Donosimo komentar naše Nataše Božić.
“Nisam na nikog ljut”, kaže bivši ministar zdravstva i bivši Vladin superheroj Vili Beroš dok mu put u mraku iz remetinečkog zatvora osvjetljuju svjetla televizijskih reflektora.
Nije ljut na nikoga, štoviše – ministar koji je odležao desetak dana u istražnom pritvoru, a za ozbiljna kaznena djela sumnjiče ga i domaći i europski javni tužitelj – presretan je što institucije rade svoj posao. Oprostite, ružno je što to uopće predlažem, ali probajte se na trenutak staviti u cipele ministra osumnjičenog za tešku korupciju u tako osjetljivom sektoru kakvo je zdravstvo.
Ako ste doista nevini, ako doista nemate nikakve veze ni poznanstva s poduzetnicima sumnjive reputacije, ako vas doista nikad nitko nije zvao “mali” – biste li zaista bili tako široke duše da nikome ništa ne zamjerate? Ili je vjerojatnije da biste, ako ste zaista čisti k’o suza, s pravom bili žestoko ljuti što su baš Vas koji ste godinama od jutra do sutra radili za javno dobro i trpili udarce – strpali u bajbokanu bez razloga?
Da ste zaista čisti, biste li stvarno ne trepnuvši prešli preko izjava dojučerašnjeg šefa premijera i svih “kolega” ministara koji su Vas se preko noći odrekli i zgražaju se nad vama bez primisli uobičajenog isticanja “presumcije nevinosti”?
Da stvarno imate čiste ruke i čist obraz – biste li doista izlazeći iz Remetinca blebetali bez smisla i kraja o knjizi koju ste čitali, a preskakali pitanja o poznanstvu s Hrvojem Petračem i poslovima sa Sašom Pozderom?
Poruka Vilija Beroša – Nisam na nikoga ljut – neodoljivo podsjeća na onu svojedobne kninske kraljice Josipe Rimac koja je izlazeći iz zatvora stranačkim kolegama poručila: ‘Ma kako bih ja nekoga optužila, ja volim sve ljude iz moje stranke’. Nije zgorega podsjetiti da je od te poruke Josipe ex Rimac proteklo više od četiri godine – a da procesi protiv bivše državne tajnice još više-manje tapkaju na mjestu, ne samo da nisu bilu kraju nego gotovo da niti nisu započeli.
Iz poruke ‘nisam ljut’ jasno proizlazi da optuženi političari itekako dobro razumiju da je stranka ta koja im je dala moć da rade to što su radili – i da moć da se od optužbi izvuku ne proizlazi iz snage njihovih argumenata na sudu nego je ključ u tome hoće li uspjeti ostati u dobrim odnosima sa strankom i njenim šefom. A to je onda princip koji nema veze s demokratskim društvom nego upravo s miljeom koji je Berošu tepao mali.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare