage a trois kojemu je od Ustava, ugleda države i njene nacionalne sigurnosti važnije natjecanje u mjerenju veličine vlastitih… noseva od kojih ne vide ni pedlja dalje.
I dok se oni tako dobro furaju, državom upravlja čudan čovjek čudnog imena koji ovako zbori na prezentaciji reforme zdravstva.
“Imam puno rodbine u Americi. Čim ga vidim on kaže – hvala Bogu, zdrav sam. Jer to u Americi košta. To se u Americi iz svog džepa plaća. Naši ljudi su malo bahati. Kažu – to je besplatno. To nije besplatno, zdravlje u Hrvata košta”
Dobro, taj Lucian možda baš ne upravlja državom, ali upravlja i mojom i vašom sudbinom jer nema onoga koji u nekom trenutku nije zatrebao usluge tog zdravstvenog sustava koji je besplatan samo i isključivo gospodinu šefu HZZO koji se isto dobro fura na naš račun dok upravlja s više od 32 mlijarde kune vaših para.
Da ga se bar tko sjetio pitati bi li te njegove rođe u Americi mogle ganjat mercedese, šetat rolexe i besplatno stanovat na račun poreznih obveznika da rade za državu i javni sektor – kao on.
Na ovakav bahatluk – ministar koji pokreće reformu s nazivnikom PACIJENT NA PRVOM MJESTU mogao je i trebao na licu mjesta ovom ortopedu pokazati gdje mu je mjesto: u traumi gdje oni koji skupo plaćaju Vukelićevo besplatno zdravstvo prvo strepe mjescima na listama čekanja da bi se potom satima gurali u prenatrpanoj čekaonici. Naravno, ako nemaju para za privatnika ili dobru vezu. Iako, od nedostatka liječnika gore je jedino višak bahatih liječnika pa bi tako, po mom skromnom mišljenju, najkorisnije bilo el bahatija iz HZZO-a izolirat od bilo kakvog doticaja s pacijentima i njihovim pravima. A kako je reagirao naš “pacijent na prvom mjestu” ministar?
Uz kiseli smješak zaštitio “kolegu” tepajući mu nemušto da “nije on to tako mislio” niti je “on to tako shvatio”.
Toliko o reformi zdravstva i pacijentu na prvom mjestu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare