Broj aktera širitelja dezinformacija o ratu u Ukrajini se smanjio u odnosu na vrijeme pandemije, no postoje koncentrirani i centralizirani klasteri širitelja dezinformacija, čiji centri su u Republici Srpskoj i Srbiji.
Jedan je to od zaključaka prve analize širenja dezinformacija na društvenim mrežama u Hrvatskoj i Sloveniji, koju je za Jadranski digitalni medijski opservatorij, napravio prof. Mato Brautović sa Sveučilišta u Dubrovniku. Sve ostale zaključke izvještaja u cjelosti možete pročitati OVDJE.
Cilj istraživanja bio je identificirati ključne dezinformacijske izvore koji se tiču rata u Ukrajini, od web stranica i blogova, grupa na društvenim mrežama, kreatora javnog mišljenja, teoretičara zavjera, kao i medija, koji su važan dio ekosustava širenja dezinformacija.
Listu najvećih širitelja dezinformacija predvode pseudomediji (365srbija.com, Epoha, Webherald.rs, Webtribune.rs, Maxportal.hr, Srbin.info, Logicno.com, Paraf.hr, etc.) i mainstream mediji iz Srbije (Kurir.rs, IN4S, Republika.rs, Mondo, Novosti.rs, Alo.rs, B92, etc.), ipak, i neki drugi mediji iz regije su zastupljeni (Novi list, hayat.ba, Net.hr, itd.).
Super širitelji su uglavnom Facebook grupe i stranice povezane s teorijama zavjera (Osviješteni građani, Krešimir Mišak-Na Rubu Znanosti, 100.000+Probuđenih, Istina.info.nova, Србија без ковид мера) ili sa srpskom ili ruskom mitologijom (Српско-руско братство – духовно и историјско, СВИ ЗА ВЛАДИМИРА ВЛАДИМИРОВИЧА ПУТИНА, Glas Rusije, МОЈА РЕПУБЛИКА СРПСКА, Оживимо српско село, вратимо се коренима, Ujedinjena Srbija, itd.)
Više riječi o istraživanju te značenju različitih europskih inicijativa o širenju dezinformacija, bit će u našem programu N1 Disinfo Ivane Dragičević, koji se emitira večeras u 21h.
Početkom iduće godine, kao nastavak ovog izvještaja, bit će objavljena analiza sadržaja i narativa o ratu u Ukrajini, koje za ADMO radi prof. Marijana Grbeša Zenzerović.
Ekskluzivno za N1, prof. Grbeša izvukla je ključne naglaske analize.
“Atentat” na Zelenskog jedna od ključnih propagandnih tehnika u ukrajinskom ratu
Analiza sadržaja dezinformacija i narativa vezanih uz rat u Ukrajini, koju je proveo Adria Digital Media Observatory, imala je za cilj utvrditi učestale propagandne tehnike i općenito uvjeravačke taktike kojima se koriste različiti komunikacijski izvori, kako bi promovirali određenu interpretaciju rata u Ukrajini. Analiza je provedena na dezinformacijama koje su prikupili mreža fact-checkera iz Jugoistočne Europe – SEE check, AFP, European Digital Media Observatory te na korpusu online tekstova na hrvatskom jeziku koji sadrži identificirane narative, a koji su automatski generirani u suradnji s TakeLabom Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.
Rezultati ove analize, kao i nalazi drugih sličnih istraživanja (npr. EDMO), pokazuju da u (dez)informacijskom ratu protiv Ukrajine dominira nekoliko narativa, koji se sustavno promoviraju kroz različite komunikacijske kanale, od društvenih mreža do mainstream medija, koristeći dezinformacije, poluinformacije te manipulativne sadržajne i jezične konstrukcije.
1. Denacifikacija Ukrajine – ovaj narativ, sugerira da je cilj invazije na Ukrajinu oslobođenje te zemlje od nacista, što se u propagandi naziva „tehnikom povezanih stavova“ kojom se asocijacije vezane uz negativan pojam (nacizam, fašizam) linkaju na Ukrajinu. U okviru ovog narativa često se lažno prikazuje predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog kao nacista, što spada u propagandnu tehniku „atentata na osobu“ (character assasination) kojoj je cilj reputacijski uništiti osobu koja je meta napada. Ta je tehnika općenito intenzivno prisutna u analiziranom materijalu, a cilj joj uništiti kredibilitet Zelenskog koji je od početka rata globalno prepoznat kao simbol i lice ukrajinskog otpora. Ta taktika primjenjuje se na eksplicitan i implicitan način, svjesno ili nesvjesno, od plasiranja lažnih vijesti o ukrajinskom predsjedniku, primjerice da je Zelenski narkoman, do tekstova na portalima koji, tehnikom zamjene teza, plasiraju narativ kako o Ukrajini i Zelenskom ovisi prekid sukoba ili koji kontekstualiziraju Zelenskog kao personu non gratu (gnjavator, gubitnik i slično). Uobičajena dezinformacijska taktika u okviru narativa o denacifikaciji je i izvještavanje o Ukrajincima (vojsci, izbjeglicama i slično) koji navodno ističu nacističke simbole, poput slučaja „ukrajinskih nacista iz Rijeke“. Uspješnoj afirmaciji ovog narativa, pomogla je i teza da je pozdrav Slava Ukrajini fašistički pozdrav, na kojoj su inzistirali i neki hrvatski političari.
2. Ukrajina nije država – u okviru ovog narativa plasirane su teze da Ukrajina nema državni suverenitet, dezinformacija kako je bivši glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon rekao da Ukrajina nije registrirala svoje granice te kako su Stanovnici Donbasa, Luganska, Zaporižja i Hersona su na referendumu potvrdili da žele biti dio Rusije.
3. Za Ukrajinu se izdvaja previše novaca zbog čega pati domicilno stanovništvo, a ukrajinske izbjeglice su problematične – ovaj narativ uglavnom koristi tehniku „demonizacije“, odnosno konstruiranja „opasnih drugih“. To je tehnika kojom se uobičajeno koriste populisti kako bi konstruirali skupinu koja, navodno, predstavlja prijetnju „narodu“, čime se proizvodi sukob između „nas“ (domicilnog stanovništva) i „njih“ (stranaca). Ovaj narativ sugerira da domicilno stanovništvo (ekonomski) pati zbog pomaganja Ukrajini ili nametanja sankcija Rusiji, da su ukrajinske izbjeglice povlaštene u odnosu na „naše“ ljude, da su ukrajinske izbjeglice općenito problematične (primjerice, nasilne i slično) te da u zemljama koje su primile izbjeglice, stanovnici iskazuju revolt i protuukrajinsko raspoloženje (primjerice, Ukrajincima se zabranjuje ulaz u trgovinu, na ulicama europskih i američkih gradova se pojavljuju grafiti protiv Zelenskog itd.). Tommaso Canetta iz EDMO-a za DW objašnjava kako su ukrajinske izbjeglice meta dezinformacija na mnogim razinama i u mnogim državama. Oni se u takvim objavama prikazuju „kao nacisti, nasilnici, paraziti, odnosno, sugerira se kako iskorištavaju zemlje domaćine“.
4. Ukrajina ima biolaboratorije i laboratorije za proizvodnju biološkog oružja – Dezinformacija o postojanju postrojenja za proizvodnju biološkog oružja u Ukrajini dio je šireg (konspirativnog) narativa o američkom monopolu nad Ukrajinom i odgovornosti (krivici) Amerike za rat u Ukrajini. Pretpostavku o postojanju bioloških laboratorija prenijeli su brojni hrvatski mainstream mediji, a kao činjeničnu tvrdnju tu su tezu promovirale stranice koje su u ranijim istraživanjima identificirane kao širitelji dezinformacija. Ta je teza proširena tvrdnjom da se u laboratorijima proizvode virusi koji mogu proizvesti novu epidemiju, odnosno pandemiju. Ovaj narativ oslanja se na propagandnu tehniku izazivanja straha, kao i na teorije zavjere koje počivaju na pretpostavci o tajnoj upletenosti SAD-a u međunarodne procese. Primjerice, ‘“Otkrili smo pravu istinu o koroni, iza svega stoji SAD“. Rusi tvrde da su ih Amerikanci htjeli zaraziti preko – ptica selica?’ Taj ‘zavjerenički’ narativ na različite načine sugerira da je Ukrajina pijun u rukama Amerikanaca i NATO saveza koji je koriste kao proxy za rat s Rusijom koja je prisiljena „braniti se“. Plasiranjem ovog narativa uspješno se aktivira tehnika „zamjene uloga“ kojom žrtva postaje nasilnik, a nasilnik žrtva. Drugim riječima, Rusija se stavlja u ulogu žrtve koja je prisiljena braniti se (od Ukrajine, Amerike, NATO-a).
Uz dezinformacije koje su plasirane kako bi se sustavno konstruirali spomenuti narativi, u našem prostoru cirkulirale su i broje druge dezinformacije i lažne vijesti vezane uz vojne operacije i ratna stradanja u Ukrajini, pokušaje diskreditiranja Olene Zelenske i ukrajinskih vojnika i dužnosnika, međunarodne pregovore, financijsku i političku podršku i slično. Kao što je utvrđeno analizom širenja dezinformacija na društvenim mrežama, izvori tih dezinformacija su raznoliki, od objava na društvenim medijima do mainstream medija i javnih institucija (posebice iz susjedne Srbije). Valja istaknuti da se propagandni narativi ne temelje uvijek i nužno na dezinformacijama ili misinformacijama. U tom smislu, istaknutu ulogu u širenju manipulativnih narativa imaju mainstream mediji koji ih nerijetko, nastojeći privući pažnju, nekritički i senzacionalistički prenose. Primjerice, tezu o postojanju bioloških laboratorija za proizvodnju oružja neki hrvatski mediji prenijeli su nekritički, doprinoseći time širenju straha i teorije o američkoj upletenosti u izazivanje rata u Ukrajini. Primjeri nekih takvih naslova uključuju: „Rusija zahtijeva objašnjenje od SAD-a: Želimo detalje o biološkim vojnim programima u Ukrajini“ ili „Teške optužbe: Rusija tvrdi da SAD ima biološke vojne programe u Ukrajini: ‘Što ste tamo radili? Želimo detalje, a svijet čeka’“.
Manipulativni narativi dugoročno su puno utjecajniji, a time i opasniji od lažne vijesti, poput fotomontaže ili lažnog videa. Ti narativi su često netočni, ali se mogu temeljiti i na djelomično točnim, ali manipulativnim informacijama. Međutim, cilj im je uvijek izazvati sumnju, poljuljati povjerenje ljudi u drugu stranu i postepeno stvoriti anomozitet prema drugoj strani. Mediji često nesvjesno sudjeluju u promociji takvih narativa, a njihova uloga u širenju informacija, misinformacija i dezinformacija, a time i interpretativnih okvira kroz koje javnost percipira stvarnost i dalje je ključna, kako sugerira primjerice Claire Wardle svojom tezom o „dezinformacijskoj trubi“ (trumpet of amplification). To čini osvještavanje o funkcioniranje dezinformacijskih i propagandnih kampanja još važnijim, a odgovornost medija u izvještavanju o kriznim situacijama još većom.
Projekt ADMO je sufinanciran sredstvima Europske unije, iz programa Digitalna Europa.
Izraženi stavovi i mišljenja odnose se na Adria News i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Izvršne agencije za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HADEA). Za njih se ne mogu smatrati odgovornima ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje potporu. Ovaj je projekt financiran iz Programa Europske unije za digitalnu Europu, u okviru Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava 101083909.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
